HRVATSKA BAŠTINA – Eufrazijeva bazilika
Slika 1. Ulaz u Eufrazijevu baziliku (MJ)
Eufrazijevu baziliku UNESCO je 1997. godine proglasio Svjetskom kulturnom baštinom (drugim imenom Katedrala Uznesenja Marijina). S gradnjom se počelo 553. godine na temeljima prijašnje trobrodne crkve. Sustav bazilike čine: Eufrazijeva bazilika, Župna crkva, Sakristija i cela trikora, Krstionica i zvonik, Maurov oratorij te Biskupski dvor.
Arheološka su istraživanja na području kompleksa Eufrazijeve bazilike utvrdila nekoliko faza izgradnje crkvenih objekata u razdoblju od kraja 3. do sredine 6. stoljeća. O tome svjedoče pronađeni ostaci temeljnih zidova, podni mozaici (iz 5. st. i fragmenti mozaika iz 3. st.) te kamena ploča (sl. 3.) iz druge polovine 4. stoljeća s natpisom o prijenosu tijela mučenika Maura s groblja izvan grada u crkveni prostor unutar grada. Sačuvani mozaici spadaju u najljepša djela bizantske umjetnosti.
Trobrodna je crkva čije brodove međusobno dijele dva niza od devet arkada koje se na svom zapadnom i istočnom kraju vezuju s pilastrima na zidu. Arkade tvore stupovi od sivoga mramora koji počivaju na lijepo oblikovanim bazama, a u gornjem dijelu završavaju kapitelima iznad kojih su imposti s okruglim medaljonima u kojima je uklesan Eufrazijev monogram.
Slika 2. Unutrašnjost bazilike (MJ)
Konstrukcija bazilike, a prije svega organizacija unutarnjega prostora, plastički elementi i ikonografski program proveden na zidnim mozaicima, predstavljaju iznimno važne momente u razvoju zapadne umjetnosti i uključivanju u nju impulsa začetih u istočnome dijelu razjedinjenog Rimskoga Carstva. Jedan od tih velikih inovacijskih elemenata jest i istočni dio Eufrazijeve bazilike koji završava s tri apside: glavnome brodu odgovara velika koja jeizvana poligonalno oblikovana, dok dva pobočna broda dobivaju svoju apsidu u obliku polukružnoga udubljenja u masu zida koja je izvana ravna. Tim je zahvatom po prvi put na Zapadu trobrodna bazilika s troapsidalnim završetkom, što znači s tri vizualna i kultna središta i tri zasebna oltara oblikovana u jedinstvenu prostornu cjelinu.
Mozaicima su iznad apside predstavljeni apostoli s Isusom, u središnjem dijelu tadašnji biskup Eufrazije s maketom bazilike, anđeli čuvari, Djevica Marija s Isusom u krilu, domaći sveci mučenici, posebice sveti Mauro – prvi biskup, potom mučenik i zaštitnik grada Poreča i cijele istarske biskupije. Bogorodica je odjevena u bizantsko ruho, glave dijelom pokrivene velom zvanim maforion. Taj veo ima svoje značenje: on je simbol djevičanstva, a preuzet je vjerojatno iz sirijske umjetnosti.
Uz sam rub slavoluka poredani su polukružno “medaljoni” s likovima mučenica. Dva glavna mozaična prikazanja predstavljaju Navještenje i Vizitaciju koja predstavlja umjetničku rjetkost jer je Blažena Djevica Marija prikazana trudna u susretu s Elizabetom. Trobrodnu katedralu nose dva reda vitkih mramornih stupova s raskošnim kapitelima.
Iznad apside nalazi se Krist, a sa svake strane po 6 apostola. Medaljon (djelić medaljona vidi se na slici ciborija) ukrašen je poprsjima mučenica. Svod apside na vrhu ima nacrtano nebo dok su ispod njega 2 anđela, sveci te arhiđakon Claudius za kojega se smatra da je bio Eufrazijev brat, Claudiusov sin sa svitkom, Eufrazije koji nosi maketu Eufrazijane, sv. Mauro – zaštitnik grada Poreča.
Slika 3. Krist i apostoli (MJ)
Porečki biskup Oton dao je izgraditi veliki mramorni ciborij 1277. godine. Visoki je baldahin postavljen na četiri tanka stupa koja su pripadala prijašnjem ciboriju s kapitelima iz VI. stoljeća. I novi je baldahin prekriven mozaicima, a na čeonoj strani donosi isti ikonografski motiv kakav već postoji na zidu apside. I on je bogato dekoriran, a, između ostalog, ima i oslikane porečke zaštitnike sv. Maura i sv. Eleuterija te slike sv. Dimitrija, Julijana, Ekolita i Projekta.
Dvije sporedne apside na žalost nisu tako sačuvane poput središnje. Na njima su vidljivi samo dijelovi mozaika koji su ih ukrašavali. Desna apsida – vide se oštećenja te samo dijelovi mozaika koji su je ukrašavali.
