HRVATSKA BAŠTINA ̶ “Anima Dalmatica”
Slika 1. Naslovnica “Anima Dalmatica” (MJ)
“Anima Dalmatica” ̶ životno djelo Ljube Stipišića Dalmate.
Ljubo Stipišić Dalmata (1938. – 2011.) hrvatski melograf, aranžer, skladatelj, dirigent, voditelj zborova i klapa, slikar…
Bio je osnivač i voditelj mnogih klapa: Jeka Jadrana, Oktet DC, Kantaduri, Trogir, Vokalisti Salone, Poj Samobor i mnoge druge. Zvali su ga i “Otac dalmatinske pisme“. Pisao je poeziju na čakavskome narječju, kazališna djela, eseje, bavio se slikarstvom.
Utemeljitelj je časopisa Bašćinski glasi i glazbene edicije Leut. Također je jedan od osnivača Festivala dalmatinskih klapa, manifestacija Solinske ljetne priredbe, Sućuračka prikazanja, Smotra dalmatinskih klapa na Klisu, Susreti dalmatinskih klapa Sudamja, Korizmeno glagoljaško tradicionalno pučko pjevanje u Velikom tjednu Puče moj te Pasionska baština u Zagrebu.
Aranžirao je i producirao Hajdukovu navijačku pjesmu Marjane, Marjane (1971.).
Pokrenuo je književnu večer čakavskog pjesništva u Podstrani Ča pod Perunom.
Autor je mnogih zbirki narodnih napjeva (“Pisme starog Trogira” i “Oj, Marjane”) te više književnih djela (“Aforizmi” (1971.), “Rod titanski, rod žgincani” (1975.), Petoknjižje: 1. “Kušaonica smisla” (1992.), 2. Inicijacije (1995.), 3. Odgađanje spasa (1996.), 4. Sjeme vremena (1997.), 5. Djeca obećanja (1997.); Knjiga uzroka – knjiga posljedica (2000.), Ovisnici o očajanju (2003.). Scenska djela: Tri igrokaza za djecu, Zla hrid, Poslije svjetla i Povratak.
Autor je mnogobrojnih glazbenih zbirki (za zborove i klape), kantanta (za zborove a cappela) i oratorija (za zborove a cappela).
Dobitnik je nagrada: Nagrada grada Splita, Nagrada Grada Solina za životno djelo, Nagrada Splitsko-dalmatinske županije za životno djelo, Nagrada Franjo Ksaver Kuhač, Porin za životno djelo i druge. Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
Posmrtno objavljena “Anima Delmatica” (2012.) opsežna je zbirka raznovrsne narodne građe koju je prikupio (pučka vjerovanja, religiozne pučke pjesme i molitve, poslovice, uzrečice, napjevi, rječnik, ljekaruša i dr.). “Anima Delmatica” životno je djelo Ljube Stipišića Dalmate kojim je otrgao zaboravu, sačuvao narodno blago, dio hrvatske baštine: blago mnogih znanstvenih disciplina: etnologije, muzikologije, jezikoslovlja, antropologije, sociologije, medicine, teologije…. Zabilježio je više od 200 dalmatinskih pučkih napjeva i pridonio njihovoj reafirmaciji.
Jakša Fiamengo je napisao: Mnoge je pjesme upravo on otkrio i prepoznao, poslušao od pučkih pjevača i kazivača te ih zapisao i sačuvao, oteo i spasio od zaborava da se za sva vremena za nas današnje i sve buduće sačuva sjećanje na živote s okusom soli i truda, kamena i mora, da požive u vječnosti kao drage uspomene na sve navade i užance, kojih bi nam se – nekih! – i danas trebalo držati.
Klapsko pjevanje je 5. prosinca 2012. godine uvršeno na popis nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a čemu je velik doprinos dao i Ljubo Stipišić Dalmata.
Slika 2. Ljubo Stipišić Dalmata (Croatia.org)
Projekt Dalmata u Zadru
Projekt Ljube Stipišića Dalmate “Što su znali naši stari, a mi o tome pojma nemamo” u suradnji s Gradskom knjižnicom Zadar rezultirao je objavljivanjem “Mojih prvih 100 pjesama za dječje klape i školske zborove”, osnivanjem dječje klape “Kolibrići” i prve smotre dječjih klapa. Smotra dječje klape je prerasla u Festival dječje klape (2009.). Zatim je objavljena knjiga “Mojih prvih 222 pjesama za dječje klape i školske zborove”.
