Muslimanski zločini u općini Novi Travnik 1992. – 1995.

Utorak, 9 ožujak 2021 4:05
Written by: Michael Jukic

Foto: Hercegovina.info

Novotravnička općina je na popisu stanovništva 1991. godine imala 30.713 stanovnika. Hrvata je bilo 12.162 ili 39,59%, Bošnjaka-Muslimana 11.625 ili 37,85%, Srba 4.097 ili 13,33%, a ostalih 2.829 ili 9,21%. Popis stanovništva iz 2013. godine pokazuje da se broj Hrvata u općini Novi Travnik smanjio za 9,54% (1.160 žitelja). Općina Novi Travnik imala je pred rat 53 naselja, od toga je bilo 20 hrvatskih, 13 bošnjačkih, 1 srpsko i 19 mješovitih naselja.

U ratnom sukobu između Armije BiH i HVO-a muslimansko-bošnjačke snage počinile su 63 (62) ratna zločina nad Hrvatima u općini Novi Travnik (Davor Marijan i sur.). Stradalo je 11 djece, 48 odraslih civila i 4 zarobljena i ubijena vojnika HVO-a.

Prema Istraživačko dokumentacijskom centru (Sarajevo) u Novom Travniku je tijekom rata (1991. – 1995.) ukupno ubijeno 185 osoba hrvatske nacionalnosti (43 civila i 142 vojnika).

Na početku srpske agresije 1992. godine Hrvati i Muslimani zajedno su branili općinu Novi Travnik. Nakon što su Srbi osvojili područja gdje je živjelo muslimansko stanovništvo i nakon što je to stanovništvo prognano ili izbjeglo mijenja se nacionalna struktura u Novom Travniku kao i u drugim, mjestima. Dokazak velikog broja Muslimana dovodi do netrpeljivosti. Muslimansko političko i vojno rukovodstvo naređuje prekid suradnje s Hrvatima, poziva Muslimane da napuste postrojbe HVO-a ili da ih razoružaju i zarobe. Krajem srpnja 1992. godine rukovodstvo HVO-a zaključuje da postoji veliki problem s Muslimanima jer postoje dva zapovjedništva. Muslimani napuštaju obrambene crte prema Srbima, paradiraju gradom i prave incidente, organizirali su Teritorijalnu obranu (TO) pod zapovjedništvom bivšeg oficira JNA. Zenica postaje centar muslimanskog fundamentalizma gdje se prave planovi o etničkom čišćenju Hrvata iz srednje Bosne. U Zenici se obučavaju jedinice koje će se suprostaviti HVO-u, izvršiti etničko čišćenje i zločine nad Hrvatima. Otvoreni oružani sukob počeo je 21. listopada 1992. godine na području sela Šenkovići, Sinokos, Donje Pećine i u samom gradu.

HVO je pod svojom kontrolom držao grad Novi Travnik i sjeverni dio općine, a južni i središnji dio općine Novi Travnik je bio pod kontrolom Armije BiH. Armija BiH je planirala staviti pod svoj nazor značajne prometnice pa je izazivala incidente, pljačke i ubojstva. U kanjonu Bistričke rike ubijena su tri talijanska humanitarca.

U Novom Travniku hrvatsko stanovništvo je ostalo bez električne energije jer su glavne vodove prekinuli pripadnici Armije BiH, također im je prekinut i dovod vode. Hrvatski civili su odlazili po vodu u mjesto Ratanjska koje su Muslimani granatirali. Poginule su tri osobe, a više ih je teže i lakše ranjeno. Hrvatsko stanovništvo je oskudjevalo i u hrani jer su Muslimani blokirali putove opskrbe.

