VJEKOSLAV KRSNIK: Miroslav Škoro – predsjednički kandidat iz naroda za narod
Objavom kojom je istaknuo svoju kandidaturu kao neovisni kandidat na predsjedničkim izborima krajem godine Miroslav Škoro poznat više kao estradni pjevač nego kao bivši političar, doktor znanosti i uspješni poduzetnik unio je konačno novi duh na hrvatsku političku pozornicu toliko potreban ovoj državi nakon gotovo tri desetljeća njenog postojanja.
S jasnim programom koji je bez velike medijske pompe iznio preko Facebooka Miroslav Škoro ponudio je hrvatskom biračkom tijelu potpuno novu viziju Republike Hrvatske koja je u pat poziciji dvije vodeće stranke HDZ-a i SDP-a zapala u duboku političku, demografsku, socijalnu i kulturnu krizu bez nade da se u postojećem ustavnom okviru nađe radikalan izlaz iz te krize.
Glavni temelj njegovog izbornog programa je promjena Ustava koja bi Hrvatsku vratila u fazu polupredsjedničkog sustava kakav je u doba stvaranja Hrvatske, i to u teškim ratnim uvjetima, postojao za vrijeme predsjednika Tuđmana. U nekoliko posljednjih nastupa i komentara kao novinar s polstoljetnim hrvatskim i međunarodnim iskustvom ukazao sam na golu činjenicu da Hrvatska ne može promijeniti postojeći politički kurs koji ju je doveo do krize ukoliko se ne promijeni postojeći pravni okvir države, odnosno ukoliko se ne donese novi Ustav. Postojeći Ustav je Hrvatskoj nametnuo via facti kancelarski sustav u kojemu je najmoćnija osoba premijer s vladajućom koalicijskom većinom u Hrvatskome saboru. U sadašnjem trenutku nakon loših iskustava s Račanom, Sanaderom, Kosoricom i Milanovićem, uz kratku epizodu Oreškovića, premijer Andrej Plenković s koalicijskim partnerima HDZ-a doveo je do apsurda da stabilnost vlade počiva na minornim stranakama od manjinaca do uhljebničkog HNS-a. Postojeći Ustav jednostavno nema rješenja za pat poziciju u koju su državu doveli HDZ i SDP, kao dvije stranke nastale iz komunističkog SKJ-a i SKH-a. Uostalom uvijek treba imati na umu da je ovakav neprecizan Ustav s mnogim dopunama i promjenama djelo jednog od najvećih muljatora hrvatske političke scene Vladimira Šeksa koji je u prethodnom komunističkom režimu bio pouzdani suradnik tajne policije s čak tri kodna imena – Kolega, Sova i Danijel.
Nitko dosad nije ni pomislio ponuditi novo ustavno uređenje Hrvatske, osim predsjednika Josipovića koji je novim Ustavom želio sebi osigurati veće ovlasti ali kao eksponent britanske politike na ovom prostoru na štetu Hrvatske. I HDZ-u i SDP-u postojeći Ustav je omogućavao zadržavanje vlasti i državnu strukturu koja je proizvela visok stupanj korupcije i klijentelističkog kapitalizma po čemu je Hrvatska na samom dnu Europske unije. Ni jedna ni druga vodeća stranka nije ni pokušala staviti na dnevni red pitanje kako je po podatcima američke institucije „Global Financial Integrity“ iz Hrvatske po raznim osnovama od 2004. do 2013. godine opljaćkano 34,6 milijarde dolara. Posljednji europarlamentarni izbori su konačno pokazali da ni HDZ ni SDP nemaju snagu da zemlju izvuku iz krize, pa su se birači, iako pri maloj izlaznosti, ali indikativno, okrenuli suverenističkoj desnici. Ukupno je ta desna skupina osvojila 328.000 glasova, dok je HDZ privukao 244.000 a SDP 200.000 glasova.
Za razliku od prepotentnog i brbljavog Zorana Milanovića koji je predstavljajući svoj program ponudio same prazne fraze bez sadržaja, Miroslav Škoro nudi sasvim konkretan izborni program pozivajući se na prvi članak Ustava koji kaže da vlast pripada narodu i proizlazi iz naroda, pa je praktički ponudio okvir radikalnih promjena i reformi. Prije svega to je jačanje ovlasti predsjednika Republike, jačanje prava birača na referendum, promjena izbornog sustava, borba protiv korupcije, zatim odnos prema Domovinskom ratu, podrška hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini, jačanje veza s iseljeništvom, te čišćenje Ministarstva vanjskih i europskih poslova. Sasvim je jasno da je uz eliminaciju Vladimira Šeksa u kreiranju unutarnje politike time doveden u pitanje i savjetnički položaj Mate Granića na Pantovčaku kao eksponenta Budimira Lončara u kreiranju personalne politike u MVEP-u. Kad je već spomenut Bidimir Lončar, jugoslavenski a ne hrvatski diplomatski matuzalem, onda treba imati na umu da je glas za Zorana Milanovića ne samo glas za Matu Granića nego i glas za Budimira Lončara koji iza kulisa vodi kadrovsku politiku u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova.
