Komunističke laži o prvom partizanskom odredu
Formiranje Prvog sisačkog partizanskog odreda na dan 22. lipnja 1941. komunistička je izmišljotina i laž.
Do 1991. nije se obilježavao 22. lipanj kao Dan antifašističke borbe već se u Hrvatskoj slavio Dan ustanka 27. srpnja 1941. Nakon osamostaljenja Republike Hrvatske neprimjereno je bilo slaviti Dan ustanka 27. srpnja jer su toga dana (1941.) četnici izvršili pokolj nedužnog hrvatskog stanovništva u Brotnji. Sramotno je slaviti četnički zločin nad nevinim Hrvatima kao dan ustanka ali komunističko-četničke snage ne odustaju.
U zamjenu za 27. srpnja obilježava se 22. lipnja kao Dan antifašističke borbe. Taj dan je izabran jer je navodno 22. lipnja 1941. formiran Prvi sisački partizanski odred. Međutim to je izmišljotina, laž, koja se uporno ponavlja bez ikakvih dokaza. Svjedoci tog vremena kažu da je tog dana (22. lipnja 1941.) nekoliko komunističkih zgubidana, terorista, pobjeglo u šumu jer su se plašili uhićenja budući da je vlast znala da su komunistički aktivisti.
Što se dogodilo 22. lipnja 1941.?
Dana 22. lipnja 1941. oko 4-5 sati ujutro započela je operacija Barbarossa, napad Trećeg Reicha na SSSR. “Satelitskim telefonom je javljeno Okružnom komitetu KP Hrvatske da je Hitler prekršio sporazum sa Staljinom i Okružni komitet KP Hrvatske je odlučio da se formira Prvi partizanski sisački odred. Tu odluku su mobitelom javili Vladi Janić-Capi i Marijanu Cvetkoviću pa su oni svojim brzim Golfovima brzo organizirali komunističke aktiviste, naoružali ih ukradenim oružjem i odvezli u šumu Brezovica. I tako je nastao Prvi sisački partizanski odred sa 77 boraca.”
Nije bilo satelita, nije bilo mobitela i nije osnovan nikakav odred već se radi o uobičajenim komunističko-četničkim lažima.
Dakle, nakon što je radio javio vijest o napadu na SSSR komunistički zgubidani su se poplašili da će biti uhićeni pa su pobjegli u šumu gdje su se skrivali mjesec dana pa su bili otkriveni. Ovaj scenarij navode svjedoci tog vremena. Lojzo Buturac svjedoči o svojim razgovorima s Vladom Janićem da je 22. lipnja lažni Dan antifašističke borbe.
“Bilo je to daleke 1955. godine, sastao sam se s Vladom Janićem u Sisku u kući njegove sestre i zeta mu zvanoga Panča na jednom podužem razgovoru. Bili smo trojica, Nikola Zečić, tada student šumarstva, Vlado i ja, a razgovor je uz kavicu nešto duže potrajao. Vlado Janić nam je tada ispričao punu istinu o onim danima: travanja – rujan 1941. godine. Prvih dana travnja 1941. srušen je noću u Sisku spomenik kralja Petra Karađorđevića.
Za taj su čin osumnjičeni sisački komunisti i tako zvani „frankovci“ (kasnije su se prozvali ustašama), jer su im ciljevi bili podjednaki u odnosu na Kraljevinu Jugoslaviju. Na kratko su se našli zajedno u zatvoru. Zbog toga, a i radi toga što su Hitler i Staljin potpisali neki svoj sporazum, u vremenu travanj – lipanj između sisačkih komunista i ustaša nije bilo nekih većih problema.
Međutim, problemi su nastali, i to veoma ozbiljni, kad je Hitler prekršio sporazum sa Staljinom i 22. lipnja 1941. napao Sovjetski savez. Isti taj dan je Janić pošao u Petrinju i to, kako nam je rekao, partijskim biciklom, da se s tamošnjim komunistima dogovori o povlačenju u ilegalnost. Marijan Cvetković je po istom zadatku pošao vlakom u Sunju i Kostajnicu.
U večer istoga dana, i Janić i Cvetković, našli su se u selu Žabno kod Siska, kod partijskih drugova Ive Lovrekovića i Jose Lasića. Uz još po nekoga člana partije, koji se tu zatekao, odlučeno je da se viđeniji komunisti povuku u ilegalnost i u prvo vrijeme da to bude Žabenska šuma. Ilegalcima treba odmah dopremiti oružje, koje su komunisti u svoje vrijeme spremili na tavan kapele svetoga Fabijana u selu Vurot. Tu u Žabnu su Janić i Cvetković i prespavali. Kao što se vidi, nema toga, dana 22. lipnja 1941., nikakve Brezovice i nikakvoga odreda.
Sljedećih dana, pričao nam je Janić, tražili su i našli pogodna skloništa za svoje baze u Žabenskoj šumi. Jedno su sklonište nazvali „Šikara“, a drugo, 500 metara dalje, „Mali kolićevac“. U Šikaru se smjestio Janić i Cvetković, a nekoliko dana im se pridružila i Nada Dimić. U Kolićevac su se počeli okupljati sljedećih dana, na čelu s Mikom Špiljakom, pa ih se za mjesec dana skupilo desetak ustanika. Međutim, tu su nakon mjesec dana bili otkriveni, pa ih je 22. srpnja napala hrvatska vojska.”
