“S margine političkoga spektra” – “Ustavno-zakonski” igrokaz
Zagrebačka “Kockica” – sjedište Saveza komunista Hrvatske
Svjedoci smo novog igrokaza komunističke mladeži. Komunistička mladež se preko medija svađa o izboru predsjednika/predsjednice Vrhovnoga suda Hrvatske. Da bi ih Hrvateki bolje razumjeli počela je spika i na engleskom. Napuhanko s Pantovčaka koristi svoje ustavno pravo da Saboru predloži svog kandidata za predsjednika Vrhovnog suda. Taj prijedlog nije u skladu sa Zakonom o sudovima, nije u skladu s procedurom koju propisuje zakon. Drug predsjednik otvoreno kaže da ne će poštivati zakon jer da isti nije u skladu s Ustavom pa se postavlja pitanje što je drug Predsjednik radio do sada. Imao je godinu dana da zatraži mišljenje Ustavnog suda i da izmjeni zakon. Zašto nije pokrenuo pitanje ocjene zakona pred Ustavnim sudom kada se znalo da slijedi izbor predsjednika/predsjednice Vrhovnog suda.
“Ako predsjednik Republike misli da je ta odredba suprotna Ustavu, u kojem stoji da predsjednik Republike predlaže predsjednika Vrhovnog suda, onda je on po Zakonu o Ustavnom sudu trebao podnijeti zahtjev za ocjenu ustavnosti te odredbe. Na temelju toga Ustavni sud će reći je li ta odredba protuustavna ili nije – ističe Mato Palić. Sličan stav oko ocjene ustavnosti ovoga je vikenda u izjavi za Jutarnji list iznijela i profesorica s Katedre za ustavno pravo na Pravnom fakultetu u Rijeci Sanja Barić.”
“Ako predsjednik smatra da je zakon neustavan, to je njegov subjektivni stav. Njegovo mišljenje nema pravni učinak. Odredbe zakona koje su po njemu neustavne može jedinu ukinuti Ustavnu sud”, dodao je Palić.
Zašto se u jednom slučaju traži poštivanje zakona i procedure, a u drugom se zaobilazi zakon i procedura? Zašto dvostruka mjerila, za političare jedna pravila, a za raju druga? Kakva je to poruka građanima?
Mediji javljaju da će drug predsjednik “Osim sa čelnicima HDZ-a i SDP-a, ..”razgovarati i s drugim političkim grupacijama, primjerice predstavnicima manjina.”
I tako će “predstavnici” manjina odlučivati, tumačiti, što je u skladu s Ustavom i Zakonom o sudovima, a što nije! Svašta! Cirkus!
Prema izmjenama i dopunama zakona o sudovima iz 2018. godine u postupak izbora predsjednika Vrhovnog suda uključeno je Državno sudbeno vijeće koje raspisuje javni poziv, na koji se zainteresirani kandidati javljaju sa životopisom i svojim programom rada. DSV je njihove kandidature dužan dostaviti predsjedniku Republike, koji nakon toga treba zatražiti mišljenje saborskog Odbora za pravosuđe i opće sjednice Vrhovnog suda, i onda nekoga od kandidata predložiti Hrvatskom saboru, koji većinom glasova od ukupnog broja zastupnika, uz uvjet da je nazočna većina svih zastupnika, donose odluku o izboru na mandatno razdoblje od četiri godine.
Novi način izbora predsjednika Vrhovnog suda uveden na preporuku instituta Vijeća Europe GRECO-a, s ciljem da procedura bude transparentna i da se izbjegne da netko nepoznat mimo procedure postane predsjednik Vrhovnog suda.
Predsjednik o Vrhovnom sudu: ‘Travestija, bijedna gluma gdje stavljamo periku i štikle i glumimo natječaj, a nemamo ga’
Iz navedenoga proizlazi da nam Vrhovni sud ne treba i da ga treba ukinuti?
Predstojnik Milanovićeva ureda: ‘Održavanje statusa quo je neodgovorno. Ne talasaj, dobro nam je. Predsjednik želi promjenu’
Promjenu/promjene? Kakve promjene? Gdje je program?
Pravni stručnjaci se ne slažu o pravu druga predsjednika, jedni mu daju za pravo, a drugi mu to pravo osporavaju pa je evidentno da se Ustav i Zokoni guma za žvakanje koju svatko može razvlačiti kako mu se svidi. Drugo što je uočljivo pravni stručnjaci podržavaju druga predsjednika samo iz jednog razloga da oblate svoje kolege ustavne stručnjake. To pokazuje kako su nam zakoni nedorečeni, kako su nam sudci jadni pa se svrstavaju po ideološkom ključu i po svojim kriterijima.
