DA SE NE ZABORAVI: Apel nobelovaca za mir u Hrvatskoj, 14. siječnja 1992.
Slike rata u Hrvatskoj, slike ubojstava, razaranja sela i gradova, proganjanje stanovnika iz njihovih domova, uništavanje kulturnih i vjerskih objekata potaknuli su nobelovce na akciju:
„Apel za mir u Hrvatskoj“
„U posljednjih nekoliko tjedana Jugoslavenska je armija počela neobjavljeni rat protiv Hrvatske. Deseci sela sravnjeni su sa zemljom, mnogi povijesni spomenici uništeni, nekoliko gradova, među njima i sam glavni grad Zagreb, bombardirano je.
Takvo nasilje i uništavanje kakvo se događa u Hrvatskoj, Europa ne pamti od Drugoga svjetskoga rata. Masakrirani su nevini civili, uništene bolnice i crkve. Savjest nam nalaže da dignemo glas protiv besmislenog rata. Apeliramo na vlade Zapada i Istoka da zaustave jugoslavensku armiju u neobuzdanome uništenju.
Apeliramo na humanitarne organizacije da zaštite sve žrtve brutalnosti. Apeliramo na savjest muškaraca i žena da glasno prosvjeduju protiv nevolje Hrvata, koji su suočeni ne samo s opasnosti totalnog razaranja njihove zemlje nego i s uništenjem njih samih.“
Apel je objavljen u New York Timesu 14. siječnja 1992. Tekst apela napisao je prof. Ivo Banac, a potpisalo ga je ukupno 127 nobelovaca, od listopada 1991. do veljače 1992.
Peticiju nobelovaca pokrenula je doktorica Greta Pifat-Mrzljak iz Instituta “Ruđer Bošković” u Zagrebu, a uspjela je zahvaljujući njezinoj znanstvenoj suradnji s profesorima Manfredom Eigenom i Robertom Huberom iz Njemačke.
Odziv nobelovaca na apel bio je velik. Uz Huberta, Eigena te Linusa Paulinga, apel su potpisali bivši njemački kancelar i nobelovac Willy Brandt, južnoafrički nadbiskup Desmond Tutu, tibetanski vjerski poglavar Dalaj Lama, ekonomist Milton Friedman, književnik Camilo Jose Cela, hrvatski kemičar Vladimir Prelog; ukupno 127 nobelovaca iz cijeloga svijeta.
Nikada prije nije toliki broj nobelovaca zajednički podržao jednu akciju.
Slika 1. Apel nobelovaca (MJ, s izložbe)
