Sramotno ponašanje međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini
Središnje izborno povjerenstvo (SIP) BiH odlučilo je da se opći izbori u BiH održati po starom izbornom zakonu 2. listopada 2022. godine.
U Bosni i Hercegovini (BiH) ne postoje zakonske odredbe niti preduvjeti za slobodne i demokratske izbore sukladno ustavu BiH. U BiH još nije usvojen državni proračun za 2022. godinu (u svibnju smo) pa se postavlja pitanje kako će se osigurati 47 milijuna kuna za provedbu izbora. Sredstva se moraju osigurati 15 dana od raspisivanja izbora.
Izbori u BiH su nelegalni jer nisu provedene presude Europskog suda za ljudska prava i presuda Ustavnog suda BiH u slučaju “Ljubić” koja je praktično stavila izvan snage dio izbornog zakona kojim je definiran način konstituiranja Doma naroda parlamenta Federacije BiH.
Višegodišnja Bošnjačka opstrukcija izmjene izbornoga zakona, neprovođenje presude Europskog suda za ljudska prava i presude Ustavnog suda BiH u slučaju “Ljubić” napravljena je s ciljem da se izbori održe po starom izbornom zakonu koji omogućava preglasavanje Hrvata, ukidanje konstitutivnosti hrvatskoga naroda u BiH.
Izbori se nisu smjeli raspisati po postojećem zakonu jer su Bošnjaci tijekom više godina onemogućili da parlament provede presude Europskog suda za ljudska prava i presude Ustavnoga suda BiH.
Na izborima u listopadu građani BiH imat će priliku izravno birati tri člana Predsjedništva BiH, zastupnike u Zastupničkom domu parlamenta BiH te parlamenta Federacije BiH kao i zastupnike u Narodnoj skupštini Republike Srpske te predsjednika i potpredsjednike tog entiteta. Izravno se biraju i zastupnici u skupštinama deset županija u Federaciji BiH.
Naknadno će se neizravno, odnosno delegiranjem izabranih zastupnika iz županijskih skupština utvrditi novi sastav Doma naroda parlamenta Federacije BiH koji onda biraju zastupnike u Domu naroda državnog parlamenta.
U federalnom parlamentu neizravno će se birati i novi predsjednik i dva dopredsjednika entiteta. (Hina)
https://kamenjar.com/opci-izbori-u-bosni-i-hercegovini-raspisani-za-2-listopada/
Bošnjaci su svojom višegodišnjom opstrukcijom spriječili izmjenu izbornoga zakona s ciljem preglasavanja Hrvata te ukidanja konstitutivnosti hrvatskoga naroda u BiH. Takvim postupanjem Bošnjaci i oni koji ih podržavaju povrijedili su temeljno načelo Daytonsko-pariškog sporazuma.
Međunarodni predstavnik (čitaj razbojnik) oduzeo je Hrvatim prije 20 godina pravo da biraju svoje predstavnike, obespravio je Hrvate u BiH i prekršio Daytonski sporazum.
Hrvatska diplomacija godinama je ukazivala na kršenje prava Hrvata u BiH, ali hrvatska diplomacija nije bila dovoljno aktivna, nije razgovarala s onima koji mogu promijeniti stanje (SAD). Hrvatska je potpisnica Daytonskog sporazuma i imala je pravo i dužnost da traži poštivanje Daytonskog sporazuma i drugih međunarodnih akata. Vlada Andreja Plenkovića nije tijekom 6 godina bila dovoljno aktivna u traženju poštivanja prava Hrvata u BiH. Pojedine države (Njemačka, Nizozemska, Švedska) su pod utjecajem bošnjačke strane opstruirale izmjenu izbornoga zakona i na taj način su ugrozile opstojnost BiH, diskriminaciju i neravnopravnost hrvatskoga naroda u BiH. Rat u Ukrajini pokazuje koliko je Njemačka i EU politika bila pogubna (energetska ovisnost o Rusiji). Praktično EU danas financira rusku agresiju na Ukrajinu!
