DA SE NE ZABORAVI Kronologija srpanj 1991. – 1995.

Nedjelja, 30 lipanj 2019 19:16
Written by: Michael Jukic

2. srpnja 1991. napadnuta je policijska postaja u Kozibrodu (općina Dvor na Uni).
3. srpnja 1991. tenkovi JNA ušli u Baranju i istočnu Slavoniju kao potpora pobunjenim Srbima i četnicima u Istočnoj Slavoniji.
4. srpnja 1991. topničko-pješački napad iz Borova Sela i Srbije na Borovo Naselje; hrvatski branitelji protjerali su srpske teroriste i četnike iz Borova Naselja.
4. srpnja 1992. Badinterova komisija potvrdila je da je raspad SFRJ dovršen i da ta država više ne postoji.
7. srpnja 1991. napad JNA i pobunjenih Srba na Ćelije. Tijekom okupacije u Ćelijama je bila masovna grobnica u koju su bačena tijela 11 ubijenih zatočenika iz zatvora u Dalju te 5 ubijenih civila iz Klise.
7. srpnja 1992. u Bosanskoj Posavini poginuo je Andrija Andabaka (1956. – 1992.), heroj Domovinskoga rata. Zvali su ga „lovac na tenkove“ jer je tijekom 8 mjeseci uništio 30 neprijateljskih tenkova.
7. srpnja 1991. donesena je Brijunska deklaracija kojom je uveden tromjesečni moratorij na Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske i Republike Slovenije.
9. srpnja 1991. u Hrvatsku su stigli prvi promatrači iz Europske zajednice.
1. – 13. srpnja 1992., operacija „Tigar“ ; deblokada Dubrovnika
15. srpnja 1991. pobunjeni Srbi napali su Topusko.
17. srpnja 1991., napad na Lišane kraj Benkovca
17. srpnja 1991. hrvatske snage protjerale četnike s ulaza u Vinkovce. JNA se uključila na strani pobunjenih Srba.
17. srpnja 1991. četnička je skupina iz Drljača i Četvrtkovca, nedaleko od Sunje, prvi put vatrom iz automatskoga oružja napala Komarevo kod Siska.
23. srpnja 1991. napadnut Drežnik-grad, na Banovini spaljena sela: Hrvatski Čuntić, Struga, Jukinac, Kuljane, Kozibrod i druga.
23. srpnja do 13. kolovoza 1992. u vojnoj akciji „Oslobođena zemlja“ hrvatske postrojbe “očistile” su neprijateljske “džepove” u zaleđu Dubrovnika (od Zavale do Modroglavine) i uspostavile nove obrambene položaje na planinskom vijencu iznad južnoga ruba Popova polja.
23. srpnja 1991. Alois Mock je upozorio na potrebu slanja mirovnih snaga u Hrvatsku da bi se spriječilo krvoproliće, da bi se zaustavilo divljanje četnika po Hrvatskoj.
25. srpnja 1991. izvršen je prvi napad i zločin s teritorija Srbije na Hrvatsku. Napadnut je Centar za obuku gardista koji se nalazio u Erdutu, na obali Dunava. Centar za obuku je sravnjen sa zemljom i tom prilikom je poginulo 6 gardista, pripadnika prve gardijske brigade, a teško je ranjeno 18 gardista.
25., 26. i 27. srpnja 1991. pobunjeni su Srbi, četnici i JNA, izvršili napadna djelovanja i doveli do izolacije Petrinje i okupacije Gline (27. srpnja 1991.)
srpnja do 9.kolovoza 1992. hrvatski sportaši sudjelovali su na Olimpijskim igrama u Barceloni. Hrvatska je osvojila srebrnu medalju u košarci.
25. srpnja 1991. pobunjenici su minirali željezničku prugu i doveli do prometne izolacije Hrvatske Kostajnice.
25. do 30. srpnja 1995. izvedena je operacija „Ljeto ’95.“ te su oslobođeni Bosansko Grahovo (28. srpnja 1995.) i Glamoč (29. srpnja 1995.).
26. srpnja 1991. poginuli su heroji Domovinskoga rata Mile Blažević Čađo i Željko Filipović.
26. srpnja 1991. velika četnička ofenziva protiv Hrvata Banovine pod kodnim imenom „Žaoka“. Četnici su u svom pohodu zarobili tri policajca koje su tukli, mučili i na kraju ubili. Također su ubili 9 civila i zarobili 2 policajca koja su brutalno tukli i mučili želeći saznati raspored obrane.
27. srpnja 1991.; minobacački napad na Sunju
30. srpnja 1991. Litva je priznala Hrvatsku.
30. srpnja 1991. bojni zrakoplovi okupatorske JNA napali su Hrvatsku Kostajnicu; tom prilikom uništena je nova škola, zgrada doma zdravlja i nekoliko stambenih zgrada. Poginuo je jedan policajac, a dvojica su ranjena.
30. srpnja 1991. policajci postaje Vojnić prešli su u takozvanu miliciju takozvane SAO Krajine.
31. srpnja 1991. snage MUP-a RH sa stanovnicima Hrvatske Kostajnice napustile su grad.