HRVATSKA BAŠTINA ̶ Julije Klović
Slika 1. Spomenik Juliju Kloviću ispred galerije u Zagrebu (MJ)
Juraj Julije Klović (1498. – 1578.) (latinski Georgius Julius Croata, tal. Giulio Clovio Croata), hrvatski je slikar i minijaturist. Kada se zaredio, promijenio je svoje ime Juraj u Julije, u čast svoga učitelja slikarstva Giulija Romana. Živio je u Veneciji, Budimu na dvoru Ludovika II. Jagelovića (1523. – 1526.), u Rimu, Mantovi, Padovi, Perugi, Firenci, Parmi i drugdje.
Bio je u službi više kardinala: Lorenza Campeggia, Marina Grimanija i Alessandra Farnesea.
Od radova za Grimanija iz 1530-ih sačuvala su se tri kodeksa: Evanđelistar Grimani (Venecija, knjižnica Marciana), Časoslov Stuart de Rothesay (London, British Museum), Komentar kardinala Marina Grimanija uz Poslanice sv. Pavla apostola (1534. – 38., London, Sir John Soane’s Museum). Dvije samostalne minijature (Pariz, Louvre).
U Farneseovoj službi nastalo je Klovićevo vrhunsko djelo, Časoslov Farnese (New York, Pierpont Morgan Library), na kojem je radio 1538.– 46. Taj kodeks džepnoga formata, uz 26 nasuprotno postavljenih cjelostranih minijatura s prizorima iz Staroga i Novoga zavjeta u čudesnim okvirima urešenim ljudskim figurama i arhitektonskim elementima, iluminirao je slikom Tijelovska procesija, prikazima krajolika i veduta na donjim rubovima stranica (Ptice nad vodom, Napuljski zaljev, Svečanost Testaccia, Tiberinski otok, Sicilija s Etnom) i raskošnim marginama s obiljem motiva, među kojima su groteske, putti, karijatide, medaljoni s portretima (Aleksandar Veliki, Alessandro Farnese u molitvi, Djevica u molitvi, mogući portret Lucrezije Farnese, kćeri pape Pavla III.), figuralnim kompozicijama, životinjama i građevinama. Na minijaturama je dominantna manira kojom Klović, i oblikovanjem i preuzimanjem mnogobrojnih figuralnih citata s Michelangelovih fresaka, želi pokazati da mu je dorastao u malom formatu.
Cjelostrane minijature Časoslova Farnese svrstavaju se među najznamenitije primjere virtuoznoga manirizma u slikarstvu u pol. XVI. st. (između 1535. i 1543.).
Za kardinala Farnesea u kodeksu nazvanom Towneley Lectionary (New York, Public Library) naslikao je četiri cjelostrane minijature. Osobito su dojmljive Uskrsnuće i Posljednji sud s mnoštvom likova u složenim kompozicijskim odnosima i raskošnim okvirima uz mnogobrojne virtuozno slikane ikonografske pojedinosti i ukrasne motive te Poduka apostola.
Za boravka u Firenci i Parmi, po narudžbama pripadnika obitelji Medici i Farnese, izradio je niz kabinetskih slika, od kojih su neke sačuvane. Među najljepšima su tri naslikane prema Michelangelovim crtežima: Raspeće s Marijom Magdalenom (potpisano Iulius Macedo), Oplakivanje Krista (obje iz 1553., Uffizi) i Otmica Ganimeda (akvarel, Firenca, Casa Buonarroti). Istoj skupini pripadaju slike Sveta obitelj s likom u oklopu (oko 1553.) i David i Golijat (oko 1560., obje New York, Zaklada Wildenstein). Nakon monografije M. Cionini-Visani (1977.) otkriveno je nekoliko novih Klovićevih kabinetskih slika, poput Uskrsloga Krista s križem prema Michelangelovoj skulpturi (Valencia, privatna zbirka), Sv. obitelji sa sv. Elizabetom i malim Ivanom Krstiteljem (Madrid, Museo Lázaro Galdiano) i Pietà (Albertina). Klovićevu opusu pripada mnogo crteža (više od 400 u popisu je njegove ostavštine); sačuvan je tek manji dio (Poklonstvo kraljeva i Minervina glava u Kraljevskoj knjižnici u Windsoru; Polaganje u grob, British Museum), a brojne su kopije, uglavnom Michelangelovih djela, te nekoliko Rafaelovih, koje se neznatno razlikuju od izvornika. Prema Michelangelovoj Madonni del silenzio, 1550-ih izradio je crtež Bogorodica s usnulim Isusom, svetim Josipom i Ivanom Krstiteljem (crvena kreda), koji je, kao i Uskrsnuće (pero i lavirani smeđi tuš), nastao kao predložak za bakrorez C. Corta iz 1569., od 1999. nalazi u Grafičkoj zbirci NSK. U Zagrebu se čuvaju još tri Klovićeva djela: crtež Judita i Holoferno, signiran Do. Julio Clovio (srebrna olovka, nabavljen 1937.), Kabinet grafike HAZU), prema kojem je Philippe de Soye oko 1570. izradio bakrorez; ukrasni okvir Gloria in excelsis Deo s figuralnim temama i pojedinačnim likovima (tempera na pergamentu), slikan vjerojatno 1530-ih, a uokviruje crtež Sv. obitelj ispod hrasta pripisan Andrei del Sarto (Ured Predsjednika RH, od 1991.); Posljednji sud, nastao oko 1560. (akvarel i gvaš na pergamentu), sličan istoimenoj iluminaciji u kodeksu Towneley Lectionary, kupljen na londonskoj aukciji 2006.