Drug Grlić Radman, Plenkovićev potrčko kaže da je u zadnjih godinu dana ostvaren veliki napredak. O kakvom napretku drug Grlić Radman trabunja nije jasno. Izbori su raspisani po starom izbornom zakonu koji omogućava brisanje Hrvata u BiH! Održavanje izbora po izbornom zakonu koji dokida Hrvate u BiH podržala su SAD i Velika Britanija pa je očito da se radi o porazu hrvatske diplomacije i da bi netko u Hrvatskoj trebao odgovarati za propuste koji su urađeni. Vlada Andreja Plenkovića je svojom neaktivnom politikom tijekom 6 godina propustila jasno i odlučno se suprotstaviti bošnjačkoj politici brisanja konstitutivnosti Hrvata u BiH i rušenja Daytonskog sporazuma temeljem kojeg je BiH uspostavljena kao država tri konstitutivna naroda.
– Sud Bosne i Hercegovine kazao je svoje, mi naravno imamo svoj pogled, mislimo da Središnje izborno povjerenstvo (SIP) ne može biti onaj koji može donijeti odluke o provedbi Izbornog zakona. Ne bi bilo dobro da SIP vlastitim uredbama, kako je to činio prije četiri godine, omogućuje i donosi uredbe o popunjavanju Doma naroda, nego da se to riješi na način kako bi to trebalo biti u jednom perfektnom izbornom zakonu. Bez obzira na sve, mislim da vremena ima, trebamo ići naprijed, pokazati strpljenje, biti uporni s argumentima, vjerodostojni, kredibilni i ne smijemo stati – kazao je Grlić Radman. (Fena)
Drug Grlić Radman kaže kako ima još vremena!? Za što ima vremena? Povijest se ponavlja, Bošnjaci su tri puta birali hrvatske predstavnike u predsjedništvo BiH, očito je da će i četvrti put to uraditi ako se nešto ne izmjeni. Licemjerna međunarodna zajednica ne drži do nikakvih načela, ne poštuje sporazume (Daytonski sporazum), ne poštuje pravo naroda da bira svoje predstavnike već nameće majorizaciju.
Drug Plenković i njegov potrčko drug Grlić Radman moraju znati da se položaj Hrvata u BiH ne rješava razgovorima s Draganom Čovićem već da se zaštita Hrvata u BiH traži u Washingtonu, Londonu, Ankari, Vijeću sigurnosti, Strasbourgu, Bruxellesu..
Zahvaljujući lošoj politici EU-a i SAD-a u BiH imamo dugogodišnju političku krizu u BiH koja ugrožava EU pa i šire. EU i SAD su omogućile bošnjački teror i glavni su krivci za stanje u BiH. Treba podsjetiti da su u studenome prošle godine Rusija i Kina uspjele spriječiti obraćanje Christiana Schmidta (Visokog predstavnika u BiH) u Vijeću sigurnosti UN-a jer je u zraku “visilo” produženje mandata EUFOR-a u BiH. Legitimitet Visokog predstavnika u BiH je upitan. Zakazana je nova sjednica Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda, 11. svibnja 2022., o situaciji u BiH. Opet će se interesi velikih sila lomiti preko Hrvata u BiH. Vijećem sigurnosti UN-a ovog mjeseca predsjedavaju Sjedinjene Američke Države. Izjave američkih dužnosnika pokazuju da nam naši prijatelji i saveznici Amerikanci ponovno zabijaju nož u leđa (podržavaju izbore po starom izbornom zakonu koji omogućava brisanje Hrvata u BiH)!.
https://kamenjar.com/vijece-sigurnosti-un-a-zakazalo-sjednicu-zbog-situacije-u-bih/
Sramotna politika međunarodne zajednice u BiH omogućila je bošnjački teror nad Hrvatima, omogućila je samovolju Visokih predstavnika u BiH (nepoštivanje Daytona, smjenjivanje legalno izabranih predstavnika, rušenje Hercegovačke banke s ciljem brisanja Hrvata, negiranje pravo naroda na izbor svojih predstavnika, uništavanje hrvatskog identiteta u BiH).
Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu (BiH), Daytonskim mirovnim sporazumom, je u ime međunarodne zajednice zadužen da nadgleda provedbu civilnih aspekata mirovnog sporazuma u Bosni i Hercegovini. Visoki predstavnik također ima zadatak da koordinira aktivnosti međunarodnih civilnih organizacija i agencija koje djeluju u zemlji.
