DON MARINKO MLAKIĆ: Kristovo kraljevstvo istine i života
Svetkovina Krista Kralja B, 2018.
Ove nedjelje svetkovinom Krista Kralja završavamo crkvenu godinu. Završavamo je slavljem u kojem upiremo svoj pogled vjere prema kraju povijesti svijeta, kada će Isus Krist, naš božanski Spasitelj, ponovno doći u slavi i uspostaviti svoje nebesko kraljevstvo. Bit će to, kako kaže predslovlje današnje svetkovine, sveopće i vječno kraljevstvo, kraljevstvo istine i života, kraljevstvo svetosti i milosti, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira.
Misno evanđelje nam donosi dio razgovora između Isusa i Pilata. Pilat ispituje Isusa o optužbama što su ih židovski starješine iznijeli protiv njega. Optužili su ga da se proglašavao židovskim kraljem i da se time protivi rimskome caru. Naravno, mi znamo da njima nije bilo nimalo stalo do Rima i rimskoga cara. Oni su se jednostavno htjeli riješiti Isusa. Nisu mogli podnositi oštre prigovore koje je na njihov račun upućivao i naklonost koju je imao kod ljudi te su u njemu vidjeli prijetnju za svoje osobne interese.
Prizor je, gledamo li ga u doslovnom smislu, groteskan. Pilatu je potpuno jasno da je čovjek pred njim, ponižen, nemoćan i napušten od svih, sasvim bezopasan i da ne može biti nikakva prijetnja nepobjedivom Rimu. Ipak, zbog podmukle zloće Židova i iz straha za svoju kožu, prisiljen je na ovu lakrdiju od suđenja. U njegovim riječima sasvim se jasno nazire ljutnja i nevjerica. Pokušao se je izvući, ali bez uspjeha.
Isus, s druge strane, prihvaća kraljevsku farsu, koju su mu priredili, jer ona vrlo snažno ističe nepomirljivost uobičajenog ljudskog poimanja kraljevske moći i slave s onim što je on zagovarao. Za razliku od zemaljskih kraljevstava, koje se vrjednuje po snazi, vojsci, bogatstvu, teritoriju, vremenskom trajanju i sl., Isus zagovara kraljevstvo koje ima za cilj osvojiti ljudska srca ljubavlju, dobrotom i služenjem. Od tog svog nauma on ne odustaje niti sada, u času kada je krajnje nemoćan i ponižen. Uvjeren je da Božje kraljevstvo nije njegova pusta tlapnja, da nije utopija koja se rasplinjuje u srazu sa surovom stvarnošću, već volja Božja za svakog čovjeka, koju on može i hoće ostvariti.
Razgovor s Pilatom Isusu je prilika da ga svojim odgovorima izazove na dublje promišljanje o pitanjima koja mu postavlja. Time ga razgolićuje te na površinu isplivava Pilatov kukavičluk, moralna nedosljednost i duhovna pogubljenost. Tako Isus, koji je ovdje doveden da se brani od opakih optužaba, postaje onaj koji propituje riječi i djela ne samo Pilata i svojih optužitelja, već i svih nas. Za kakvo se mi kraljevstvo zauzimamo? Što otkrivaju naši stavovi i postupci? Za kakvom moći i slavom težimo?
Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta, kaže Isus Pilatu. Time ne želi kazati kako kraljevstvo nebesko na zemlji nije moguće i kako je između neba i zemlje nepomirljivi jaz, već naprotiv, kako ono što on nudi, evanđelje istine, zakon ljubavi, vrijedi uvijek i svugdje, i na nebu i na zemlji, te vrijedi za svaku ljudsku zajednicu i za svakog čovjeka, bez obzira bio on kralj ili podložnik. U konačnici to je istina o Božjoj ljubavi i vjernosti, u kojoj jedinoj čovjek može pronaći spas od svih nečovječnih carstava i ideologija. Pa i od same smrti. Kraljevstvo nebesko je već tu, u nama i među nama; u svim dobrim srcima i odnosima koji se grade u ljubavi.
Kada se odričemo nagona da drugima gospodujemo, da ih na ovaj ili onaj način podjarmljujemo i namećemo im svoju samovolju, te kada prihvaćamo zakon ljubavi prema Bogu i bližnjemu kao temeljnu istinu kojom se ravnamo, mi postajemo istinski graditelji novog Božjeg svijeta. Pa iako nam se sada lako učini da je to uzaludan trud, sasvim beznačajan u grubom svijetu nasilja i nepravde, kao što se Isus činio nemoćan pred Pilatom, on nikada nije bez učinka. Dobro uvijek pobjeđuje i to će se konačno očitovati u času kada o ponovnom Kristovu dolasku nastane kraljevstvo, slava i moć Boga našega.
Isus ne samo da tu istinu naučava već za nju svjedoči svojim životom. Zbog nje trpi lažnu osudu, muku i smrt na križu. Zato je Kralj. I zato je vrijedan naše vjere.
Tko god je od istine, tj. tko iskreno traži istinu da je spremno prihvati, taj je u njemu može pronaći.
Don Marinko Mlakić