Miroslav Matovina i Dragan Božić„Prvi partizanski odred“, Zagreb 1981. Sisački novinari Matovina i Božić razgovarali su s Vladom Janićem i drugim sisačkim prvoborcima pa im je knjiga gotovo u cijelosti istinita.U knjizi se opisuje stanje oko Siska od lipnja do rujna 1941. Dana 22. lipnja 1941. se spominje samo Sisak – Petrinja – Sunja – Kostajnica – Žabno. Zatim mjesec dana Žabenska šuma, mjesec dana potpuno zatišje i mjesec dana Brezovica, u koju je Janić došao tek koncem kolovoza.Muzej Sisak i Turistička zajednicaSisak izdali su letak „Sisak-Brezovica, spomenik Prvom partizanskom odredu“, Turistkomerc Zagreb 1981. U letku ima istine ali i neistine ili laži. Istina je da se sisački komunisti u lipnju i srpnju 1941. nisu okupljali u Brezovici nego u Žabenskoj šumi. A laž je da su u nekoj šumi Šikara 22. lipnja 1941. osnovali partizanski odred.Dragan Božić,„Žabenska šuma“ članak u časopisu „Forum“ 1985. i pretiskan u Božićevoj knizi „Povijest rijetke ptice“, Sisak 2009. str. 5-36. Božić kao novinar a pomalo i kao književnik, nakon što je detaljno razgovarao sa sisačkim prvoborcima, jednako je tako detaljno opisao što se je događalo 22. lipnja 1941. i sljedećih dana u Sisku, Petrinji, Sunji, Kostajnici, Žabnu i Žabenskoj šumi. Bitno je da u tom detaljnom opisu na 30 stranica nema nikakve Brezovice niti partizanskoga odreda.Konačno, uredniku Novog sisačkog tjednika od 24. lipnja 2010., Željku Maljevcu, dala je veliki intervju na cijeloj stranici Ljubica Čulig, bivša partizanka iz sela Žabno. Ona za sebe tvrdi da je 1941. godine, kao 19 godišnja djevojka, bila komunistička aktivistkinja i da je usko surađivala s vodećim komunistima u Žabnu, Ivom Lovrekovićem i Josom Tuškancem.
Poznato joj je da su 22. lipnja 1941. u Žabno došli Vlado Janić i Marijan Cvetković i da su se sljedećih mjesec dana, do 22. srpnja, s još nekoliko drugova, skrivali u Žabenskoj šumi. Ona je svakodnevno po selu skupljala hranu i druge potrebštine, koje su nošene drugovima u Žabensku šumu. Iako je bila veoma aktivno uključena u tadašnja zbivanja, ona tvrdi da tada, u to vrijeme, nije čula za nikakvo osnivanje partizanskoga odreda.
Kad sve ovo znademo, obvezni smo, dužnost nam je, odbaciti do sada nam nametane laži i usvojiti istinu. Obveza nam je to prema Europi, čiji smo član, prema RH, u kojoj živimo već preko 20 godina, ali i prema današnjim i budućim naraštajima, koji imaju pravo živjeti u istini. Ne postoji nikakav razlog da laži, koje nam je nametala komunistička vlast, još i dalje podržavamo u državi, koja je osudila zločine komunističkog poretka.
Lojzo Buturac, Sisak, 22. lipanj 2014.
Budući da je komunističko-četnička historiografija zasnovana na mnogobrojnim lažima tako je izmišljeno i formiranje sisačkog odreda na dan 22. lipnja 1941. Odred je formiran 2 mjeseca kasnije. Da bi svoje laži osnažili narodnim novcem podigli su spomenik, postavili ploče i uredili park u šumi Brezovica. To bi trebao biti čvrsti dokaz da se to dogodilo.
Komunističko-četnički historiografi (N. Anić, H. Klasić, T. Jakovina i drugi) izmišljaju i pokušavaju izmišljotinu opravdati unatoč svjedočanstvima ljudi toga vremena, unatoč nedostatku dokumenata. Navode se podatci da je odred imao 32, pa 39, pa 77 i 79 boraca što je sve izmišljotina. Dalje, sporno je kako se zvao zapovjednik odreda Vlado Janić ili Vlado Janjić!?
Dana 22. lipnja 1941. nije osnovan nikakav odred, nije bio partizanski jer se tada nije koristio termin partizan za pobunjenika, termin partizanski je službeno uveden tek 26. rujna 1941. od Komunističke partije Jugoslavije.
