Nikola Milanović: Sve je više ovisnika o virtualnom svijetu
„Svake dvije i pol sekunde na automatu se pokazuju tri nove sličice. I opet nikakvog dobitka. Svota koju je igrač ubacio u automat polako se topi. Ivan je to doživio stotinu puta pa ipak se mjesecima nije mogao osloboditi želje za igranjem na automatu. ‘Bilo je dana kad sam po cijeli dan igrao, ponekad po sedam sati bez prestanka’“, donosi svoju ispovijest jedan ovisnik za portal dw.com.
Ovisnost je uvijek aktualna i sama po sebi zanimljiva tema, a mladima je trebamo dodatno rasvijetliti jer često neprimjetno upadaju u njezine različite suvremene inačice. Potreba za rasvjetljavanjem tog problema je tim veća što ovisnost mladima osim oduzimanja goleme količine dragocjenog vremena, kako ćemo kasnije vidjeti, doslovno može oduzeti čak i život.
Nisam više na Fejsu
Na portalu slobodnadalmacija.hr nalazimo priču o Klaudiji i Nediljku. Klaudija, profesorica engleskog i ruskog jezika iz Splita, kaže da već neko vrijeme nije na Facebooku i da zbog toga osjeća neopisiv užitak jer više ne prati bolesne ideje koje izviru iz kojekakvih glava. Njena se priča u najkraćim crtama svodi na osjećaj gađenja kad je shvatila koliko je vremena dnevno provodila na toj platformi i koliko je opcija projektirano samo s namjerom da vas na njoj što duže zadrže.
Riječ je o svojevrsnom podsvijetu u kojem egzistira mnoštvo autentičnih i lažnih profila, koji se često žele prikazati drukčijima nego što stvarno jesu i koji se bave uglavnom objavljivanjem gluposti poput onih o macama i politici, selfijima i ‘cool’ stvarima. Glavna se priča vrti oko lajkova i oni su krivi za sve, tvrdi Klaudija. Kod nje je sve to u konačnici preraslo u ‘neprocjenjivo razočaranje’.
Slično razmišlja i Nediljko, koji, nakon što je pola godine ‘Facebook-free’, boravak na toj društvenoj mreži uspoređuje s pušenjem. Naime, isto kao i kod cigareta, ugoda brzo prelazi u obvezu pa kao što stalno računate koliko još imate cigareta, sad računate koliko ćete taj dan imati vremena za Facebook. Zato se događa, kaže on, da ste mislima stalno na toj društvenoj mreži, čak i kad niste online. Tvrdi da neki više pažnje pridaju onome što se događa u virtualnom svijetu nego stvarnom životu.
Igraju li igrači igre ili se igre poigravaju s igračima?
Južnokorejska policija izvijestila je o slučaju 15-godišnjeg dječaka koji se objesio nakon što je ubio majku zbog prepirke oko igranja video igara.
Lani su naši mediji objavili da je i u Hrvatsku stigla opasna računalna igra ‘Plavi kit’ u kojoj se igračima svaki dan daje po jedan zadatak, dovodeći ih postupno do samoubojstva „zahvaljujući kojem će postati ‘visoko razvijeni’ i ‘slobodni’ od svjetovnih briga“. Zadaci za ovu igru, koju su 2015. godine pokrenuli anonimni korisnici društvene mreže Vkontakte (ruska inačica Facebooka), dijele se putem lažnih profila. Ruski novinari su otkrili da je u njihovoj zemlji više od 100 djece, koja su samoubojstvo počinila između studenog 2015. i travnja 2016. godine, bilo povezano s tom igrom čija su dva najvažnija pravila da se nikome ništa ne smije govoriti i da se zadaci, kakvi god oni bili, uvijek moraju izvršavati.
Na portalu srednja.hr 10. listopada 2018. objavljen je tekst pod naslovom „Dječak iz Zagreba objesio se zbog planetarno popularne igrice: ‘Rekao mi je da postaje čudna i pomalo zastrašujuća’“. U tekstu se govori o naizgled bezazlenoj igrici ‘Doki Doki Literature Club’ koja se, kako radnja odmiče, postupno pretvara u pravi horor koji navodno utječe na psihu djeteta. Igra, naime, preko simpatičnog uvoda i slatkih anima likova, igrača korak po korak uvodi u mračni svijet depresije, nasilja, samoozljeđivanja i suicida. O tome su pisali i drugi poput portala jutarnji.hr, slobodnadalmacija.hr, express.hr…
Ovisnost i ovisnik
Ovisnost je kronični poremećaj pri kojem dolazi do ponavljanja upotrebe sredstava ovisnosti, a ovisnik je osoba koja koristi sredstva ovisnosti. Donedavno se gotovo isključivo govorilo o ‘tradicionalnim ovisnostima’ poput onih o drogi, alkoholu ili duhanu, a danas se sve češće govori o tzv. suvremenim oblicima ovisnosti. Pri tome se prije svega misli na ‘Cyber ovisnost’ koja je vezana za računalo, a manifestira se kao ovisnost o informacijama, računalnim igrama, o chatu i porukama, o cyber seksu, online kockanju, online kupovini…
Nasilni i pornografski sadržaji lako su dostupni pa se često konzumiraju što rezultira povećanjem internetskog nasilja i sve izopačenijim pornografskim sadržajima, sve do pedofilskih. Sve su popularnije i online igre na sreću, koje u ozbiljnom stupnju karakterizira razvoj tolerancije na kockanje, gubitak kontrole ponašanja te devastacija svih sfera stvarnog života. Pri tome valja naglasiti da je čovjek najčešće uvjeren da nije ovisnik o takvim sadržajima iako je već prošao sve faze ovisnosti (proba, konzumacija, navikavanje i ovisnost).