Premda sam nije izradio ni jedan grafički list, Klović je kao autor predložaka zauzeo visoko mjesto u povijesti grafike. Posjedovao je umjetničku zbirku (Michelangelovi crteži, Dürerove grafike), družio se s istaknutim umjetnicima i humanistima, zagovarao El Greca i B. Sprangera u kardinala Farnesea te bio iznimno poštovan u umjetničkom krugu manirističkoga Rima.
Najveći dio života proveo je u Italiji pa njegova djela čuvaju mnogobrojni talijanski muzeji i knjižnice. Klovićev je opus golem, ali je vrlo teško donijeti cjelovit katalog njegovih djela jer su mnoga izgubljena ili su mu atribuirana bez osnove. Pripisuje mu se niz minijatura drugoga dijela Misala čazmanskoga prepošta Jurja Topuskoga i zagrebačkoga biskupa Šimuna Erdődyja u riznici zagrebačke katedrale (D. Kniewald). Trajno je bio povezan s domovinom, potpisivao se Croata.
Talijanski slikar i pisac životopisa poznatih umjetnika Giorgio Vasari o Kloviću je zapisao: “Nikada još nije postojao niti će se u budućim stoljećima pojaviti tako rijedak i vrstan minijaturist kakav je don Julije Klović, jer je on daleko nadmašio sve koji su se bavili tom vrstom slikarstva.”
Slavni El Greco, čiji je Klović bio učitelj, uzdigao ga je među najveće velikane renesansnoga slikarstva. Izradio je njegov portret koji se čuva u Napulju te ga je prikazao na slici Izgon trgovaca iz hrama, zajedno s najvećim slikarima renesanse: Michelangelom, Rafaelom i Tizianom.
Najznačajnija djela:
- Časoslov Farnese
- Uskrsnuće
- Bogorodica s usnulim Isusom, Svetim Josipom i Ivanom Krstiteljem
Časoslov Farnesse ili Officium Virginis, koji se čuva u New Yorku, smatra se remek–djelom minijature u svjetskim razmjerima. To djelo krasi 28 minijatura s prizorima Starog i Novog zavjeta, specifičnih po izduljenim likovima zagonetna izraza i prevladavajuće plave, ljubičaste, blijedozelene i žute nijanse te dekorativne raskoši.
Klović je preminuo u Rimu 1578. godine. Pokopan je u rimskoj crkvi Sveti Petar u okovima, crkvi njegove redovničke zajednice, koja je slavna po Michelangelovom Mojsiju. Godine 1632. postavljena je spomen-ploča s njegovim portretom.
Po Kloviću je nazvana poznata zagrebačka galerija koja se nalazi na gornjogradskom Jezuitskom trgu – Galerija Klovićevi dvori. Ispred galerije nalazi se brončani kip Julija Klovića koji je djelo Frane Kršinića.
Klović je posljednji veliki predstavnik minijaturnoga slikarstva u doba kada ono doživljava pad; on je originalna umjetnička ličnost, što se osobito ogleda u bogatstvu invencije, u dekoracijama i figuralnim prikazima, u majstorskome crtežu i kolorističkoj istančanosti. Njegov doprinos minijaturnoj umjetnosti, i umjetnosti manirizma općenito, osigurao mu je ugledno mjesto u umjetnosti cinquecenta. Bio je vrlo cijenjen i neobično hvaljen od suvremenika (prozvan je Michelangelom minijature).
Prigodom 500-te obljetnice Klovićeva rođenja (1998.) Vatikan je izdao prigodnu poštansku marku, a Hrvatska narodna banka izdala je posebnu srebrenu kovanicu od 200 kuna. Snimljen je film “Evanđelje po Kloviću” (autor Bernard Modrić, 2006.).
Izvori: enciklopedija.hr, Milan Pelc i Višnja Flego, Anka Bulat-Simić, Božo Skoko i drugi.
Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…
