DA SE NE ZABORAVI Hrvatski piloti – heroji Domovinskog rata
Piloti borbenih zrakoplova napustili su JNA kada je JNA stala na stranu agresora. Odvažnost, hrabrost, odlučnost da naprave taj opasni čin koji je ugrožavao njihove živote i živote njihovih obitelji. Prvi je bio Rudolf Perešin koji je 25. listopada 1991. godine sa MiG-om 21 sletio na aerodrom u Klagenfurtu. Nakon slijetanja je izjavio „Ja sam Hrvat, ne mogu i neću pucati na Hrvate!“.
Piloti hrvatske nacionalnosti u JNA su bili pod posebnom prismotrom armijskih službi, imali su administrativnu zabranu letenja jedno vrijeme pa se nisu mogli niti smjeli staviti na raspolaganje RH. Obitelji hrvatskih pilota su bile pod posebnom prismotrom, stalno se pratilo njihovo kretanje. Rudolf Perešin je nakon dulje administrativne zabrane letenja dobio zadatak da nadzire povlačenje JNA iz Slovenije i on je iskoristio tu priliku da sa svojim MiG-om pobjegne u Austriju, drugih alternativa nije imao.
Danijel Borović je 4. veljače 1992. godine s nadzvučnim borbenim zrakoplovom MiG-21bis sletio u Pulu. Bijeg s borbenim zrakoplovom je bio opasan ali slijetanje na aerodrom u Puli je bilo još opasnije (slijetanje s brzinom od 300 km/h na pistu osvjetljenu samo farovima kamiona).
Dana 15. svibnja 1992. godine su dva hrvatska pilota sa svojim borbenim zrakoplovima prešli na hrvatsku stranu. Okolnosti im nisu išle na ruku ali sposobnost i hrabrost su bile presudne da uspiju u svom naumu. Tog dana su Ivan Selak i Ivica Ivandić izveli herojski čin i dovezli 2 MiG-a 21 u Hrvatsku što je omogućilo da Hrvatska formira zračne snage. Ivan Selak je sletio na aerodrom Pleso a Ivica Ivandić na aerodrom u Resniku (Kaštela).
Ustrojena je 1. lovačke eskadrile HRZ-a.
Tijekom Domovinskog rata Hrvatska je u borbama izgubila 3 borbena zrakoplova:
MiG br. 101, 24. lipnja 1992., poginuo je pilot pukovnik Ante Radoš;
MiG br. 103, 14. rujna 1993., poginuo je pilot pukovnik Miroslav Peris i
MiG br. 119, 2. svibnja 1995., pilot Rudolf Perešin se katapultirao ali je zarobljen i ubijen.
Uloga borbenog zrakoplovstva u Domovinskom ratu je nemjerljiva. Izvođenje borbenih akcija, akcija odvraćanja neprijatelja, zaštita postrojenja i velika moralna podrška vojnicima na zemlji. Hrvatski piloti su zaslužni što kutinska Petrokemija nije pogođena.
Na početku VRO „Oluja“ napravili su sjajan posao jer su uništili repetitore, centre veze, zapovjedne centre a poslije su uništavali skladišta oružja, pješačke položaje, oklopna vozila, aerodrome.
Hrvatski piloti su heroji Domovinskog rata. Došli su iz JNA i znali su što JNA ima: borbene zrakoplove (MiG -29, MiG 21 i druge, snažnu protuzračnu obranu u pješačkim postrojbama, sustave protuzračne obrane srednjeg i velikog dometa. Pilot Ivan Selak jednom prilikom je rekao: „neprijateljska strana u svojoj protuzračnoj obrani imala čitavi arsenal, počevši od protuzrakoplovnih topova malih, srednjih i velikih kalibara, prijenosnih raketnih sustava ‘9K32 Strijela-2’ i ‘9K38 Igla’ za zaštitu od niskoletećih ciljeva, pa sve do mobilnih raketnih sustava tipa KUB i mobilnih topničkih protuzrakoplovnih sustava ‘Bofors.“
Sam prelet je bio rizičan jer prelet s neprijateljskim oznakama, u tajnosti, je nosio rizik da ih obore hrvatske snage.
Ivan Selak, Rudolf Perešin, Danijel Borović i Ivica Ivandić
Ivan Selak svom MiG-u daje ime „Osvetnik Dubrovnik”, a Ivica Ivandić svom MiG-u daje ime „Osvetnik Vukovar”. Ivandićev „Osvetniku Vukovara” je oboren u rujnu 1993. godine i pogiba pilot Miroslav Peris, a Selakov 102, „Osvetnik Dubrovnika”, je „preživio“ rat.
U Domovinskom ratu su poginula 4 pilota borbenih zrakoplova: Ante Radoš; Miroslav Peris, Rudolf Perešin, i Zlatko Mejaški, a 1996. godine je poginuo pilot Ivan Bosnar.
Hvala pilotima koji su svojim herojskim djelima ispisali svijetle stranice Domovinskog rata!
Marko Jukić/hu-benedikt.hr; Foto: wikipedia, obris.org, zeljava-lybi