Bolest i simptomi
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) priznala je da je ovisnost o internetu i videoigrama prava bolest, pa će igrači koji veći dio svog vremena provode uz računalo pri tome zanemarujući svoje stvarne obveze, imati pravo na liječenje. “Pošto smo konzultirali stručnjake iz cijelog svijeta i pomno proučili literaturu, odlučili smo taj poremećaj dodati na popis bolesti“, riječi su ravnatelja odjela WHO-a za psihičko zdravlje Shekhara Saxena, koje prenosi portal vecernji.hr.
Psihijatar prof.dr. Zoran Zoričić i antropolog prof. Luka Maršić o ovom problemu za jutarnji.hr kažu: „Uspjeli smo spasiti adolescenta koji je sasvim ignorirao opasnost da padne razred i cijele dane sjedio za kompjutorom, već anoreksičan. Na svaki poziv da se makne od računala reagirao je bijesno, a pokazivao je i znake suicidalnosti. Imali smo i dečka od tek navršenih 18 godina koji se po dan i pol ne bi odvajao od igrica na kompjutoru. Otac ga je jednom, dehidriranog, na silu pokušao odvojiti od tipkovnice, no on je reagirao tako agresivno da je bila nužna intervencija Hitne pomoći…
Prekomjerna vezanost za internet, fanatična posvećenost kompjutorskim igricama i ostalim virtualnim sadržajima nerijetko vodi u poremećaj osobnosti, koji se manifestira u asocijalnom ponašanju, potpunoj disfunkcionalnosti u svakodnevici, pa i agresivnim ispadima. Riječ je o bolesti iz skupine novih ovisnosti koja može zahvatiti dijete od trenutka kad se nauči služiti računalom, a najviše pogađa senzibilne tinejdžere i adolescente, ali ni zreli ljudi nisu imuni. Širi se poput epidemije, tolikom brzinom da službene statistike još ne postoje, no ovisnika su pune ambulante diljem svijeta…
Zasad možemo baratati samo procjenama iz azijskih zemalja, primjerice iz Južne Koreje, gdje je čak 80 posto 16-godišnjaka ovisno o kompjutorima. U Hrvatskoj ne postoji registar koji prati djecu, pa možemo djelovati samo na temelju procjena i kliničkog iskustva…“
Sljedeći simptomi mogu ukazati da se radi o ovisnosti o internetu i video igrama:
Konzument sve više vremena provodi za računalom i na internetu
Tako provedeno vrijeme više ne može kontrolirati
Burno reagira kad mu se prigovori za takvo ponašanje
Nervozan je i tjeskoban kad nije online
Zapostavlja obitelj i prijatelje
Zapostavlja ostale obveze
Povlači se iz drugih aktivnosti u kojima je prije uživao
Okružje, kriza roditeljstva i liječenje
Profesori Zoričić i Maršić upozoravaju da roditelji najčešće rade dvije fatalne pogreške: pokušavaju se svidjeti svojoj djeci i često umjesto njih rješavaju probleme. Do 60-ih godina dominantni autoritativni, danas je zamijenio potpuno suprotni popustljivi odgoj. Apsurdno je ali istinito, tvrde profesori Zoričić i Maršić, da tako izrastaju djeca tirani, koja takvim ponašanjem žele isprovocirati da im roditelji sankcioniranjem nametnu granice. Roditelji to, najčešće iz osobnog komoditeta – što je posebno žalosno, nisu u stanju napraviti. Naši mladi postaju ovisnici jer žive u okruženju koje to potiče.
Kriza je duboko zahvatila tradicionalnau ulogu oca, koju onda mladi traže u figurama vođa totalitarnih sistema. Očevi se sve teže nose s odgovornostima koje njihova uloga zahtijeva, a isto se događa i emancipiranim ženama koje sebi nameću previsoke i nikad ostvarive standarde, zaključuju profesori Zoričić i Maršić.
Spomenimo na kraju da je u travnju 2017. u psihijatrijskoj bolnici Sv. Ivan u Zagrebu otvorena ustanova u kojoj nema smještaja u bolnički krevet, nego pacijenti dolaze provesti dan u različitim terapijskim grupama. U nju se dolaze liječiti ovisnici o internetu, video-igrama i kockanju. Ravnatelj bolnice Igor Filipčić ističe da je problem ovisnosti o virtualnom svijetu sve izraženiji te da njime nisu pogođeni samo pojedinci nego i njihove obitelji, a samim time i društvo u cjelini. Liječenje, kaže on, traje od jednog do tri mjeseca.
