HRVATSKA BAŠTINA – Hrvatska seljačka stranka
Slika 1. Grb i zastava Hrvatske seljačke stranke
Hrvatsku seljačku stranku osnovali su Antun i Stjepan Radić u prosincu 1904. godine pod imenom Hrvatska pučka stranka; 1920. mijenja ime u Hrvatsku republikansku seljačku stranku (HRSS), a od 1925. naziva se Hrvatska seljačka stranka (HSS).
Hrvatska seljačka stranka bila je progresivna narodna stranka koja se zalagala za demokratizaciju društva i rješavanje hrvatskogA nacionalnog pitanja. Okupljala je seljaštvo, najveći dio hrvatskog pučanstva u to vrijeme. HSS se zalagao za federativno uređenje novonastale države Srba, Hrvata i Slovenaca.
Na sjednici Narodnoga vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu Stjepan Radić održao je 24. studenoga 1918. govor kojim je želio skrenuti pažnju da se ne srlja u novu antinarodnu zajednicu, bezuvjetno ujedinjenje s Kraljevinom Srbijom. Najpoznatija rečenica iz tog govora je: “Gospodo! Još nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu.” Guske su ipak otišle u maglu, u novu antihrvatsku, antinarodnu tvorevinu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (Kraljevina SHS).
Radići su se zalagali za federativno uređenje nove države pa mijenjaju ime (1920.) Hrvatske pučke seljačka stranke u Hrvatska republikanska seljačka stranka, zalažući se za Hrvatsku seljačku republiku. HRSS bila je najznačajnija hrvatska stranka koja se borila za interese hrvatskoga naroda u Kraljevini SHS. HRSS odbija srpsku hegemoniju i centralistički Vidovdanski ustav (donesen 28. lipnja 1921.).
U Kraljevini SHS stvara se oporbeni blok protiv srpskoga hegemonizma u kojemu sudjeluje i HRSS, ali je plan rušenja vlade propao. Stjepan Radić pokušava rješiti “hrvatsko pitanje” pa odlazi u London, Beč i Moskvu, učlanjuje HRSS u Seljačku internacionalu (koja je bila pod komunističkim pokroviteljstvom). Nakon povratka u zemlju biva uhićen i utamničen (siječnja 1925.). HRSS je temeljem Obznane zabranjena od strane beogradskog režima, ali joj dopušta izlazak na izbore 1925. godine. HRSS postiže bolji rezultat nego na prijašnjim izborima, 1923. Stjepan Radić priznaje monarhiju, odriče se republikanizma i mijenja ime stranke u Hrvatska seljačka stranka (HSS). Nakon toga Stjepan Radić pušten je iz zatvora i ulazi u koalicijsku vladu s Narodnom radikalnom strankom.
Radić brani hrvatske interese u Narodnoj skupštini što ne odgovara beogradskom režimu pa su radikali izvršili atentat na hrvatske zastupnike u beogradskoj Narodnoj skupštini. Puniša Račić, zastupnik radikalne stranke, 20. lipnja 1928. u skupštini ubija Đuru Basaričeka i Pavla Radića, a ranjava Ivana Pernara, Ivana Granđu i Stjepana Radića. Stjepan Radić umire od posljedica atentata 8. kolovoza 1928. Vladko Maček dolazi na čelo HSS-a 13. kolovoza 1928.
Kralj Aleksandar I. Karađorđević uveo je 6. siječnja 1929. diktaturu (Šestojanuarsku diktaturu) te zabranio sve političke stranke. Nakon ubojstva kralja u Marseillesu, 1934. godine nasljeđuje ga regent knez Pavle Karađorđević koji odobrava rad političkih stranaka. Na čelu HSS-a bio jr Vladko Maček.
