DA SE NE ZABORAVI 17. studenoga – polaganje ruža i paljenje svijeća na grobovima poginulih i ubijenih branitelja Vukovara 1991. godine

Subota, 17 studeni 2018 10:24
Written by: milanN

Svake godine 17. studenog Udruga roditelja i obitelji zarobljenih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja “Vukovarske majke” i Savez udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja organiziraju polaganje ruža i paljenje svijeća na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru.

Udruga Hrvatska majka, u Vinkovcima je prva osnovana, osnovana je 12. listopada 1992. godine, udruga koja je okupljala obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja u Republici Hrvatskoj s ciljem traženja nestalih hrvatskih branitelja.

Udruga “Vukovarske majke” i “Hrvatski feniks” su izdali knjigu (1996. g.): “Gdje su naši najmiliji” gdje su navedena imena 2.622 osobe za kojima se traga, te fotografije zarobljenih, nasilno odvedenih. Udruga roditelja i obitelji zarobljenih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja “Vukovarske majke” još potražuje 932 nestale osobe.

U Zagrebu su pred sjedištem UNPROFOR-a, u Selskoj cesti, majke poginulih i nestalih podigle zid („Zid bola“) od crvenih (nada) i crnih (smrt) cigli da skrenu pažnju bezosjećajnoj međunarodnoj zajednici da je u Hrvatskoj ubijeno i nestalo više od 13.600 hrvatskih građana.

Kršene su sve norme Međunarodnog prava ali međunarodna zajednica nije ništa poduzela, nije kaznila agresora (Srbiji) što je bila dužna napraviti temeljem međunarodnog prava!

U Republici Hrvatskoj je od 1991. godine otkriveno 150 masovnih te više od 1.300 pojedinačnih grobnica u kojima su pronađeni i ekshumirani posmrtni ostaci 5.135 osoba, a završno identificirani te sahranjeni posmrtni ostaci 4.225 žrtava. U Republici Hrvatskoj još uvijek se traga za 1.508 nestalih osoba kao i za posmrtnim ostatcima 414 poginule osobe (ukupno 1.922 nerasvijetljene sudbine).

Broj poginulih civila u Vukovaru još nije točno utvrđen (nažalost, pitanje je hoće li ikada biti utvrđen), navode se različiti podatci: 1.100 osoba (Davor Marijan), 1.350 (Glavni sanitetski stožer RH). Broj ranjenih civila bio je nešto manji od 2.500.

Na području Vukovarsko-srijemske županije otkriveno je 56 masovnih i više stotina pojedinačnih grobnica. Pronađeni su i ekshumirani posmrtni ostaci 2.074 žrtve od kojih su završno identificirani i dostojno sahranjeni posmrtni ostaci 1.846 hrvatskih branitelja i civila.

Uprava za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja još uvijek traga za 1.922 osobe, od kojih je 481 nestala i stradala na području Vukovarsko-srijemske županije. Ključni mehanizam za pronalazak nestalih hrvatskih branitelja i civila jest puna suradnja Republike Srbije u otkrivanju informacija o njihovoj sudbini“.

Na Ovčari su nađeni posmrtni ostatci 200 osoba koje su odvedene iz vukovarske bolnice a za 66 osoba se ne zna gdje su posmrtni ostatci jer Srbija ne želi otkriti što se dogodilo s tim osobama. Također nema podataka o pojedinačnim zločinima koji su se dogodili nakon ulaska JNA i paravojnih postrojbi u vukovarsku bolnicu.

U “Borovo Commerceu” je 1991. godine bio odjel vukovarske ratna bolnice. Kada su JNA i četničke paravojne postrojbe ušle u “Borovo Commerce” na odjelu je bilo 200 (250) ranjenika te oko 1.000 civila. JNA i četnici su ubili 51 osobu u Borovu Naselju, 115 ih odvele u Srbiju a ostatak oko 1.000 ljudi u Dalj gdje su ispitivani, selekcionirani i ubijani. One koje nisu ubili su zatočili u koncentracijske logore, jedan dio zatočenika je deportitran u Hrvatsku, dio je razmijenjen a nekima se gubi trag.

U „Veleprometu“ je ubijeno 100 osoba a 700 osoba je odvedeno (i ubijeno) i gubi im se trag!?

Branitelji i civili Mitnice su se predali jedinicama JNA, jedan branitelj je ubijen u Srijemskoj Mitrovici. Jedan civil je nestao nakon predaje kod novog groblja a jedan u Šidu. Ostali su razmijenjeni. Dok su trajali pregovori branitelja s Mitnice nekoliko branitelja je ubijeno a nekoliko odvedeno u nepoznatom smjeru i ne zna se njihova sudbina.

Izjava bojnika Ivana Grujića (Večernji list 4. 3. 1996. g.) Beograd ima identifikacijske medicinske protokole o ubijenima, odnosno pokojnima koje tražimo s područja istočne Slavonije, čak i iz zapadne Slavonije i Banovine. Identificirali su 1.400 osoba, a imaju podatke i o 300 neidentificiranih. Prema Deytonskom sporazumu trebalo je rješiti pitanje odvedenih (nestalih) ali se to nije dogodilo jer Srbija odbija suradnju.

Republika Srbija ne želi dati informacije o sudbini odvedenih (nestalih) branitelja i civila. Također, ni Srbi koji su bili svjedoci odvođenja, maltretiranja i ubijanja Hrvata ne žele kazati gdje su pokopani.

NISU NESTALI ODVEDENI SU I UBIJENI!

U Vukovarskom Borovu Naselju je 2016. godine otkriven spomenik odvedenima (nestalima za koje se ne zna gdje su, živi ili mrtvi) u Domovinskom ratu. To je mjesto gdje majke, supruge, očevi i djeca nestalih mogu doći, pomoliti se i zapaliti svijeće.

Međunarodna zajednica formalno daje podršku ali osim beskorisnih izjava nije ništa napravila da se rasvijetli sudbina odvedenih (nestalih) osoba i da se zločinci primjereno kazne. Republika Hrvatska (vlast) ne čini dovoljno u potrazi za nestalima.

Izvori:

Vukovarske majke. Gdje su naši najmiliji. (drugo, dopunjeno izdanje) „Hrvatski feniks“ Zagreb 1996.

Hebrang Andrija. Zločini nad civilima u srpsko-crnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku. Udruga hrvatskih liječnika dragovoljaca 1990. – 1991. Ogranak Matice hrvatske u Zadru. Zagreb-Zadar 2013.

Lučić Ivo, Vukovarska bolnica Svjetionik u povijesnim olujama hrvatskog istoka Vukovar hospital a Lighthouse in Historic Storm of Eastern Croatia, Hrvatska liječnička komora, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, studeni 2017.