‘Zakon o sudovima vrlo jasno propisuje proceduru na koji se način izabire predsjednik Vrhovnog suda i ja ću tu proceduru poštivati‘
‘Sve dok Ustavni sud ne utvrdi da neki zakon nije u skladu s Ustavom, taj zakon je na snazi i pravno obvezuje sve, uključujući i predsjednika‘
Odvjetnica je povukla kandidaturu jer smatra, s pravom, da se radi o cirkusu. “Očigledno je da se ovdje ne radi o izboru najboljeg i najkvalitetnijeg kandidata kao što je jasno i da se neće poštivati procedura predviđena zakonom.”
Zlata Đurđević prihvatila Milanovićev prijedlog:
“Izuzetno cijenim što je Predsjednik Republike prepoznao moj znanstveni i stručni rad i javno zalaganje za vladavinu prava i demokratski sustav te me je predložio na čelno mjesto sudbene vlasti. Moj osobni integritet, dosadašnji rezultati i profesionalna nastojanja mi nalažu da ga prihvatim te da i u Ustavom predviđenom političkom načinu izbora štitim ugled dužnosti Predsjednika Vrhovnog suda i sutkinje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zadržavajući svoju samostalnost i neovisnost”.
Kad je u pitanju kandidatkinja druga predsjednika nije važan natječaj, nije važan program, nije važna procedura, važno je što drug kaže. Kažu da je kandidatkinja druga predsjednika bila za lex Perković!? Ako je to točno znači da je protiv vladavine prava i da ne zaslužuje da bude predsjednica Vrhovnog suda. Upitno je da dotična pristaje na kandidaturu budući da je ona u suprotnosti sa Zakonom o sudovima, a ona bi se kao predsjednica prva trebala raditi po Ustavu i važećim (usvojenim) zakonima. Ako je zakon loš treba ga promijeniti ali dok je važeći treba ga poštivati. Zašto za predsjednika država i njegovu kandidatkinju jedan pristup , a za građane drugi pristup? Jesu li oni građani prvog reda, a ostali građani drugog ili trećeg reda?
Hrvatsko sudstvo je loše (dugotrajnost postupaka, nepotrebni postupci, neujednačene odluke..) i nužna je temeljita reforma cjelokupnog pravosudnog sustava. Danas su sudci u Republici Hrvatskoj tako zaštićeni (bez obzira na kvalitetu rada i učinkovitost) da je građanima praktično nemoguće dovesti njihov rad u pitanje. U drugim strukama se licence trebaju obnavljati svakih 5 ili 6 godina, ako se licence ne obnovi gubi se pravo na rad u struci. Za sudce to ne vrijedi pa se postavlja pitanje zašto su oni povlašteni.
Županijski sud u Splitu
Mišljenja o hrvatskom pravosuđu i hrvatskim političarima:
Hrvatsko sudstvo najkorumpiranije u EU, 59 posto Hrvata osobno pogođeno korupcijom
Autor: Poslovni.hr, 14. prosinac 2017. u 13:10
Hrvatski građani kao najkorumpiranije doživljavaju političke stranke (61 posto ih to misli), a da su političari, i to na svim razinama, nacionalnoj regionalnoj i lokalno, korumpirani misli 59 posto ispitanika.
Takvi rezultati istraživanja koje je provela Europska komisija u listopadu ove godine u svim članica Europske unije možda i ne iznenađuju domaću javnost, ali podaci o korumpiranosti sudova su porazni, piše portal Novac za sve.
Odmah iza političkih stranaka i političara, na treće mjesto po korumpiranosti, hrvatski građani smještaju sudstvo. Čak 58 posto ispitanika u Hrvatskoj je reklo da su sudovi korumpirani i po tome je Hrvatska neslavni rekorder EU.
Niti u jednoj drugoj zemlji sudovi nisu tako loše ocijenjeni kao kod nas. Iza hrvatskog sudstva, po korumpiranosti je bugarsko – 56 posto bugarskih građana je reklo da je njihovo sudstvo korumpirano, ali ga ne percipiraju kao tri najkorumpiranija javna sektora, kao u Hrvatskoj. Bugari, naime, smatraju da su kod njih najkorumpiraniji policija i carina, zdravstvo, te inspektori.