Kronologija zločina

Prvi sukobi na području općine Novi Travnik bili su u lipnju 1992. godine i trajali su 6 dana.
Zapovjednika Travničke brigade HVO-a Ivice Stojaka ubijen je 19. listopada 1992. na kontrolnom punktu Armije BiH.
Prilikom upada Armije BiH u Rankoviće, 19. listopada 1992., ubijena su 2 djeteta.
Otvoreni oružani sukob započeo je 21. listopada 1992. na području više sela. Oružani sukobi između Muslimana i Hrvata u području Novog Travnika (a i drugdje) započinju nakon turneje Alije Izetbegovića po općinama. Alija Izetbegović, predsjednik Predsjeništva BiH, je naredio prekid suradnje s Hrvatima (HVO) te smjenu hrvatskih predstavnika u legalno izabranoj vlasti. Tijekom turneje je vodio razgovore samo s muslimanskim predstavnicima vlasti.
U travnju1993. oteta su tri časnika i vozač HVO-a. Bili su zatočeni i maltetrirani do 17. svibnja 1993. kada su razmjenjeni.
Pripadnici Armije BiH su 6. lipnja 1993. godine počinile ratni zločin nad Hrvatima u Novom Travniku (vidi Pokolj u Novom Travniku 6. lipnja 1993.). Tog dana u gradu Novom Travniku ubijeno je 30 Hrvata.
Dana 6. lipnja 1993. Armija BiH je napala hrvatsko selo Zenepići. Osvajačka operacija je trajala do 16. lipnja 1993. Armija BiH je teškim topništvom gađala civilne ciljeve, poginulo je 9 osoba. Kuće Hrvata su opljačkane i spaljene, a stanovništvo protjerano. Protjerani Hrvati su se izvlačili preko srpskih položaja.
Na selo Pribilovići Armija BiH je izvela napad 8. lipnja 1993., stanovništvo je protjerano, ubijen je otac šestoro djece.
Pri napadu na selo Kopila (9. lipnja 1993.). ubijeni su otac i sin (Josip Jurišić i Zdravko Jurišić).
Pri napadu postrojbi Armije BiH na hrvatski dio sela Šenkovići mučki je ubijen otac petoro djece, a 43 osobe su uhićene i zatvorene (civili i pripadnici HVO-a). Zarobljenike su fizički i psihički maltretirali, ozljeđivali. Kuće Hrvata su opljačkane i zapaljene.
Na selo Budušiće je izvršen artiljerijski napad. Pri napadu su poginula tri civila.
Pri napadu na sela Kasapovići, 13. lipnja 1993., zarobljena su i ubijena tri pripadnika HVO-a.
U Novom Travniku je 17. lipnja 1993. ubijena jedna osoba.
Naselja Vare je granatirano 10. rujna 1993., poginule su 2 osobe, a 15 ih je ranjeno.
Postrojbe 7. muslimanske brigade i mudžahedini napali su selo Rastovce, 25. listopada 1993., zarobili su i na svirep način ubili 7 Hrvata iz sela. Kuće su opljačkali i zapalili.
Još je 6 osoba bili zatočeno pa ubijeno od strane Armije BiH.
U Novom Travniku je od hitaca muslimanskih snajperista stradalo više od 40 osoba (vojnika, djece, žena, staraca). Tijekom rata između Bošnjaka i Hrvata više osoba je stradalo od gelera granata.

Tijekom muslimansko-hrvatskog sukoba u općini Novi Travnik poginulo je 218 vojnika HVO-a, a 556 ih je ranjeno. Ubijeno je 55 civila (35 muškaraca, 13 žena i 7 djece). Ranjeno je 288 civila (147 muškaraca, 85 žena i 56 djece). Pravosuđe je ratne zločine nad Hrvatima tretiralo kao obične zločine, a većinu zločina nije ni procesuiralo.

Novotravnički zatvori/logori za Hrvate

Zatvori/logori u Novom Travniku: Osnovna škola u Trenici, Osnovna škola u Opari, Srednjoškolski centar u Novom Travniku i u selu Šenkovići. Dana 9. lipnja 1993. godine zatočeno je više od 100 civila i 150 pripadnika HVO-a. Kroz novotravničke logore/zatvore prošlo je više stotina osoba. Zatočenici su stalno fizički maltretirani, vođeni na kopanje rovova i teških poslova o čemu postoje svjedočanstva zatočenika.