Komunističko-četnički historiografi negiraju i sami da je to bio prvi partizanski odred u Europi:
“Prvi partizanski odred, koji je osnovan u Hrvatskoj, odnosno u okupiranoj Jugoslaviji, formiran je 22. lipnja 1941., u šumi Žabno kod Siska. (…) Nije to bio prvi partizanski odred u okupiranoj Europi, niti prvi antifašistički partizanski odred u Europi, kako se dugo govorilo. Prve oružane partizanske postrojbe u okupiranoj Europi pojavile su se još 1939., u okupiranoj Poljskoj, onda u Norveškoj, Francuskoj, zemljama Beneluksa, u Grčkoj itd. Sisački NOP odred je prvi antifašistički partizanski odred u okupiranoj Jugoslaviji, u Hrvatskoj.” Nikola Anić, Antifašistička Hrvatska: Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Hrvatske 1941.-1945., Multigraf marketing-Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske, Zagreb, 2005., ISBN 953-7254-00-3, str. 34.:
Povjesničar Vladimir Geiger, (u knjizi Josip Broz Tito i ratni zločini , Bleiburg i folksdojčeri), o knjizi Nikole Anića piše (str. 80.):
„Da budem izravniji, u knjizi je previše ideologije. Rad naime sadrži nekoliko neodrživih teza o NOV i PO Hrvatske 1941. – 1945. , nastalih u socijalizmu. Anić ponavlja stare komunističke i partizanske mitove. Neka mišljenja i teze koje donosi smatram neodrživim.
Anićev prikaz NOV i PO Hrvatske tijekom Drugog svjetskog rata gotovo je hagiografski. Pisan je jednostrano, s komunističkih i partizanskih pozicija, i idealizirana je povijest Komunističke partije Hrvatske i partizanskog pokreta u Hrvatskoj tijekom Drugog svjetskog rata. Posebice je u opisanim vremenima i događajima istaknuta nepogrešivost i nezamjenjiva uloga Josipa Broza Tita.
Primjerice, odluka KP Jugoslavije o dizanju ustanka donesena je tek nakon napada Njemačkog Reicha na SSSR. Sve ostalo što Anić navodi i ponavlja bez potvrda u izvorima jesu tlapnje. Anićevo je nastojanje, poput prijašnje socijalističke historiografije, prikazati odluku/odluke o pripremanju oružanog ustanka i prije toga dana. Poziva se na različite, kao vjerodostojne, nepotvrđene partijske sastanke, odluke, zaključke i proglase (str. 19. – 23.).“
Dalje na str. 81.:
„Navodeći da je Sisački partizanski odred prvi partizanski odred u Hrvatskoj i Jugoslaviji te da je osnovan navodno 22. lipnja 1941. (iako do sada nema nikakvih vjerodostojnih potvrda toga!), Anić potkrepljuje podatak bilješkom (br. 26) da se u Republici Hrvatskoj 22. lipnja od 1991. slavi kao Dan antifašističke borbe i državni praznik (str. 34.)!!!“
Na str. 82. povjesničar Vladimir Geiger navodi da ne razumije temeljem čega je stručno povjerenstvo za ocjenu disertacije i temeljem čega su recenzenti knjige dali pozitivno mišljenje! Zaključno povjesničar Geiger navodi:
„I da ne zaboravim, rukopis knjige N. Anića Narodnooslobodilačka vojska Hrvatske 1941. – 1945. dobio sam potkraj svibnja 2003. na recenziju. Anić je naime ponudio objavljivanje svoje knjige Hrvatskom institutu za povijest. Brojne, i ovdje navedene, primjedbe ispisao sam tada N. Aniću na rukopis, a također priložio recenziju. Naglasio sam, u recenziji da bi uvažavanje primjedbi pridonijelo poboljšanju rukopisa. Točnije, utvrdio sam: „Uzimajući sve navedeno u obzir, mišljenja sam da nije uputno, da se rukopis dr. sc. N. Anića „Narodnooslobodilačka vojska Hrvatske 1941. – 1945. objavi u sadašnjem obliku.“ Nakon svega, dr. N. Anić nije uvažio ni jednu primjedbu ni savjet i, zahvaljujući novim recenzentima i nakladnicima, koji su također očito bili drugačijeg mišljenja, knjiga je napokon i objavljena pod naslovom Antifašistička Hrvatske. Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Hrvatske 1941. – 1945.“
Recenzenti knjige su povjesničar akademik Petar Strčić i vojni povjesničar i publicist Andro Gabelić, a disertacija je obranjena na Odsjeku za povijest na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu pred stručnim povjerenstvom u sastavu prof. dr. sc. Marijan Maticka, prof. dr. sc. Ljubomir Antić i prof. dr. sc. Ivo Goldstein.
Ivo Goldstein kao i obično laže, pa u knjizi “Hrvatska 1918. – 2008.”piše (str. 79.):
„22. lipnja 1941. u šumi Brezovica osnovan je Sisački partizanski odred pod zapovjedništvom Vlade Janića – Cape i Marijana Cvetkovića sa 77 boraca, a već sutradan je odred minirao prugu Sisak-Sunja kod Blinjskog Kuta“.
Dakle, 22. lipnja je izmišljeni dan formiranja partizanskog odreda i treba ga zaboraviti. Dosta nam je komunističko-četničkih laži!
Foto: Lojzo Butorac (hkv.hr)
Dr. Marko Jukić