Prema Daytonskom mirovnom sporazumu Srbi, Bošnjaci i Hrvati dobili su status konstitutivnog (ustavotvornog) naroda u BiH. Ured visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini bio je ograničen ali su ga produžili na neograničeno vrijeme. Visoki predstavnik je nametao zakone u BiH , Carlos Westendorp je nametnuo 45 zakona, Wolfgang Petritsch je izdao već njih 38. Umjesto da se ovlasti Visokoga predstavnika smanje one su se povećale (tzv. Bonske ovlasti 1997. godine) pa je u stvarnosti BiH postala protektorat međunarodne zajednice u kojoj Visoki predstavnik provodi volju međunarodnih birokrata, a ne naroda. Visoki predstavnik kao i OESS su razarali tronacionalnu strukturu BiH ali na štetu Hrvata. Političke igre Visokog predstavnika, OESS-a i ICG-a (Međunarodne krizne skupine) nametali su svoja nazovi demokratska rješenje, klevetali su i optuživali dužnosnike za korupciju želeći nametnuti svoje rješenje, viđenje u BiH. Nakon 25 godina eksperimenata, podmetanja, optuživanja treba kazati da BiH nije postala bolja kao država niti ljudi žive bolje u BiH.
Temeljem bonskih ovlasti Wolfgang Petritsch je donio odluku o upadu u Hercegovačku banku 2001. godine. On je progonio hrvatske dužnosnike temeljem bonskih ovlasti a da se nitko nije zapitao je li to u redu. On je jako mnogo naštetio hrvatskom narodu u BiH. On je bio iznad zakona i nije doprinio demokratizaciji BiH.
Ako je suverenitet države fiktivan, kao što je to slučaj u BiH, gdje je sve značajnije odluke, u stvari, donosio Visoki predstavnik, koji je sam izvan zakona BiH, državne pravne strukture ne mogu nikada nametnuti načela iz raznih povelja o ljudskim pravima. Ljudska prava se mogu nametnuti samo ako postoji politička volja koja ih može nametnuti, ali ako je politička volja frustrirana samovoljnim i nezakonitim intervencijama izvana, kao što je to slučaj u BiH, onda se ta zemlja neće nikada razviti ka odgovornosti i slobodi – preduvjetima za pravnu državu.
Izvedbena faza procesa dekonstituiranja Hrvata započela je amandmanima Roberta Barrya, tadašnjeg voditelja misije OESS-a u BiH, na propise Privremenog izbornog povjerenstva, samo mjesec dana pred opće izbore 2000. Njima je omogućeno da izaslanike u Domu naroda Parlamenta FBiH, bez obzira na njihovu nacionalnost, mogu predlagati i birati svi zastupnici u skupštinama županija Federacije BiH. Barryjevi amandmani su 2001. rezultirali formiranjem Vlade FBiH (“Alijansa”) bez stranaka koje su osvojile preko 90% hrvatskih glasova na izborima. Koaliciju je činilo 9 bošnjačkih stranaka i jedna hrvatska, koja je dobila oko 5% potpore Hrvata u FBiH. Wolfgang Petritsch je nakon što je spriječen pokušaj uspostave hrvatske samouprave, 2001. godine, smijenio člana Predsjedništva BiH Antu Jelavića koji se danas nalazi u susjednoj Hrvatskoj, te niz dužnosnika na federalnom i kantonalnim razinama.[10]
Nastavak i vrhunac procesa ustavno-pravnoga dekonstituiranja uslijedio je kroz amandmane na Ustav Federacije BiH nametnute od strane OHR-a. Od 108 amandmana na Ustav FBiH, samo 39 je odobrio Parlament FBiH, a čak njih 69 su nametnuli visoki predstavnici Wolfgang Petritsch i Paddy Ashdown između 2002. i 2004. godine. Za Hrvate u BiH posebno su bili pogubni Petritschevi amandmani iz travnja 2002. godine koji su u međunarodnoj zajednici poznati pod ciničnim nazivom “airport decision” tj. “odluka iz zračne luke” jer ih je Petritsch potpisao doslovno u zračnoj luci, neposredno prije svog odlaska iz BiH. Nametnuti amandmani OHR-a na ustave FBiH i RS službeno su za cilj imali provedbu odluke U-5/98 Ustavnog suda BiH iz 2000. godine. Prije ove odluke u RS su samo Srbi bili konstitutivni, a samo Bošnjaci i Hrvati u FBiH. Nametnuti amandmani su de iure dodali sva tri naroda kao konstitutivne u ustave oba entiteta, ali de facto, Republika Srpska je ostala srpski entitet, a Federacija BiH je od bošnjačko-hrvatske federacije, koja je po Washingtonskom sporazumu trebala ući u konfederaciju s Republikom Hrvatskom, postala bošnjački entitet. Mogućom kontrolom oba doma Parlamenta FBiH, stranke koje predstavljaju bošnjačku izbornu volju imaju mogućnost samostalno formirati izvršnu vlast na razini FBiH (Predsjednik FBiH i dva dopredsjednika te Vlada FBiH). Tako je stvoreno hrvatsko pitanje u Bosni i Hercegovini.[10]
Od sedam visokih predstavnika “bonske ovlasti” najviše je koristio Paddy Ashdown. Smijenio je 59 dužnosnika u Republici Srpskoj (RS).