Kao što se moglo i očekivati program Miroslava Škore kao narodskog kandidata na idućim predsjedničkim izborima odmah je dočekan na nož u političkoj kasti koja je zavladala Hrvatskom. Istaknuti SDP-ov zastupnik i glasnogovornik u ustavnim pitanjima Peđa Grbin usporedio je Škorin program s diktaturom kralja Aleksandra, što je samo dokaz koliko se SDP kao jugohrvatski nasljednik SKJ-u boji naroda kao političkog suverena. Sve ono što predlaže Miroslav Škoro u svojem programu je izravni napad na sinekure koje je SDP-u, ali i HDZ-u osigurao postojeći Ustav. Škoro je najavio da će u krajnjem slučaju ako Sabor ne prihvati njegovu inicijativu ili ako to odbije predsjednik Vlade pozvati građane na prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma o promjeni Ustava. Ta se ideja uopće ne sviđa predstojniku Katedre ustavnog prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu Branku Smerdelu koji je izjavio da nijedan kandidat ne zna za kakvu se funkciju natječe. Optužio je Škoru da ne zna Ustav, ni kako se on mijenja. „Tužno je što im to uopće ne škodi“. Ako je u cijeloj stvari što tužno, onda je tužno upravo to reagiranje profesora Branka Smerdela po kojemu se u postojećim uvjetima uopće ne bi smjelo ni pomisliti na promjenu Ustava, iako je to opisano u Glavi IX. postojećeg Ustava.
U svakom slučaju najava Miroslava Škore da će se kandidirati na sljedećim predsjedničkim izborima predstavlja toliko dugo očekivano novo lice na hrvatskoj političkoj sceni. Po onome što je najavio izbornim programom jasno je da će on biti ozbiljni kandidat desnice za najvišu funkciju u državi i to još s programom koji obećava korjenite reforme kako bi se Hrvatska otrgnula iz posvemašnje krize. Svojim izbornim programom on je ugrozio brojne političke, ekonomske, financijske, a prije svega korupcijske interese, pa se može očekivati da će ovih nekoliko mjeseci prije početka službene kampanje biti izložen brojnim podvalama pri čemu će glavnu ulogu imati vodeći mediji pod kontrolom svih grupacija ugroženih njegovim najavljenim reformama.
Treba podsjetiti na predsjedničkog kandidata Borisa Mikšića koji je unatoč raznim podvalama u predizbornoj kampanji u 22 sata izborne noći bio drugi, što znači da je ulazio u drugi krug protiv Mesića u kojemu bi glasači HDZ-a glasovali za Borisa Mikšića. Kao Mikšićev savjetnik svjedočio sam o krađi u tom prvom krugu kad je iskorišteno oko 500.000 lažnih glasova. Predsjednik Mesić je tada nazvao Sanadera i zamolio ga da izvrši pritisak na Državno izborno povjerenstvo kako bi se dio tih lažnih glasova podijelio između njega i Jadranke Kosor, pa je ona u toj makinaciji pretekla Borisa Mikšića, čime je bila osigurana pobjeda Mesića u drugom krugu. Iako je Stipe Mesić često prokazivao kapitalce u korupciji on se nikad nije dotakao Ive Sanadera i njegovih velikih korupcijskih afera, a kad je jednom to pokušao, Ivo Sanader mu je preko medija poručio: „Mesiću je bolje da šuti“. Taj slučaj samo ukazuje pred kakvom se ozbiljnom političkom zadaćom nalazi Miroslav Škoro. Njemu će u ovom trenutkui biti najvažnije da odabere pouzdan i sigurnosno provjeren izborni stožer, strogo pazeći da mu u njega ne ubace provokatore i sabotere jer on kao kandidat iz naroda i za narod već sad ima prednost i pred Zoranom Milanovićem i očekivane kandidature Kolinde Grabar Kitarović.
Vjekoslav Krsnik
