Muslimanski zločini u općini Jablanica 1992. – 1995.

Srijeda, 3 ožujak 2021 5:35
Written by: Michael Jukic

Slika 1. Muzej revolucije (MJ)

U općini Jablanica se broj Hrvata smanjio za 1.565 (68,31% ako se usporedi popis stanovništa iz 1991. i popis iz 2013. godine).

U ratnom sukobu, u općini Jablanica, između HVO-a i Armije BiH u kategoriju ratnog zločina spada ubojstvo 69 Hrvata. Od toga su bila 54 zarobljena i ubijena vojnika HVO-a, četvero djece i 11 odraslih civila.

U knjizi Davora Marijana i suradnika navedena su imena 57 Hrvata nad kojima je izvršen ratni zločin.

Prema Istraživačko dokumentacijskom centru (Sarajevo) u Jablanici je tijekom rata (1991. – 1995.) ukupno ubijeno 88 osoba hrvatske nacionalnosti (41 civil i 47 vojnika).

Slika 2. Srušeni most iz Drugog svjetskog rata (MJ)

Alija Izetbegović je 13. ožujka 1993. ukinuo legalno izabranu vlast u općinama Konjic, Prozor i Jablanica te imenovao dr. Safeta Ćibu (liječnika ortopeda) kao ratnog predsjednika tih triju općina. Safet Ćebo je javno dao izjavu: „ U Bosni živi samo jedan narod, to su Bosanci i to Bosanci islamske, pravoslavne i katoličke vjere“.

Prvi sukob između HVO-a i Armije BiH u općini Jablanica zbio se 13. travnja 1993. godine. Grad je bio u potpunoj blokadi. Od tada započinje progon Hrvata i etničko čišćenje. Jablanička policija je 16. i 17. travnja 1993. godine pretresla sve hrvatske stanove u gradu, bez sudskoga naloga. U prostorijama Muzeja revolucije Armija BiH otvara 15. travnja 1993. logor za Hrvate. Za Hrvate u Jablanici je dr. Safet Ćabo uveo radnu obvezu (prisilni rad).

HVO se povukao iz Jablanice jer su Hrvati u gradu bili u manjini, bilo ih je samo 16,73%.

Kronologija zločina

Od 13 travnja 1993. započinje progon Hrvata, izbacivanje s posla, pretresanje kuća i stanova, uhićenja i zatočenje u logor „Muzej“. Nakon što su Hrvati prognani u njihove stanove i kuće se useljavaju Muslimani. Izvršeno je etničko čišćenje Hrvata.
U selu Gornja Slatina ispred njihove kuće ubijene su 4. srpnja 1993. dvije osobe
U općini Jablanica su 6. srpnja 1993. godine ubijena 2 civila.
U selu Doljani je izvršen ratni zločin. Armija BiH je 28. srpnja 1993. ubila 42 osobe (na Stipića livadi nađeni su ostatci 22 osobe). Doljani su imali 1.049 stanovnika od toga 67,49% Hrvata, 31, 07% Bošnjaka-Muslimana i ostalih 1,44%.
U zaselku Krkače je 28. srpnja 1993. ubijeno 8 Hrvata, u zaselcima Stupari, Orlovac i Šarančevići je također ubijeno 8 Hrvata, od kojih je 7 civila.
Na području općine Jablanica stradalo je više Hrvata pod nerazjašnjenim oklonostima
U logoru „Muzej“ (Jablanica) zbog loših uvjeta života umrlo je (ili su ubijeni) 7 osoba.
Prilikom kopanja rovova 6. listopada 1993. na prvoj crti bojišnice ubijen je pripadnik HVO-a.

Logor „Muzej“

travnja 1993. u Muzeju revolucije je formiran logor „Muzej“ koji je bio u funkciji do Washingtonskog sprazuma. Tijekom postojanja kroz logor je prošlo 85 ratnih vojnih zarobljenika, pripadnika HVO-a, oko 623 civila, među kojima 69 djece i do 100 osoba starosne dobi iznad 60 godina. Nehumani, ponižavajući uvjeti života u logoru, mučenje logoraša bila je svakodnevna praksa. Umrlo je 8 zatočenika, jedna je žena umrla jer joj nisu davali hranu, a 2 žene su silovane. Prisilni rad, teški fizički poslovi, kopanje rovova na prvoj crti bojišnice, 20 zatočenika je korišteno kao živi zid u napadu na Vrda.

Poslije masakr u Doljanima (28. srpnja 1993.) u logor „Muzej“ odvedeno je 210 osoba , među njima je bilo 21 dijet mlađe od pet godina., 10 trudnica, 39 žena i 31 osoba starija od 60 godina.

Napomena: Postav Muzeja revolucije opljačkali su pripadnici Armije BiH.

U Donjoj Jablanici bio je drugi logor tzv. „Zukina baza“, sjedište Armije BiH („Zulfikar“). U tom logoru su vršena mučenja zatočenih pripadnika HVO-a, odvođeni su na prvu crtu bojišnice da kopaju rovove i utvrđuju položaje, korišteni su kao živi zid pri napadu na položaje HVO-a.

Uništavanje sakralnih objekata

Nepoznata eksplozivna naprava eksplodirala je 12. prosinca 1992. godine uz vanjski zid katoličke župne crkve u Jablanici, a od toga su popucala stakla triju prozora i manje su oštećeni oluci i fasada crkve.

Okružno vojno tužiteljstvo u Mostaru je 27. prosinca 1994. godine podiglo kaznenu prijavu protiv 109 nepoznatih počinitelja. Zna se tko je vodio zločince: Mirsad Omerika, Ismet Dedajić (upravitelj logora „Muzej“, Bećir Behrema , Zulfikar Ališpaga zvani Zuka, Vehbija Karić i niz počinitelja.

Među osumnjičenima za zločin u Doljanima su general Arif Pašalić, Enes Kovačević, Senad Džino,

Edin Bešić, Ekrem Kevrić, Emin Zebić, Ahmet Salihamidžić Cicko i Džemal Ovnović. Osumnjičen

je i Behrem Bećir zvani Beća, koji je bio nastavnik tjelesnog odgoja, a predvodio je akciju na

Doljane. Posebna odgovornost za zločin u Doljanima leži na dr. Safetu Ćibi, ratnom predsjedniku

općina Konjic, Jablanica i Rama/Prozor. Nakon masakra u selu Doljanima i tolikih žrtava, on je

zajedno s komandantom 44. brdske brigade Armije BiH Enesom Kovačevićem čestitao sudionicima

akcije na “uspjehu”. Čestitka je 28. srpnja navečer izrečena na dnevniku lokalne CVT Jablanica. U

čestitci se pohvaljuju svi sudionici akcije “oslobađanja” Doljana.

Literatura

Ivica Mlivončić, Zločin s pečatom, drugo izdanje Vlastita Naklada, Tisak: FRAM Mostar 2001.
Ivan Mlivončić, Muslimanski logori za Hrvate u Bosni i Hercegovini u vrijeme rata 1991. – 1995. godine, Naša ognjišta – Tomislavgrad, Mostar Tomislavgrad 2008.
Davor Marijan, Ante Nazor, Zlatan Mijo Jelić, Petar Kolakušić. Domovinski rat i zločini nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini 1991. – 1995. knjiga I i II. Udruga hrvatska zvona i Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Zagreb-Mostar, siječanj 2020.
Raspeta crkva u Bosni i Hercegovini. Uništavanje katoličkih sakralnih sakralnih objekata u Bosni i Hercegovini (1991. – 1996.). Banja Luka, Mostar, Sarajevo, Zagreb, 1997.

Dr. Marko Jukić