Slučaj Josipe Rimac pokazuje kako funkcionira sustav
Kao građanina koji nije u nijednoj stranci, koji nije u politici niti na bilo kakvoj funkciji zainterisiralo me što se govori i piše o slučaju Josipe Rimac. Ne poznajem gospođu Josipu Rimac, ne znam je li kriva ili nedužna, ali njen slučaj (kao i mnogi drugi) pokazuje da Hrvatska nije pravna država. Siguran sam da niti nakon sudskog postupka, koji će uslijediti, ne ću znati je li kriva ili nedužna jer hrvatsko pravosuđe je, blago rečeno, čudno.
Odvjetnik Josipe Rimac izjavio je: ‘OVO JE POLITIČKI PROCES’
“USKOK sada proširuje istragu na osnovu istih dokaza koje je već imao prije tri mjeseca. Zbog toga mogu reći da je ovo čisti politički proces kojim se Josipi Rimac krše osnovna ljudska prava. Unatoč tome što je u teškoj depresiji zbog boravka u istražnom zatvoru traži se ispitivanje još 30-ak svjedoka, koji nemaju više ništa novo za reći”.
Nakon što sam pročitao više tekstova koji su objavljeni o istrazi protiv gospođe Josipe Rimac stekao sam dojam da je odvjetnik u pravu. Evo poveznica objavljenih tekstova, tako da ih svatko može potražiti i pročitati:
>Koliko se u Hrvatskoj godišnje ukrade kroz korupciju?
>Bulj o vjetroelektranama: ‘Plenković ima zapovjednu odgovornost, ne može pilatovski prati ruke’
> Plenkovićeva imenovanja: U 51 državnoj tvrtki trećina imenovanih su članovi vladajućih stranaka
> Drago Krpina: ‘Zapanjujuća opreka u slučajevima Rimac i Kalmeta’
Uhićenje 29. svibnja, proširenje istrage 26. lipnja i produljenje istražnog zatvora za 60 dana te ponovno produljenje istražnog zatvora za 60 dana, krajem kolovoza. Istragu zbog zlouporaba položaja i ovlasti, trgovanja utjecajem i primanja te davanja mita. Proširenje istrage zbog opasnosti od utjecaja na svjedoke. Pitanje je kako Josipa Rimac može utjecati na svjedoke kada su ispitani glavni osumnjičeni? Drugo pitanje je mogu li se ti svjedoci, koji se slobodno kreću, dogovarati i tako utjecati na istragu.
Novinar Gordan Malić je istražio kako je nastao projekt vjetroparka “Kako je nastao projekt vjetropark Krš-Pađene oko kojeg se spominju Milanović i ministri HDZ-a i SDP-a?”Mnogo je političara i dužnosnika uključeno u taj projekt. Postoji čitav niz nejasnoća koje nemaju nikakve veze s Josipom Rimac. Imaju veze s bratom Zorana Milanovića, imaju veze s ministrima (Vrdoljak, Ćorić, Dobrović itd.). Nigdje nisam pročitao da je Josipa Rimac donijela rješenje i isto potpisala. Svaki dokument ima svog autora i potpis odgovorne osobe pa te osobe treba pitati zašto su donijeli baš takvo rješenje.
Slaven Dobrović, bivši Mostov ministar zaštite okoliša i energetike, tražio je izradu studije utjecaja na ekološku mrežu za projekt vjetroelektrana. Dobrović je kazao:
“Moj nasljednik, ministar Ćorić, već dva-tri mjeseca nakon imenovanja poništio je rješenje kojim se opravdano traži dodatna studija o utjecaju na ekološku mrežu. Znam dobro da je struka u ministarstvu bila konsternirana takvom odlukom, no na njemu je da obrazloži svoje razloge. U cijelom kontekstu, valjana istraga će moći utvrditi postojanje njegove odgovornosti u ovom slučaju. Jedno je sigurno, on je prekrupna riba da bi sada bio obuhvaćen iznenadnim privođenjem.”
Jako su zanimljivi i ovi navodi:
“Zoran Milanović se pak spominjao glede mogućeg pogodovanja projektu vjetroelektrana jer je u zadnjem danu mandata njegove Vlade, na staru godinu 2013., dan prije isteka roka primjene starog-postojećeg tarifnog sustava ishodio povlaštenu cijenu od HERA-e, čime je kako je pisao Malić, osigurano dodatnih milijardu kuna poticaja C.E.M.P.-u.”
