(FOTO) Hrvatska udruga Benedikt u Koloni sjećanja u Škabrnji 18. studenog 2018.
„U koloni sjećanja zaodjenuše se misli u najdraže boje
Zapjevaše rijeke, zašumilo more pod sjajnim nebom hrvatskim….“
Škabrnjski notturno, Branka Mlinar
Činilo mi se kao da je poruka stihova naše mlade, darovite pjesnikinje postala ushit 18. studenog 2018. u Škabrnji, u dugoj koloni sjećanja, nikada do sada dužoj. Bura svojim hladnim dodirima nije nas milovala, već naprotiv, ali zato je naše suosjećajno i zahvalno srce bilo u suglasju sa suncem koje nas je svojom toplinom hrabrilo. Hrvatska udruga Benedikt sa svojim članovima i brojnim prijateljima, pomalo raštrkanih u dugoj koloni, bili su uronjeni u sjećanje na strašan zločin kojega je srpski agresor u svojoj bezumnoj okrutnosti počinio na ovoj postaji naše golgote u Domovinskom ratu. Dogodilo se to prije 27 godina, u rane jutarnje sate. Tenkovi su bezobzirno gazili sve što se im se našlo na putu ili u blizini ne štedjeći ni ljudske živote. Ono što tenkovi nisu uspjeli uništiti, dovršila je zločinačka ruka nožem ili metkom. Masakrirali su 43 civila starije životne dobi , a ukupno ubili 84 žitelja ovog pitomog ravnokotarskog mjesta, od toga 26 branitelja. Obilježavanje stradanja uz prigodnu komemoraciju počelo je u predjelu Ambar na početku mjesta gdje se pokolj dogodio 1991.g. Potom brojni sudionici, među kojima i hrvatski vojnici, članovi brojnih ratnih i povijesnih postrojbi i udruga sa stjegovima, krenuše u Kolonu sjećanja do Spomen-obilježja masovne grobnice u središtu mjesta gdje su položeni vijenci. Naš hod su pratila zvona crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije pozivajući nas na misno slavlje za sve stradale u Škabrnji i diljem Domovine. Euharistijsko slavlje predvodio je mons. Juraj Jezerinac, vojni biskup u miru koji je bio jasan i glasan u svojoj homiliji: „Tko da opiše bol, plač, tjeskobu i osjećaj žena i djece bježeći pred ljudima kojima čovjek, priroda, kultura i ništa nije sveto? Porušili su crkvu, župni stan, kuće, gospodarske objekte. Poubijali su živalj, zapalili prirodu i ostavili trag svoga identiteta. Obrušili su se na nevine civile tako da su već prvog dana ubili 43. civila. Ubijali su iz vatrenog oružja i to iz neposredne blizine. Udarali su ih po glavi hladnim oružjem, s tupim predmetima i takve ih mučili do smrti. Mnoge su iznakazili i pregazili tenkovima.
Nezamislivo za postupke ljudske vrste, osobito za ljude koji su živjeli rame uz rame sa svojim susjedima Hrvatima. Te događaje ne smijemo prešutjeti jer bi šutnja značila prešućivanje jedne stravične povijesti,a njeno nepoznavanje moglo bi biti izvorom novih sukoba. Zato se istina o tim bolnim događajima, ma koliko bila bolna, mora znati. Tek kada se čovjek i narod suoče sa svojom povijesnom istinom i događajima u kojima se ona čita, bit će moguće očekivati stvaranje uvjeta za međusobno povjerenje“. Odzvanjale su riječi biskupa Jezerinca u prepunoj crkvi, svjesni da pravda nije zadovoljena jer krivci još nisu osuđeni. Nakon mise naš se hod nastavlja prema groblju sv. Luke gdje smo paljenjem svijeća i polaganjem cvijeća i vijenaca izrazili poštovanje i zahvalnost mučenicima ovoga kraja. Ove godine, u visokoj službenoj delegaciji bilo je 8 ministara i 15 saborskih zastupnika. Hrvatska udruga Benedikt bila dio službenog protokola, tako su njezini članovi predvođeni svojim predsjednikom dr. Vidom Popovićem, položili vijenac ispod križa.
„Škabrnja nije izumrla. Škabrnja će živjeti. Škabrnja nije nestala iako su to neki htjeli, a Škabrnjani svojim držanjem, radom i ponašanjem svjedoče svoju ljudsku, vjerničku i nacionalnu zrelost“. Bila je to jeka istine u riječima mons. Jezerinca koja nas je neprekidno pratila. Napuštamo ponosnu Škabrnju, a naša želja je uvijek ista; počinitelji ovog svirepog zločina moraju biti zasluženo kažnjeni. Zlo je poraženo, ali mora biti i kažnjeno. Učinimo to jer nas već sadašnjost ozbiljno opominje, a budućnost će nas prezirati.
Margita Vučetić/hu-benedikt.hr