Današnji je oblik bazilika dobila u 13. i 15. stoljeću, a crkveni je toranj izgrađen u 16. stoljeću.
Upravo iz svih tih podnih mozaika i sačuvanih natpisa možemo precizno iščitavati faze gradnje, adaptacije, obnove, drugim riječima dinamiku života kršćanske zajednice u Poreču Predeufrazijeva doba. Iz jedne kamene ploče s natpisom saznajemo o prijenosu tijela porečkog sveca-mučenika, biskupa Maura, s groblja izvan grada na mjesto “gdje je bio biskup”. To mjesto je nova dvorana sagrađena uz raniji oratorij i identična je s njim, čime nastaje dvojna bazilika.
Polovinom 6. stoljeća biskup Eufrazije dao je sagraditi novu crkvu na temeljima prijašnjih kako bi potvrdio svoj ugled i učvrstio bizantsku vlast. Ona još i danas postoji i nosi njegovo ime, Eufrazijeva bazilika, a pripada posljednjoj građevinskoj fazi u ranokršćanskom periodu. Kao što je prethodna crkva bila korak naprijed u odnosu na prijašnje građevine, tako i Eufrazijana predstavlja pojavu novog razvijenog tipa crkvene arhitekture s obzirom na onu raniju s jednostavnim istočnim zidom. Velikoj središnjoj apsidi sada su dodane manje na bočnim brodovima pa ovaj slučaj troapsidalnog završetka istočne strane, prema stručnjacima, predstavlja jedan od najranijih primjera razvoja tih koncepcija na Zapadu. Preciznije, prema nekim tumačenjima Eufrazijeva bazilika nastala je pod neposrednim utjecajem arhitekture iz Carigrada(78), a po drugima ona je odraz bizantskih utjecaja koji su dolazili preko Ravenne (79).
Mozaici kompleksa Eufrazijeve bazilike
Zidni mozaici glavne apside Eufrazijeve bazilike nastali su istovremeno kad i sama bazilika, sredinom 6. stoljeća. Predstavljaju najznačajniji dio unutrašnje dekoracije crkve, tipični su primjeri ranobizantske mozaičke umjetnosti. Prema stilu pripadaju krugu ravenskih mozaika koji su, pak, nastali pod utjecajem bizantskih mozaika u Carigradu. Danas su sačuvani u dosta dobrom stanju. Zlatne tesere pozadine su nove, dok je ostalo pretežno sačuvano u izvornom obliku. Izvorni su mozaici slagani od nepravilnih kockica, najvećim dijelom od stakla glatke površine, koje su umetnute u sivu žbuku dok su restaurirani dijelovi slagani od pravilno rezanih kockica slabe prozirnosti, glatkih, ravnih površina te uredno utiskivani u žbuku. Sporadično su korištene i kamene i mramorne kockice, i to za inkarnat, lice i ruke, manje detalje i bijelu boju te bordurne linije koje uokviruju pojedine scene. Također su korištene široke palete boja i nijansi. Sam mozaikalni ukras prati arhitekturu.
Slika 4. Mozaik u bazilici (MJ)
Zidni mozaici bočnih apsida. U njihovim konhama nalazile su se gotovo identične kompozicije, no danas su ostali sačuvani samo gornji dijelovi mozaikalnoga ukrasa.
Na pozadinama prekrivenim malenim rumenim oblačićima prikazan je Krist kako stavlja mučeničke krune na glave svetaca koji stoje ispod njega. Njegov lik uglavnom je ostao sačuvan do pojasa i jednako je prikazan u obje apside.
Slika 5. Mozaik u bazilici (MJ)
Zidni mozaici pročelja i začelja. Pročelje i začelje porečke katedrale također su bili ukrašeni mozaikom, no taj je ukras do danas ostao vrlo slabo očuvan. Starokršćanske su crkve, inače, vrlo rijetko bile izvana ukrašavane na taj način. Cijela gornja strana pročelja bazilike, iznad trijema narteksa, bila je obložena mozaičkom dekoracijom. Od gornjega dijela toga ukrasa ostali su sačuvani samo slabi tragovi podloge tako da je gotovo u potpunosti izgubljen, dok je donji dio krajem 19. stoljeća restauriran.
Slika 6. Bazilika izvana (MJ)
Podni mozaik na poda Eufrazijeve bazilike danas gotovo više i ne postoji. Zbog ukapanja unutar same crkve s vremenom je posve izgubljen, a nekoliko posljednjih sačuvanih fragmenata postavljeno je pred južnom apsidom dok se neki čuvaju i u zgradi biskupije.
Popodni mozaici ranijih (porušenih) građevina nalaze se, zajedno s temeljnim ostacima tih zidova, sjeverno od bazilike, na prostoru između njezina južnoga zida, zgrade episkopije i gradskih zidina.
Izvori: Ante Šonje, Milan Prelog
Mi Hrvati od stoljeća sedmoga (crtice)…
Dr. Marko Jukić