Gradska knjižnica Zadar je 2009. godine započela digitalizaciju stvaralašta Ljube Stipišića Dalmate s ciljem očuvanja njegova opusa kao važnog dijela hrvatske glazbene baštine.
Projekt “Delmata“ namijenjen je učenicima, studentima, glazbenicima, etnomuzikolozima ili široj javnosti za upoznavanje s hrvatskom glazbenom baštinom, istraživanje, eksperimentiranje ili kao inspiracija za kreativan rad.
Nakon smrti Ljube Stipišića, Gradska knjižnica Zadar osnovala je Zakladu Delmata, 2012. godine.
“Anima Dalmatica”
Životno djelo Ljube Stipišića Dalmate je knjiga “Anima Dalmatica”, djelo o bogatoj hrvatskoj baštini na području etnologije, muzikologije, jezikoslovlja, antropologije, sociologije, medicine, teologije…
Anima Delmatica na gotovo 1400 stranica donosi:
- 510 kazivanja o vjerovanjima
- 360 religioznih pučkih pjesama i molitava
- oko 13.000 poslovica, uzrečica, kovanica i fraza
- 166 napjeva
- rječnik s oko 8.000 riječi
- likarušu (oko 1.000 pučkih načina liječenja, ublažavanja simptoma, savjeta za održavanje zdravlja, najčešće ljekovitim biljkama, ali i molitvom)
- priče i dosjetke te druge fenomene pučkog života
- popise mjesta u kojima su kazivanja zapisana
- fotografije legendarnog splitskog fotoreportera Andre Damjanića
“Riječ je o opsežnom etnomuzikološkom djelu koje je proizišlo iz autorova višedesetljetnog rada: od 1960. do 2000. godine zapisivao je i tonski snimao razgovore sa stanovnicima srednjodalmatinske obale, otoka te bliže unutrašnjosti. Iz tih je razgovora nastala građa od dvadesetak tisuća stranica i šest stotina audiokazeta koju je sredio, probrao i razvrstao u ovoj knjizi kako bi nama i naraštajima koji dolaze bila trajan podsjetnik na iskonske ljudske vrijednosti.”
„Baštinska anima Dalmacije, sadržaj ove knjige, svi ti drevni stihovi i rime, priče, zvuci i napjevi, molitvice, vjerovanja, dječje igre, propitalice, zaboravljene riječi (zaudobjene beside), barba Ljubina je borba protiv zaborava – osobnoga, dalmatinskoga, ljudskoga, općega estetsko-etičkoga, duhovnoga. (…) Nema sumnje da će Delmatin opus, pogotovo kad knjiga koju držimo u ruci dopre do širega čitateljstva, biti od nemjerljiva kulturološkog značaja za očuvanje baštinskih vrijednosti Dalmacije i za gradnju i očuvanje identiteta južne Hrvatske.“ (dr. sc. Jelka Vince Pallua)
“Od toga ne odustaje ni kad njegova Anima Dalmatica sočnom čakavicom, krštenicom hrvatske književnosti, jezikom (ili jazikon) Marula i začinjavaca, puna vokalnih i inih životnih iskustava prostruji procesijama i kalvarijama, zazvoni klapskim tercama – i rič se čovikon učini. U istom se slogu oživljuju virovanja, bogobojazne pismice i molitvice, na isti način zagleda u likaruše i nagađanja oba vrimenu i vrimenima te oba vladanja puka, zatim propitalice, dičje igruše… No, o svemu tome, popabirčenom i iz višedesetljetnih (od 1960.
do 2000. godine) razgovora s pukom, uglavnom srednjodalmatinskim, trebalo bi se više pozabaviti, raščlaniti šjor Ljubino istraživanje riječi i njezinih mogućnosti u pučkoj predaji i životu budući je riječ, kako i sam autor napominje, o sveobuhvatnim postupkom provedenim zapisima svekolike govorne jedinice upravo od istih žitelja govorenih kako bi se pokazala pojedinačna pučka iskustva i sabrale njihove opće spoznaje. (Jakša Fiamengo)
Izvori: Jelka Vince Pallua, Jakša Fiamengo, Enciklopedija, www.gkzd.hr/delmata
Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…
