Sveta misa za pobijene hercegovačke franjevce
U prepunoj crkvi na Širokom Brijegu svetom misom, 7. veljače 2019. godine, završili su „IX. dani pobijenih hercegovačkih franjevaca“.
7. veljače se u Širokom Brijegu obilježava kao „Dan sjećanja na pobijene franjevce i puk“ te kao „Dan sjećanja na žrtve komunističkog zlosilja“. Tijekom tri dana molitvom na mjestu ubojstva, molitvom na grobu 24 ubijena hercegovačka franjevca, misom zadušnicom i obraćanjem fra Miljenka Stojića i fra Tomislava Puljića obilježeno je stradanje hercegovačkih franjevaca. Također su podijeljene nagrade nagrađenima koji su sudjelovali na VIII nagradnom natječaju s temom pobijeni hercegovački franjevci.
Jugoslavenski su partizani 7. veljače 1945. godine ubili svih dvanaest franjevaca koje su u habitu zatekli u samostanu. Ubili su ih metkom u potiljak (zatiljak) i nakon toga skupa zapalili. Tih je dana ubijeno još osamnaest članova širokobriješkoga franjevačkog bratstva, a među pobijenima je bilo i dvanaest profesora nadaleko poznate gimnazije. U tijeku rata i neposredno nakon njega dijecezanski je kler izgubio četrnaest svojih pripadnika, a stradao je i progonjen i veći broj biskupijskih svećenika i bogoslova te časnih sestara.
Posmrtni ostaci žrtava ubijenih u samostanu ekshumirani su 1971. godine.
Nakon zločina u Širokom Brijegu partizani su izvršili zločin u Mostaru. Uhitili su sedam fratara iz Franjevačkog samostana sv. Petra i Pavla u Mostaru, vezali ih žicom, ubili i njihova tijela bacili u Neretvu.
Franjevcima iz Mostara se ne zna grob, nakon što su ih ubili njihova tijela bacili u Neretvu.
Uz ta smaknuća partizani su uništili i oštetili samostansko blago, rastjerali učenike, a knjižnice i arhivi spaljeni su 1947. godine. Franjevačkoj je gimnaziji onemogućen rad za čitavo vrijeme trajanja komunističke Jugoslavije.
Godine 1971. je objavljena brošura Široki Brijeg, koja je bila zabranjena. U brošuri se navodi: „Crkva je opustošena, 296 puta je udarena topovskom granatom, sa samostana je skinut
kućni broj, otučen je natpis na ulazu u samostan; bombardiranjem, požarom i pustošenjem uništeno je kulturno blago ovog kraja: arhiv, muzej, velika knjižnica, fizikalni, kemijski i biološki kabinet, ugašeno je i 29 života iz ove kuće. To je najteži gubitak, jer je nenadoknadiv. Široki Brijeg gubi ime…”.
Komunisti su 1953. godine Širokom Brijegu promijenili ime u Lištica!
Tijekom Drugog svjetskog rata partizani i njihovi pomagači ubili su ukupno 66 hercegovačkih franjevaca, što je samo dio ratnog stradanja katoličkog klera, redovnika i redovnica u Bosni i Hercegovini. Zločin je bio planiran jer je cilj komunista bio uništiti Katoličku crkvu u Hrvatskoj i duh naroda.
Partizanski zločinci koji su naredili i izvršili zločin nisu kažnjeni. Komunistički režim je zabranio pisati o tom zločinu već je širio propagandu bez ijednog dokaza da su franjevci pružali oružani otpor. Nitko od komunističke vlasti se nije ispričao, nije zatražio oprost za počinjene zločine već ih i danas veličaju, brane.
O zločinima nad franjevcima u Širokom Brijegu i Mostaru pisali su fra Andrija Nikić, Vladimira Šumanovića, Tomo Vukšić, Jure Krišto, Marjan Karaula, Tomislav Jonjić, Ivo Lučić, fra Ante Marić, Ivan Kozlica i drugi.
Tijekom Drugog svjetskoga rata Katolička crkva u BiH, koliko je poznato, ostala je bez 235 smrtno stradalih svećenika, braće laika, bogoslova, sjemeništaraca i časnih sestara. Bez suđenja su ubili 66 franjevca, Sedamdeset devet hercegovačkih franjevaca je uhićeno i zatvoreno te je u jugokomunističkim kazamatima robijalo 249 godina. Crkva u BiH je krajem 1949. ostala bez i jednoga biskupa na službi. Bila je to posljedica komunističkog terora.
Pokolj franjevaca u Hercegovini (Širokom Brijegu, Kočerinu, Izbičnu, Mostarskom Gradcu, Čitluku, Čerinu, Međugorju i Mostaru) počinili su partizani Osmog dalmatinskog korpusa, pripadnici 11-te dalmatinske brigade, 2-e dalmatinske brigade iz sastava 9 dalmatinske divizije..
Zanimljivo je spomenuti da su u četiri i pol stoljeća turskog zlosilja ubijena devedeset četiri franjevca, a od 1942. do 1945. (za samo tri godine!) mučeno je i ubijeno šezdeset šest hercegovačkih fratara.
Do danas od strane pravosuđa nisu podignute istrage ili sudski postupci protiv počinitelja ovog zločina, koji žive u Republici Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini.
„Osim počinjenih bestijalnih zločina, širokobriješko svetište je obeščašćeno i barbarski devastirano: crkva je oštećena, uništene su stare matične knjige, knjižnica s više od sto tisuća knjiga posve je uništena, uništeno je golemo povijesno i kulturno blago, franjevačka imovina je nacionalizirana i oduzeta te naposljetku je zabranjen rad sjemeništu, gimnaziji i konviktu za vanjske (svjetovne) učenike, kako bi se uništilo sve hrvatsko i katoličko u Hercegovini.“
Članovi Udruge Hrvatske domovinske vojske 1941.-1995. i članovi Hrvatske udruge Benedikt iz Splita bili su na obilježavanju 74. obljetnice ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca.
Dr. Marko Jukić/hu-benedikt.hr
