Dr. sc. Ante Birin: Društvo u kojem i pravosuđe građane (ideološki) diskriminira
Rujan 2018. Politički aktivist, koji se predstavlja kao umjetnik, inače velik ljubitelj lika i djela Josipa Broza Tita, aktivist čiji govor mržnje prema svemu što nosi hrvatski predznak ne može prikriti ni stotinu maski umjetničkih sloboda, zajedno s medijski (ne)okrunjenim guruom socijalizma „s ljudskim likom“ poziva na naoružavanje i borbu protiv nacionalizma.
Scenarij je, na žalost, istinit. Poziv je izrečen prije desetak dana na 52. Beogradskom internacionalnom teatarskom festivalu (BITEF), kada je intelektualna elita slobodarske i pluralističke „antifašističke“ ideje glasno razmišljala „o politici, pozorištu, aktualnim prilikama u svetu i na ovim prostorima“.
Svjetionik naše kazališne avangarde tom je prigodom, mrtav-hladan, izjavio sljedeće: „Javni protest kao oblik otpora je postao neefikasan, možda je vrijeme da se naoružamo. Što bi se promijenilo da smo otišli na prosvjed. Kritizirao sam kolege koji su se priključili prosvjedu kulturnjaka kada je došao Zlatan Hasanbegović. Tu više nema dijaloga, a onaj tko ima moć neće tako lako dići ruke od nje. Postavlja se pitanje nasilja kao sredstva za emancipaciju. Ako je demokracija igra, onda smo tu igru izgubili. Ona nije ono što smo o njoj učili u školi. Mislim da stvari treba radikalizirati. Ali mi nismo na dnu društvene ljestvice i nećemo odustati od naših privilegija. Ja zarađujem sa svojim poslom. Da li da idem na prosvjed ili da napravim predstavu koja će kritizirati događaj koji ste spomenuli. Stalno si postavljam to pitanje, i nema definitivnog odgovora. Ali duboko vjerujem da će doći do radikalizacije borbe“.
On zatim, svjestan da je još prerano da bi dovoljno njih napustilo komforne pozicije i pograbilo oružja, dodaje: „Ipak nećemo uzeti puške u ruke dok ne dođemo do toga, kao što je pisao Marx – dok nemamo za izgubiti ništa osim svojih lanaca“. (https://www.express.hr/top-news/frljic-i-horvat-vrijeme-je-za-naoruzati-se-17568 )
Iako se „jednim dijelom nije složio sa Frljićem“, Srećko Horvat dometnuo je – ponavljajući otrcane komunističke fraze o kapitalizmu kao sustavu koji je bio nadahnuće „za proizvodnu traku smrti Holokausta“ i braneći svijetle tekovine SFRJ („antifašizam“, samoupravljanje i nesvrstanost) – kako je prosvjed „nedovoljan“, je da je „potrebna je i fantastična organizacija, podsjećam na cijeli spektar otpora koji se nude kao moguće rješenje – od Crvenih brigada do ’Occupy Wall Street’.“
Zbog onih mlađih vrijedi podsjetiti da su Crvene brigade bile teroristička skupina koja je tijekom 1970-ih i početkom 1980-ih terorizirala Italiju, pri čemu je jedno od njihovih najpoznatijih „ostvarenja“ bila otmica i ubojstvo bivšeg talijanskog premijera, demokršćanina Alda Mora (1978.).
Desetak dana prošlo je od spomenutog beogradskog istupa. Kakve su bile reakcije medija i pravosudnih tijela u Hrvatskoj, pitamo se. Express.hr je 19. rujna donio izvještaj o spomenutoj „diskusiji“, a od komentara (koliko mi je poznato) izišao je tek jedan, na portalu Dnevno.hr (od 26. rujna). Gdje su pak svi vodeći mediji u Hrvatskoj? Gdje su naši medijski borci za ljudska prava i njihove udruge? Kako to da im ovaj put ne smeta ratoborni poklič kako je potrebno oružje za borbu protiv države i idejnih protivnika? Ne prepoznaju li tu govor mržnje?
Gdje su politički predstavnici ljevice – da se ograde od takvih istupa kao što inače ni časa ne čase kada treba napasti i okvalificirati kakav „desničarski“ poziv ili poklič?
Gdje su pravosudna tijela da provedu istragu?
Nigdje! Svi su oni, najednom, „nigdje“.
Budući da se takvi istupi ne uklapaju u brižno stvaranu i održavanu crno-bijelo sliku svijeta o „desnim“ zatiračima slobode i ljudskih prava, ekstremistima, ruralnim tipovima, neobrazovanim primitivcima i „lijevoj“ antifašističkoj, urbanoj, obrazovanoj, naprednoj i slobodarskoj inteligenciji, očito je najbolje o tomu ne govoriti i praviti se kao da se ništa nije ni dogodilo.
Drugovi (lijevi) političari ovih su dana doduše prezauzeti unutarnjim borbama i brigama, a da bi se mogli osvrtati na takve „sitnice“. Njihova potencijalna reakcija, povrh toga, ionako je suvišna. Svojim istupima oni ionako svakodnevno pokazuju kako se njihovo poimanje demokracije svodi na „demokratski“ izbor više kandidata iz redova jedne partije, kako „krivovjernik“ može biti trpljen samo na ljevici (za one „desne“ prihvatljivija su neka druga „rješenja“).Na koncu konca, oni su svojom gromoglasnom šutnjom pokazali kako se dobrim dijelom, u dubini duše, slažu sa svojim sudrugom Stazićem, kada je ovaj izjavio da „u svibnju 1945. posao nije obavljen temeljito“.
Kakva bi bila reakcija medija i našeg „neovisnog“ pravosuđa da su za neku drugu godinu takvo što izjavili na račun druge strane – recimo Nikola Grmoja, Zlatko Hasanbegović ili Marko Ljubić? Takvo što uopće nije potrebno zamišljati. Sjetimo se samo slučaj Joea Šimunića!
Naposljetku, iako znam da je uzaludno, ovlaštene tužitelje treba, reda radi, ipak podsjetiti kako onaj „tko s ciljem prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u rasi, etničkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, (…) povrijedi njegovo dostojanstvo kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 5.000,00 do 30.000,00 kuna.“ (Zakon o suzbijanju diskriminacije čl. 5 st. 1)
I da: sukladno Članku 14. Ustava Republike Hrvatske, „svi su pred zakonom jednaki“. Stoga bi bilo lijepo vidjeti da i svi građani, bez obzira na to kojoj političkoj opciji ili svjetonazoru pripadaju, jednako odgovaraju za svoje postupke, bez diskriminacije. A ne da za jedne vrijede jedna, a za druge druga pravila.
Je li takvo što očekivati iluzorno? Očekivati da pravda bude slijepa, tj. da ne diskriminira desne spram lijevih, nepodobne spram podobnih, patriotske spram apatridnih?
Očito, jest.
Dr. sc. Ante Birin, član Poticajne skupine za osnivanje „Pokreta za hrvatsku budućnost“
