Dr. Zdenka Čorkalo: U Škabrnji Gospa bez glave, u Vukovaru Gospa bez ruku, Gospa bez očiju…
U Domovinskom ratu u Škabrnji je Gospi odsječena glava, u Vukovaru Gospi su odsječene ruke, Gospa bez očiju gleda u svoga mučitelja, u Franjevačkom samostanu Guča Gora, u Bosni Srebrenoj , svetom Franji prerezan vrat…! Moglo se ovo učiniti i drukčije, mogli su se kipovi Gospe i visoki kip svetog Franje izliven u bronci, srušiti jednim udarcem, baciti na pod ili raznijeti streljivom. To bi bilo manje zabrinjavajuće nego osobni ručni rad, izvedba koja je imala vremena smisliti i sprovesti smišljeno. Ne treba narodu učenost ni psihologa ni psihijatara da bi protumačili o čemu se radi, koja je poruka data na vrlo jasan način. Ovdje, u ovim uradcima nije riječ o istom narodu, istoj vjeri, u čije ime se zaklinju svi. Ovdje je riječ o Zlu, onomu koji ne preskače samo fizičke, zakonske granice nego sve granice, mentalne i duhovne. Nakon toliko nezaboravnih ljudskih spodoba kojima je vrlo bogata povijest od Krista pa do danas, kako je moguće identično ponavljanje svih opačina i konstrukcija, ne samo na živom čovjeku nego i na njegovim svetinjama. Kako nema snage u promatračima da zvjerstva zaustave? Koja su tu objašnjenja? Komu se može prodavati međunarodna humanost skrivena ispod vojničkog „šinjela“? Onakav si kakav si dok imaš moć i snagu! Što tada napraviš – to si ti. Ne kad više nisi na poziciji, ne tada! Pomoć riječima ne vrijedi ništa.
U podnožju Gospinog kipa u Škabrnji položena je i sjekira, kojom je možda Gospi i malom Isusu u njezinom naručju odsječena glava. To je u biti nevažno, alat nije važan, ruka je učinila što joj je um i srce naložilo. Mržnja, nemoć čovjeka u vlastitoj mržnji, ona je pokrenula sve pa i tog nesretnika. Što je mislio dok je smišljao, što je u njegovom srcu treperilo dok je pažljivo odrubljivao glavu? Je li mislio da se može svima otkinuti glavu, da se može sve ubiti, da zaraznoj bolesti nema lijeka? Nije znao da se promjenom krvne slike ne može promijeniti krvna grupa. A samo ona nam je važna životno.
Kojem nesretniku su smetale Gospine ruke iz crkve u Vukovaru? Da je htio, mogao je jednostavno razbiti ju cijelu, zašto joj polomiti samo ruke? Je li i on bio željan nečijih ruku, tko zna kada, od kada? Gospu je netko od dobrih ljudi kriomice i u tajnosti donio župniku u Ilok. Srce je bilo jače, pred strahom da bude otkriven od svojih, srce se izborilo.
Što je htio onaj koji je iskopao Gospi oči. Što nam je htio reći o sebi? Kakvi se sve poremećaji proglašavaju urednim, biljegom tog vremena. Ali, nije tako. I u ratu se može biti više ratnik a manje krvnik.
Kako je pravoslavni svećenik uspio spremiti crkvena zvona iz crkve u Okučanima koju su do temelja srušili ljudi iz naroda čiji je on pastir. Sigurno je i on morao misliti o posljedicama ako se rat bude tumačio po kratkom postupku.
Koliko je vremena i strpljivosti trebalo onima koji su rezali i prerezali vrat svetoga Franje izrađenog u bronci? Nisu ga se htjeli riješiti jednostavnim putem. Ne. Htjeli su poslati poruku da imaju vremena i strpljivosti, kao i inače u povijesti što su imali. Pa makar se radilo o predmetu, neka se zna. Neka se strah uvuče u žive ljude, neka od toga straha zanijeme njihove usne. Neka ne uče, neka ne izgovaraju naučenu molitvu, neka izbiju iz glave Boga, neka prihvate čovjeka kao Boga. A ne znaju koliko je teže čovjeku s čovjekom nego čovjeku s Bogom!
Ovdje nije bitno ono što se papiginski, povijesno ponavlja da ne će krst na krst ili da hoće nekrst na krst. Ne, ne radi se o vjerskom oblikovanju mržnje. Ne može se time zloća pravdati. Ima zakon u ljudskom srcu, tu, najprije je tu smještena najljuća tvrdoća. Jer, mozak svašta smišlja, u njemu je prostora koliko hoćeš, nakaznosti bez kraja i konca, ali u srcu, tamo je Stvoritelj ostavio izbor: učini ili ne učini ono što ne bi želio da se tebi dogodi. Tko god ide ovim putem, ne će se zabuniti u odlučivanju, ne će opustošiti jedan dostojan, ničim zamijenjen vrh.
Rat protiv straha treba ići dalje. Razlozi su poznati. Lakše je napraviti zlo nego dobro. Jer se zlo ne boji ničega, a dobro, dobro se boji skoro svega.
Zdenka Čorkalo
