SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Remetama
Prvi pisani trag o postojanju redovničke zajednice i crkve posvećene Majci Božjoj potječe iz 1288. Sagrađena je na mjestu koje prije nije bilo naseljeno, te su se ondje okupljali pustinjaci (eremiti, odatle ime Remete). Svetištem su upravljali pavlini. U 16. st. svetište su poharali Turci koji su preostale pavline odveli i ubili u Vugrovcu. Crkva je kasnije obnovljena i služila je od 1812. kao župna crkva za naselja sjeverno od Zagreba. Godine 1880. crkvu je poharao Veliki potres, te je obnovljena pod nadzorom Hermanna Bolea 1882., većim dijelom zahvaljujući sredstvima koje je osigurao, kao patron župe, nadbiskup Josip Mihalović. Nakon Drugog svjetskog rata od 1963. svetištem upravljaju karmelićani.
Remete su glavno marijansko svetište grada Zagreba i nakon Marije Bistrice drugo po važnosti u središnjoj Hrvatskoj. Gospa Remetska nosi naslov Fidelissima Mater Advocata Croatiae Sanctissima Virgo Remetensis, tj. Najvjernija Majka Odvjetnica Hrvatske Presveta Djevica Remetska, te su joj se kroz povijest molili i utjecali brojni hrvatski vladari i velikani. U crkvi postoje freske pavlinskog slikara Ivana Rangera koje su nažalost većim dijelom nastradale u potresu 1880. Prije potresa je crkva bila tako oslikana da je nazvana „hrvatska Sistinska kapela“.
Nažalost, u novom potresu 22. ožujka 2020. najteže je stradao prezbiterij crkve Uznesenja BDM u Remetama. Oštećen je luk crkve koji spaja prezbiterij i donju lađu te prijeti opasnost od urušavanja.
Glavni oltar, na kojemu je kip Gospe Remetske, Zagovornice Hrvata, teško je oštećen te se od njega odvalio kamen. Svod prezbiterija i zidovi popucali su na mnogim mjestima, uništene su freske i palo je mnogo žbuke, a na mnogim mjestima žbuka visi sa stropa te prijeti opasnost od njezina pada.
Zato je dragi lik “Zagovornice Hrvatske – Advocatae Croatiae” u petak, 27. kolovoza 2021. skinut s glavnog oltara crkve i pohranjen na sigurno mjesto. Kip je uklonjen zbog skorog početka radova na oltaru, ali i predstojeće konstruktivne obnove crkve stradale u prošlogodišnjem potresu.
Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije je zajedno sa samostanom zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske.
Najpoznatiji pavlinski barokni slikar Ivan Ranger fresko slikama oslikao je cijelu remetsku crkvu, ali u Bolléovoj obnovi nakon potresa 1880. Rangerovo djelo je prežbukano i obojano zelenom bojom. Ostali su jedino medaljoni pod pjevalištem i jedna uljana slika na zidu.
U medaljonima je Ranger naslikao pedeset i devet prizora čudesa remetske Gospe, a pod svakom slikom ispisan je kratak sadržaj na latinskom. Primjerice: “Sinčića gospodara utvrde Medvedgrada neki je dvorjanin zadavio svježom šljivom. Učinio je to iz mržnje prema djetetovoj dadilji. Dijete je doneseno u Remete i položeno pred oltar sv. kipa. Nakon tri dana vratilo se u život. Dogodilo se to oko 1250.”
To je najstarije čudesno događanje vezano za kip Majke Božje Remetske.
Kip je mijenjao mjesto, ali hodočasnici su uvijek dolazili
U svetištu Najvjernije Odvjetnice Hrvatske na poseban se način štuje gotički čudotvorni Gospin kip. Gospin je oltar, nekoć drveni, stajao u južnoj, pobočnoj kapelici koja je posvećena 1654. godine. Budući da je bila sagrađena na vlažnu i nesigurnu tlu te se više nije dala popraviti, Gospin kip prenesen je 1702. godine na oltar sv. Pavla Pustinjaka.
Kip Majke Božje s djetetom postavljen je u kasnogotički drveni oltar, od kojega je sačuvan samo središnji dio. Taj gotički fragment uklopljen je u ranobarokni mramorni glavni oltar, koji nije samo remek-djelo, nego i jedan od najljepših oltara u Hrvatskoj. Nastao je prije 300 godina, a u Ljubljani ga je izradio pavlin Tomo Jurjević, zajedno s pavlinskim kiparom Pavlom Bellinom.
Kipu je 1490. godine dodan drveni pozlaćeni kasnogotički ukrasni okvir, u kome se nalaze kipići sv. Barbare i sv. Hedvige s desne, te sv. Katarine i sv. Agneze s lijeve strane. Kada se Gospin lik gledao s određene udaljenosti, s desne strane, mogao se primijetiti Gospin smiješak. Nažalost, nakon temeljite obnove kipa 1998. to više nije moguće. U vrijeme biskupa Maksimilijana Vrhovca, oltar je premješten u svetište crkve, gdje se i danas nalazi.