Nakon isteka mandata Paddyja Ashdowna 2007. godine, Upravni odbor Vijeća za provedbu mira donio je odluku o pripremi zatvaranja Ureda visokog predstavnika, odnosno o prestanku važenja “bonskoga mandata”. Ruska Federacija tada je inzistirala da se ta institucija ukine. Mandat je produžen na godinu dana, uz obećanje da se “bonske ovlasti” više neće koristiti, a godina je potrajala više od desetljeća. Christian Schwarz-Schilling je manje koristio bonske ovlasti, a najmanje je smjenjivao Miroslav Lajčák, koji je u svom mandatu smijenio dvoje dužnosnika: direktora policije RS-a Dragomira Andana i zaposlenika Obavještajno-sigurnosne agencije BiH (OSA) Predraga Ćeranića.
Osim smjena dužnosnika koji su ugrožavali opstojnost Bosne i Hercegovine kao suverene države, Ured visokog predstavnika (OHR) bio je angažiran i na sprečavanju opstrukcije povratka, vraćanju imovine, odnosno stanarskog prava davanju mogućnosti otkupa, na uspostavi Ministarstva obrane BiH, Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) i niza drugih institucija na državnom nivou, te na prijenosu brojnih nadležnosti s entitetskog na državni nivo. OHR je sudjelovao i u donošenju na desetine zakonskih rješenja poput Zakona o lijekovima, Zakona o sukobu interesa koji bez pritiska međunarodne zajednice ne bi bili usvojeni. Visoki predstavnici su nametali zakone, koje je bilo potrebno donijeti, a domaći političari se nisu uspjeli dogovoriti o njima.
https://kamenjar.com/petritsch-je-stvorio-uvjete-za-gradansku-bosnjacku-fbih/
Koliko je Hrvata Visoki predstavnik vratio u Republiku Srpsku i u područja pod izravnom bošnjačkom (muslimanskom) kontrolom?
Čudno je da je Valentin Inzko obavljao dužnost Visokoga predstavnika punih 12 godina (ožujak 2009. – kolovoz 2021.)? Tijekom tih 12 godina slizao se s bošnjačkom vlašću u Sarajevu, a priča se i o tome da se obogatio. Sadašnji Visoki predstavnik je Christian Schmidt od 1. kolovoza 2021. godine. Njegov legimitet je upitan jer ga nisu potvrdile neke članice Vijeća sigurnosti! Visoki predstavnik ima plaću oko 20.000 € mjesečno.
https://kamenjar.com/sad-i-velika-britanija-traze-postivanje-odluke-o-raspisivanju-izbora-u-bih/
Vrijeme je da Republika Hrvatska, kao potpisnica Daytona, zauzme čvrst stav po pitanju poštivanja Daytonskog sporazuma, provedbe presude Europskog suda za ljudska prava i presuda Ustavnog suda BiH u slučaju “Ljubić”. Vrijeme je da se našim „prijateljima“ i „saveznicima“ kaže dosta nam je vašeg licemjerja pa ako treba pasti padnimo časno. Neka se zna da se ne radi o poštivanju ljudskih prava, da se ne radi o demokraciji već o teroru međunarodne zajednice.
Dr. Marko Jukić