Etničko i vjersko čišćenje

Armija BiH je izvršila etničko čišćenje u 14 posve hrvatskih i devet mješovitih sela u općini Novi Travnik koja su bila pod kontrolom Armije BiH. Stradala su 1.123 domaćinstva, ispražnjeno je 1.250 hrvatskih kuća, stanova i 2.050 gospodarskih zgrada. Protjerana su 5.082 Hrvata. Najveća hrvatska stratišta u općini Novi Travnik su: Zenetići 9 žrtava, Budišići 3 žrtve, Kasapovići 3 žrtve, Rastovci 7 žrtava i grad Novi Travnik ukupno 41 žrtva (u dva pokolja).

U selu Zanepići nije ostao niti jedan Hrvat, kuće su popljačkane i spaljene kao i u selu Šenkovići.

Stradali vjerski objekti

U sukobu Armije BiH i HVO-a stradali su katolički sakralni objekti, mnoga groblja su oštećena i obeščašćena. Župna crkva u Novom Travniku je oštećena gelerima i granatama, župna crkva u Pećinama je razrušena, inventar je polomljen ili opljačkan, krov je stradao, crkveni arhiv, knjige i ostala crkvena dokumentacija su nestali, a pred sam Božić 1996. godine podmetnut je oganj pod crkvu i župnu kuću pa je izgorjelo ono što je ostalo. Župna crkva u Rastovcima je devastirana i opljačkana, prozori i vrata su polupani, oštećeni su krov i južni zid. Filijalna crkva u Sebešiću također je demolirana, vrata i prozori su polupani ili odneseni, lim s krova je skinut i opljačkan. Ono što nisu učinile postrojbe Armije BiH dokrajčile su “snage za brzo djelovanje”. Britanski bataljun UNPROFOR-a je kapelu na prostoru Sebešića koristio kao metu pri izvođenju vježbi gađanja.

Na području Novog Travnika djelovale su postrojbe El Mudžahedin, Crni Kojoti, Jajačke kobre te Dženetska hurija i lokalne muslimanske postrojbe.

Za počinjene zločine nitko nije odgovarao iako su podnesene prijave i priložena dokumetacija. Za počinjene zločine osumnjičeni (odgovorni) su: Halid Krnjić (glavni zapovjednik topništva), Enizo Lendo, Mehmed Aščić (zapovjednici snajperskih grupa) te snajperisti Fuad Sinanović i Fikret Osmančević koji su usmrćivali ljude. Prijave su podnesene protiv više ljudi koji su odgovorni za smrt civila i zatočenih pripadnika HVO-a, nečovječno postupanje u logorima i zatvorima ali bez pravog odjeka.

Izvori

Ivica Mlivončić, Zločin s pečatom, drugo izdanje Vlastita Naklada, Tisak: FRAM Mostar 2001.
Ivan Mlivončić, Muslimanski logori za Hrvate u Bosni i Hercegovini u vrijeme rata 1991. – 1995. godine, Naša ognjišta – Tomislavgrad, Mostar Tomislavgrad 2008.
Davor Marijan, Ante Nazor, Zlatan Mijo Jelić, Petar Kolakušić. Domovinski rat i zločini nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini 1991. – 1995. knjiga I i II. Udruga hrvatska zvona i Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Zagreb-Mostar, siječanj 2020.
Ljudski gubitci u Bosni i Hercegovini 1991.- 1995. sv. I-IV (Istraživački dokumentacioni centar Sarajevo, Sarajevo, oktobar 2012.), autor Mirsad Tokač
Raspeta crkva u Bosni i Hercegovini. Uništavanje katoličkih sakralnih sakralnih objekata u Bosni i Hercegovini (1991. – 1996.). Banja Luka, Mostar, Sarajevo, Zagreb, 1997.
Dossier : Zločini muslimanskih postrojbi nad Hrvatima u BIH 1992.-1994. / skupina autora. -Mostar : Centar za istraživanje i dokumentaciju, 1999.

Dr. Marko Jukić