Vladko Maček je u suradnji s Jugoslavenskom demokratskom strankom napravio sporazum o formiranju Banovine Hrvatske na području Jugoslavije. Formirana je koalicijska vlada koja je vodila državu do vojnoga puča 27. ožujka 1941. Nakon puča nacistička Njemačka napala je Jugoslaviju koja je nakon 11 dana kapitulirala. Vlatko Maček ne prihvaća odgovornost povijesnoga trenutka pa nastaje Pavelićeva Nezavisna država Hrvatska. Maček je pozvao hrvatski narod na suradnju s novim režimom, a njega su ustaše prvo kratko zatočile u Sabirnome logoru Jasenovcu i potom internirale u Kupincu. Dio HSS-a priklonio se ustaškom pokretu, a dio se priklonio Narodnooslobodilačkom pokretu kojega je predvodila Komunistička partija na čelu s Josipom Brozom Titom. Treći dio HSS-a nastavio je djelovati u iseljeništvu. Za vrijeme rata rad političkih stranaka bio je zabranjen.
U Privremenu vladu Demokratske Federalne Jugoslavije u ožujku 1945. godine ušle su i građanske stranke, među njima i HSS temeljem Viškog sporazuma kojeg je Šubašić potpisao s Titom u svibnju 1944. g. Komunisti su izvršili prijevaru na općim i demokratskim izborima i preuzeli vlast. Zabranili su političke stranke pa je HSS završio u inozemstvu. U inozemstvu stranku je vodio Vladko Maček do svoje smrti (1964.), a nakon njega Juraj Krnjević (do 1988.). Nakon smrti Krnjevića presjedanje Središnjim odborom stranke preuzima dr. Josip Mirko Torbar.
U vrijeme Austro-Ugarske Monarhije Hrvatska pučka seljačka stranka zalagala se za federalizaciju monarhije na četiri federalne jedinice: njemačku, mađarsku, čehoslovačku i hrvatsku, odnosno južnoslavensku. U vrijeme Kraljevine SHS stranka (HRSS, HSS) uporno je branila interese hrvatskoga naroda, pružala otpor srpskoj imperijalističkoj politici. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata čelnici stranke nisu prihvatili da HSS provodi nacističku politiku u Hrvatskoj. Nakon rata komunisti su zabranili rad političkih stranaka i uveli komunističku diktaturu i teror. U vladi Narodne fronte Hrvatske, koja je pod predsjedanjem komuniste Vladimira Bakarića formirana 14. travnja 1945. godine u Splitu, sudjeluju i predstavnici HSS-a. HSS-ovac Franjo Gaži ostaje potpredsjednikom Vlade Narodne Republike Hrvatske sve do 1953. godine. Na taj način su komunisti prikrivali svoj teror.
Sam predvodnik HSS-ovaca u ZAVNOH-u Božidar Magovac najprije je u istražnom zatvoru, a potom i na robiji od 1947. do 1953. godine. Njegov “zločin” bio je što se zalagao za višestranačje i demokraciju.
HSS-ove organizacije (Seljačka sloga, Gospodarska sloga, Hrvatska športska sloga, Hrvatski radnički savez) provodile su politiku zaštite nacionalnih interesa i identiteta. Također se HSS zalagao za emancipaciju žene preko svojih organizacija: Hrvatsko srce i Seljačka sloga. Te organizacije su osnovane za “unaprjeđenja žene i socijalno i kulturno”, i radi toga da bi se “kod naših žena probudilo svijest ravnopravnosti žene s muškarcem” i radi “propagiranja ženskog prava glasa”.
Osim djelovanja u Hrvatskoj HSS je djelovala i u Bačkoj te širila nacionalnu svijest među Hrvatima (Hrvatima Bunjevcima i Šokcima).
HSS je nakon Drugoga svjetskog rata djelovala u emigraciji: Kanada, Australija, SAD i drugdje. HSS je obnovio svoju aktivnost u Hrvatskoj 1989. godine (a to je druga priča).
Slogan HSS-a: Vjera u Boga i seljačka sloga!
Izvori: Hrvoje Matković, Josip Horvat
Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…
Dr. Marko Jukić
