HRVATSKA BAŠTINA – Stećci

Četvrtak, 16 srpanj 2020 3:19
Written by: Michael Jukic

Slika 1. Stećci (MJ)

Stećak je vrsta kamenoga srednjovjekovnog nadgrobnog spomenika. Stećaka ima u Bosni i Hercegovini, jugoistočnoj Hrvatskoj, jugozapadnoj Srbiji i sjeverozapadnoj Crnoj Gori. Upisani su na Listu svjetske baštine UNESCO-a 2016. godine (Stećci – srednjovjekovna groblja nadgrobnih spomenika na Popisu su svjetske baštine UNESCO-a).

UNESCO je zaštitio 28 grobnih lokaliteta s regionalno jedinstvenim stećcima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji. U Hrvatskoj su zaštićena 2 lokaliteta: Cista Velika i Konavle (sv. Barbara).

U proučavanju stećaka ističu se brojni povjesničari i arheolozi kao što su: Ćiro Truhelka, Marko Vego, Alojz Benac, Šefik Bešlagić, Dubravko Lovrenović, Nada Miletić i Krešimir Kužić.

Slika 2. Stećci (MJ)

Stećci se dijele na položene (sanduci, ploče i najčešći sljemenjaci u obliku sarkofaga), koji su u većini, i uspravne (stupovi, stele i krstače).

Obično su ukrašeni srednjovjekovnim simbolima koji su uklesani kao plitki ili rjeđe ucrtani reljef. Motivi su vjerski (križ, ljiljan, polumjesec, prsten i sl.) ili svjetovni (ples, lov, viteški turniri i sl.) koji se miješaju i nadupunjuju. U cijelosti, ornamentacija stećaka otkriva svijest i senzibilitet cijeloga razdoblja i ljudi koji su bili uključeni u njihovo stvaranje, ali i pokojnika čije su želje često štovane prilikom rezbarenja, što se otkriva iz nekoliko izvora.

Najviše podataka za povjesničare daju natpisi na bosančici koji odlikuju manji broj stećaka (njih oko 5000). Natpisi govore o različitim društvenim slojevima koji su pokapani ispod stećaka, a i njihovim različitim vjerskim pripadnostima (Crkva Bosanska, Katolička crkva, Pravoslavna crkva).

Pored regionalnih razlika u oblikovanju i ukrašavanju, ali i kvaliteti klesanja, stećci su obično koncentrirani u skupinama od nekoliko obiteljskih stećaka, groblja cijelog klana s oko 30-50 stećaka, do velikih seoskih grobalja s nekoliko stotina stećaka.

Najviše stećaka ima u Bosni i Hercegovini, na 2687 mjesta ima 59.593 stećka. Najpoznatija su područja: oko Stoca, Konjica, na Blidinju, na Kupresu i Livnu. U Hrvatkoj ima oko 4447 stećaka; najpoznatiji su lokalitet Velika i Mala Crljivica (Cista Velika). U Gliptoteci HAZU-a u Zagrebu ima više sedrenih odljeva.

Slika 3. Stećci (MJ)

Stećci su jedinstveni spomenici i predstavljaju dio zajedničke tradicije i kulture naroda koji žive u četiri države te pružaju neizmjeran doprinos sveukupnoj svjetskoj kulturnoj baštini.

Na osnovi raspoloživih podataka može se tvrditi da se pojavljuju od druge polovine XII. stoljeća, da njihova prva faza traje i kroz XIII. stoljeće, da se intenzivno klešu i ukrašavaju u XIV. i XV. stoljeću. U XVI. stoljeću ova vrsta umjetnosti postupno nestaje.

Osnovne grupe stećaka položeni su i uspravni kameni monoliti. Među uspravnim kamenim monolitima raspoznaju se sljedeće varijante: stela, stup (obelisk), krstača i nišan. Spomenici ove vrste u većem broju nalaze se u sjeveroistočnoj Bosni (okolina Srebrenice i Zvornika), dok se u drugim predjelima Bosne i Hercegovine pojavljuju pojedinačno. Najveći broj stećaka pripada vrsti položenih monolita koji se pojavljuju u tri forme: ploča, sanduk i sarkofag (sljemenjak).

Dubravko Lovrenović, autor knjige “Stećci” koju je kod nas izdala Naklada Ljevak, i jedan od autora koji su stećke prijavili UNESCO-u, uz izložbu u Klovićevim dvorima, tumači kako je riječ o natpisima koji sadrže vjerske formule, ilustriraju motiv junačke (viteške) smrti, daju informaciju o pokojniku, ponekad o rodbini i okolnostima njegove smrti veličajući ukop pokojnika na “plemenitoj baštini”, sadrže natpise s moralnom (vjerskom) porukom.