HEP ulaže milijune, a potom izlazi iz projekta bez traženja naknade
Međutim HEP OIE dobrovoljno izlazi iz projekta 2013. iako je do tada uložio milijune kuna, pri tom ne tražeći nikakvu naknadu, pisao je HRT, te čak nastavlja s gradnjom na lokaciji Krš-Pađene potrebnih za vjetropark. Pri tome treba dodati kako je HRT 2016. godine upozoravao da će građani samo za poticaje za energiju iz vjetroelektrane u sljedećih 15 godine platiti nekoliko milijardi eura, a HEP od toga neće imati ništa.
Dakle, Josipa Rimac nije vodila Hrvatske šume, HEP, HERU, nije donosila rješenja i nije određivala cijenu struje iz obnovljivih izvora. Ako je napravljena šteta zašto potpisnici rješenja i voditelji državnih tvrtki nisu pod opsežnom istragom kao Josipa Rimac?
Nije problem Josipa Rimac već sustav
Prema onome što se piše jasno je da Josipa Rimac nije problem već sustav. Slučaj pokazuje kako funkcionira sustav bez obzira tko je na vlasti (HDZ, SDP, IDS, HNS, SDSS). Koliko sam zapazio jedino je gospodin Drago Krpina, još 1. lipnja 2020., kazao kako Andrej Plenković ne poštuje pravne akte stranke na čijem je čelu i kako krši zakone Republike Hrvatske (svatko je nevin dok mu se ne dokaže krivica).
Drago Krpine je 1. lipnja 2020. pojasnio kako je Josipa Rimac mimo statute izbačena iz stranke i osuđena bez prava na obranu suprotno stranačkom Statutu i Pravilniku HDZ-a:
“Prema Pravilniku o radu stranačkih sudova, svaki član, protiv kojeg je pokrenut stegovni postupak, ima pravo iznijeti obranu, čak i uzeti branitelja koji će ga zastupati, a nakon prvostupanjske odluke ima se pravo žaliti drugostupanjskom stranačkom sudbenom tijelu.”
U razgovoru je Drago Krpina kazao i ovo:
“Stavljajući u korelaciju slučaj Kalmeta i slučaj Rimac, nije teško zaključiti kako aktualno HDZ-ovo vodstvo grubo krši temeljna ustavna načela, nastojeći, istovremeno, hrvatske građane učiniti budalama.”
Od strane stranačkog vodstva Josipa Rimac je unaprijed proglašena krivom i izbačena iz stranke bez prava na obranu. Rimčevoj nije uručena odluka o pokretanju stegovnog postupka, niti joj je dana prilika da iznese obranu, niti da uzme branitelja, niti da se žali nadležnom drugostupanjskom tijelu pa je odvjetnik Josipe Rimac u pravu kada kaže da se radi o političkom procesu.
Slučaj Josipe Rimac služi Andreju Plenkoviću da pokaže svoju odlučnost u borbi protiv korupcije, analitičari kažu da je to smokvin list. To što je Andrej Plenković poništio Ustav, Statut i Pravilnik stranke pa gospođu Josipu Rimac unaprijed proglasio krivom je pokazatelj da Plenković ne poštuje ni stranačke akte ni zakone Republike Hrvatske. Mediji sugeriraju kako je državna tajnica imala veliku moć i utjecala na niz ljudi (poruke, pozivi mobitelom i slično). Gledajući iz perspektive običnog građanina nameće se pitanje kakva smo mi država kada jedna državna tajnica ima takvu moć!?
Josipa Rimac se ponašala uobičajeno, tijekom godina je vidjela (naučila) kako se ponašaju drugi koji su je podupirali i iskorištavali, pa je nešto više koristila poznanstva i prijateljstva. Gospođa Rimac je mogla poslati poruku, ali nitko nije morao postupiti po njenoj poruci. Je li nekoga prisilila da udovolji njenom traženju i ako jest na koji način? Dakle ako je netko (imenom i prezimenom) postupio protupravno, neprofesionalno i nemoralno onda taj mora odgovarati za svoje propuste. Slučaj Josipe Rimac pokazuje da nismo svi jednaki pred zakonom! Kada bi se istražilo lokalne i državne dužnosnike na stotine njih bi trebali dati ostavku ili bi ih trebalo smjeniti.
Premijer Andrej Plenković je imao vremena, bio je premijer 4 godine, da suzbije bar dio koruptivnog ponašanja ali to nije napravio pa je odgovoran. Zbog nečinjenja smo na dnu Europske unije. Umjesto protukorupcijske borbe i borbe za pravnu državu premijer se bavio političkom trgovinom kojom je osigurao opstanak na vlasti.
Dokazivati borbu protiv korupcije samo preko slučaja Josipe Rimac je nekorektno, neučinkovito i protupravno pa je odvjetnik u pravu kada kaže da se radi o političkom procesu.
Dr. Marko Jukić
