Željko Primorac: Kronična nestabilnost kao spas od mirne eutanazije društva i države
Najveća floskula koja se u javnom životu države u posljednje vrijeme sve češće pojavljuje jest – „Treba nam stabilnost“. Gledajući iz ugla prosječnog stanovnika ove države ta stabilnost je sve osim stabilnosti. Odnosno, ne zaziva se stabilnost za hrvatsku sirotinju već za vladajuću elitu kako bi, nesmetana od socijalnih i nacionalnih nemira, nastavila uživati na razvalinama države.
Ustvari, u Hrvatskoj je već godinama u tijeku kronična nestabilnost, ali po strogo kontroliranom scenariju upravljača kaosa, a u toj kontroliranoj nestabilnosti državi se uzima i rastače životna supstanca. Što bi u sadašnjim okolnostima stanja države i nacije za Hrvatsku značila nestabilnost sustava i što bi značio nastavak ove i ovakve stabilnosti?
Dakle, većina banaka je u stranom vlasništvu, a Hrvatska narodna banka je izuzeta iz hrvatskog suvereniteta. Energetski sustav, odnosno INA, u stranom je vlasništvu. Brodograđevna industrija propada po principu domino efekta. Veliki građevinski konzorciji koji su gradili autoceste (Hidroelektra, Konstruktor, Viadukt…), propali su istog trenutka kada je stala gradnja autocesta. Telekomunikacijski sektor je u potpunom stranom vlasništvu. Najvrijednije dijelove obale polagano okupiraju strani hotelijerski lanci, a većinu trgovinskog tržišta drže, također, strani trgovački lanci. Medijskim tržištem upravljaju stranci, a sve se glasnije priča i o privatizaciji HEP-a, Hrvatskih šuma pa i voda.
Dok se sve to događalo i događa nacija se uvjerava kako nam je najpotrebnija stabilnost. No, postavlja se pitanja – stabilnost za što? Možda kako bi se završio posao i kako bi i de lege postali stranci u vlastitoj državi. Sve navedeno Hrvati bi trebali mirno promatrati čuvajući stabilnost sustava. Pritom se narodu, opet putem medija, prodaje magla kako su sustav i država jedno te isto. Narod pritom upada u zamku i znajući s koliko muke je branjena i u krvi stvarana država, braneći ovakvu državu ustvari brani i truli sustav. Međutim, sustav i država nisu jedno te isto. Onog trenutka kada narod shvati kako se sustav unutar države može mijenjati, a da se pritom neće ugroziti država, doći će i kraj parazitizmu sadašnjih upravljačkih elita na strahu naroda.
Pritom se pod rušenjem sustava ne misli na ulične sukobe, paljenje ulica i automobila, vojne udare i obračune s policijom. Međutim, prosvjedi, štrajkovi, referendumi, aktivizam svih društvenih slojeva kroz potpunu osviještenost i informiranost – jedini je spas za ovu državu i za ovaj narod. Da, osviještenost i informiranost. Krajem devetnaestog stoljeća diljem Hrvatske su se otvarale čitaonice kako bi se Hrvati nacionalno osvijestili i informirali, ali i suprotstavili medijskom monopolu tuđinaca koji su tada posezali za hrvatskim nacionalnim prostorom. Danas u svjetlu novih medija i informatičkog doba čitaonice su arhaizam, ali nam informiranost i osviještenost treba više nego ikada. Pogotovo je to bitno u uvjetima tuđinskog medijskog monopola. Da bi narod ustao u obranu svojih prava demokratskim aktivizmom, na svim razinama, bitno je da vjeruje u ono za što se bori, ali i u zemlju za koju se bori. Također, bitno je da ljudi shvate kako parazitske elite koje trenutno rastaču zemlju za interese stranih financijskih i gospodarskih centara moći, to uspijevaju samo zato što su narod uvjerili kako ništa ne mogu napraviti te kako je globalizam koji poništava nacionalne interese – neminovnost. Sve dok je tako, dok se bilo kakav aktivizam s nacionalnim predznakom proglašava ugrozom sustava, odnosno, države i državnih interesa, ovoj zemlji i narodu se ne piše dobro.
Štoviše, nestajati ćemo u tišini, umirati ćemo kao društvo i nacija u agoniji, nesvjesni vlastitih zabluda i ograničeni na mrmljanje u vlastitu bradu u strahu da bi nas i naši bližnji mogli čuti. Biti će to kolektivna mirna eutanazija jednog naroda. I baš zato nam je u ovom trenutku, više nego ikada prije, potrebna opća i kronična nestabilnost sustava, jer sadašnji okvir stabilnosti nije napravljen po mjeri Hrvata kako bi se u njemu naše društvo razvijalo i napredovalo, već kako bi se zaštitile privilegije elita na štetu hrvatskog naroda i države.
Izvor: Željko Primorac/hrsvijet.net
