DA SE NE ZABORAVI Napad na Topusko 15. srpnja 1991.
Oružana pobuna na Banovini, srpanj 1991.
Oružana pobuna na Banovini započinje nakon objave Deklaracije o neovisnosti Republike Hrvatske (25. lipnja 1991.). Međutim, pripreme za pobunu su bile višegodišnje; pobuna je nastavak četničkoga i partizanskog terora tijekom i nakon Drugoga svjetskog rata. Zločini četnika i partizana na Banovini bili su mnogobrojni. Spomenimo se tri teška zločina:
Dossier Boričevac:
Nakon uspostave NDH, Srbi iz Lapačkog kraja podigli su pobunu. Dana 27. srpnja 1941. u Brotnju su ubili 37 Hrvata, prezimenom Ivezići. Hrvati iz Boričevca su noću između 1 i 2. kolovoza 1941. izbjegli iz Boričevca da bi sačuvali život. Srpski pobunjenici su 2. kolovoza 1941. ušli u Boričevac te ga opljačkali i do temelja uništili. Hrvati iz Boričevca su izbjegli u Kulen Vakuf gdje ih je jedan dio nastradao kada su četnici i partizani 6. rujna 1941. napali Kulen Vakuf.
Poslije Drugog svjetskog rata Hrvatima nije dopušten povratak u razoreni Boričevac, a samo mjesto je izbrisano iz popisa naselja Sr. Hrvatske. Radilo se o etničkom čišćenju jer su na tom prostoru živjeli Hrvati. Podatak da je Boričevac 1931. godine imao 788 stanovnika, a 1948. samo 11 stanovnika jasno govori da je izvršeno etničko čišćenje!
Slika 2. Spomenik u Boričevcu (mj)
Slika 3. Spomenik u Boričevcu (mj)
Pokolj u Gvozdanskom 26. prosinca 1941.
Na katolički Božić, 26. prosinca 1941. u mjestu Gvozdanskom za vrijeme podnevne mise Titovi su partizani učinili pokolj. Ubijeno je 55 Hrvata, njihove kuće su opljačkane i zapaljene kao i crkva. Ubijeno je 13 članova obitelji Grabarević. Godine 1991. spirala zločina se nastavlja; ubijena su još dva člana obitelji Grabarević.
Slika 4. Spomenik žrtvama pokolja u Gvozdanskom 1941.
Slika 5. Spomenik žrtvama u Gvozdanskom 1991.
Partizanski zločin u Zrinu
Po naredbi Glavnoga štaba Hrvatske partizani su u zoru 9. rujna 1943. ubili i protjerali oko 800 stanovnika Zrina. Mjesto je opljačkano i spaljeno, mjesna crkva Našašća sv. Križa je spaljena. Tijekom i nakon Drugoga svjetskog rata ubijeno je 213. Hrvata iz Zrina (Ubijeno je 12 djece, troje mlađe od godine dana, a najmlađe dijete imalo je 15 dana). Hrvatima je zabranjen povratak, a imovina je konfiscirana u Boričevcu, Gvozdanskom, Zrinu kao i u mnogim drugim mjestima. Komunističke vlasti promijenile su imena mjesta i zemljopisnih pojmova koji su u sebi imali pridjev Zrinski. O Zrinu se nije smjelo govoriti.
O navedenim zločinima nema spomena u udžbenicima povijesti. Nažalost, dan pokolja u Brotnji (1941.) slavio se za vrijeme komunističke vladavine kao dan ustanka naroda Hrvatske, a sada kao dan ustanka srpskoga naroda! Žalosno je i sramotno slaviti zločin nad nedužnim Hrvatima u Republici Hrvatskoj! Pitanje za Vladu i Sabor: Do kada? Vrijeme je da se prestane slaviti zločine nad hrvatskim narodom!
Slika 6. Mjesto Zrin (mj)
Zločini i etničko čišćenje nastavljaju se 1991. s ciljem stvaranje Velike Srbije.
15. srpnja 1991., napad na Topusko. U napadu sljedećega dana ranjeno je sedam pripadnika Zbora narodne garde. Prognanici iz topuskoga kraja bili su smješteni u Karlovcu.
16. srpnja 1991. tenkovi JNA napali su postaje hrvatske policije. Stanovnici Hrvatskog Čuntića, Kraljevčana, Dragotinaca i Prnjavora napustili su svoje domove (njih oko 800) i uputili se u zbjeg prema Petrinji. Tijekom bijega bili su izloženi jakoj paljbi iz mitraljeza i minobacača. Na taj način nastajao je etnički čist teritorij.
Marko Jukić/hu-benedikt.hr; Slika 1. Naslovnica knjige Dossier Boričevac