U zemljama Nove Europe, s kojima se volimo uspoređivati, još samo u Slovačkoj i Sloveniji više od polovice ispitanih građana smatra da ima korumpirano sudstvo. U Slovačkoj 52 posto ispitanih, u Sloveniji 51 posto.
U ostalim zemljama Nove Europe postotak je znatno niži: 35 posto ispitanih Čeha svoje suce smatra korumpiranima, u Poljskoj 27 posto. Inače, Poljaci svoje javne institucije i servise ne drže toliko korumpiranima kao u ostalim usporedivim zemljama. Npr., zdravstvo im je na 1. mjestu s 44 posto, političke stranke 34 posto Poljaka doživljava korumpiranima, a iza njih smještaju političare i dužnosnike koji odobravaju javne nabave (33 posto).
U susjednoj Mađarskoj građani relativno cijene svoje sudstvo i tek ih 20 posto smatra da je ono korumpirano. U usporedbi s Hrvatskom, Mađarska djeluje kao pravno mnogo uređenija zemlja, ali je i ona daleko od kriterija pravne uređenosti zapadne i sjeverne Europe.
Tako u Švedskoj, Finskoj i Danskoj tek pet posto građana misli da imaju korumpirano sudstvo, u Njemačkoj osam posto, u Nizozemskoj i Austriji 11 posto, a u Velikoj Britaniji 13 posto.
Ne raspravlja se o meritumu, kako promijeniti poraznu sliku o hrvatskom pravosuđu, kako izvršiti reforme već se igra igrokaz.
Svjedoci smo teškog stanja hrvatskog pravosuđa:
Suci do kraja 2021. trebaju riješiti 25.000 starih predmeta (starijih od sedam godina)! Strašno!
410.000 neriješenih predmeta trenutačno je stanje na svim hrvatskim sudovima. Ministarstvo pravosuđa i uprave priprema novi strateški plan čiji je glavni cilj skratiti sudske postupke, a priprema se i izmjena nekih zakona, uključujući i ZKP
Hrvatski sudovi u novu su godinu ušli s oko 410.000 neriješenih predmeta, što je za 70.000 manje od broja s kraja 2019. Po podacima Ministarstva pravosuđa i uprave, lani je na svim sudovima u zemlji zaprimljeno oko 380.000 novih predmeta, a riješeno je više od 413.000 predmeta. Kako bi osigurali efikasnije sudovanje, u resornom ministarstvu u tijeku je priprema novog strateškog plana koji bi trebao skratiti sudske postupke.
Srednjoročno najavljeno je kako će se u ovu svrhu analizirati i izmijeniti dva procesna zakona, o parničnom i kaznenom postupku. U Ministarstvu se može čuti kako je glavni cilj za ovu godinu riješiti sve predmete starije od sedam godina, kako bi se izbjeglo da odu u zastaru. Takvih je predmeta na hrvatskim sudovima trenutačno oko 25.000, a intencija Ministarstva je da se svi oni analiziraju i, u skladu s procesnim mogućnostima, riješe do kraja godine. Nakon toga u svakoj sljedećoj godini granica od sedam godina postupno bi se spuštala.
O navedenim podatcima treba raspravljati, komunistička mladež može raspravu voditi javno i na engleskom. Zašto imamo 25.000 sudskih postupaka koji su stariji od sedam godina? Radi li se o lošim zakonima, neradu sudaca ili nečem trećem?
Dok Srbija provodi Memorandum SANU 2. i 3., dok blate Hrvate i Republiku Hrvatsku diljem svijeta, dok Hrvate u Vojvodini maltretiraju i prijete im za to vrijeme se komunistička mladež prepucava neprimjerenim izjavama preko medija i izvodi igrokaze. Sa zakašnjenjem su usput spomenuli Hrvate u Vojvodini, samo spomenuli da se ne zamjere Miloradu i Aleksandru. Prava diplomatska reakcija je izostala jer njih nije briga ni za hrvatsku državu niti za Hrvate izvan domovine.
Supermen ne vidi problem (austrijski kancelar vidi koliko je Hrvatska diskriminirana) u činjenici da su nam isporučili samo desetinu doza cjepiva revidiranog (ne dogovorenog) plana isporuke. Žalosno i sramotno!
Nažalost, slijede nastavci igrokaza komunističke mladeži koji nas udaljavaju od rješavanja egzistencijalnih problema hrvatskoga društva. Cirkus se nastavlja, na engleskom: “I dare you”; “Grow up, respect the law…”
Dr. Marko Jukić
