Sjećanja na velikane hrvatske kulture i prosvjete (I. dio) – Prof. emeritus dr. sc. don Ivan Golub
Ivan Golub (1930.-2018.) je sveučilišni profesor emeritus, katolički svećenik i jedan od vodećih hrvatskih teologa u pokoncilskom razdoblju, povjesničar kulture, književnik i dopisni član HAZU. Bio je utemeljitelj je i glavni urednik edicije „Monumenta sacra croatica“, dopisni član Austrijske akademije znanosti, član Talijanske književne akademije Arkadije, član Papinske akademije Tiberine u Rimu, te Međunarodne udruge katolika esperantista. Objavio je preko osamdesetak knjiga, niz znanstvenih rasprava, arhivskih izvora, književnih radova i raznih ogleda s područja teologije, književnosti i povijesti kulture u domaćim i svjetskim časopisima, na hrvatskom, latinskom, slovenskom, češkom, poljskom, ruskom, engleskom, francuskom, španjolskom, njemačkom, talijanskom, portugalskom i esperanto jeziku.
U nastavku prikazujemo dijelove eseja prof. emeritusa dr.sc. don Ivana Goluba koja su objavljena pod nazivom Velikani i institucije hrvatske kulturne i društvene povijesti od početaka do suvremenog doba u časopisu Nova prisutnost, br 9 (2011) 1, str. 41.-70.
Baščanska ploča. Izvor: Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Premda sam – kao pisac i urednik III. sveska – sudionik izdanja Hrvatska i Europa. Kultura, znanost i umjetnost, ili upravo zato, smijem izjaviti da je petosveščano izdanje uistinu petoknjižje Hrvatske, hrvatski – ako se smiju činiti takve poredbe – Pentateuh.
Znakovito je, rekao bih providonosno, da su razne prilike i neprilike usporavale izlaženje ovoga veledjela, da bi ono ušlo u završnicu baš o 150. godini utemeljenja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Akademija i Školska knjiga kao izdavači, Ivan Supičić kao pokretač, urednici svezaka, urednici struka, pisci i suradnici podigli su ovim izdanjem spomenik Hrvatskoj – trajniji od mjedi aere perrenius.
Kultura je veličina malih naroda. Veliki mogu imati veliku industriju, velike posjede. Mali to ne mogu toliko. I budu li se na tom polju s velikima utrkivali, izgubit će trku. Stvoritelj, kad je dijelio zemlje i narode – da se biblijski izrazim – kao da je u svojoj velikodušnosti i pravednosti malima podario veliku darovitost. Neki dan smo u razgovoru ovdje prisutni predsjednik ove Akademije akademik Zvonko Kusić i ja rekli: »Hrvatska je darovita nacija«.
Hrvatska ima razloga za povijesni ponos. Kultura je ugrađena u njezine temelje i u njezinu gradnju u svim, i najtežim vremenima. Otkako je dijetla, kista, pera i tiska Hrvati, naraštaji Hrvatâ, pojedinci i ustanove, gradili su kulturnu Hrvatsku. Nabrojit ću, dakako u izboru, samo neke – s kontekstom. Onako kako se ubire cvijet – s listom.
Hrvati su u pojedinim svojim biskupijama od iskona do Drugoga vatikanskog koncila obavljali službu Božju na staroslavenskom jeziku. U vrijeme održavanja toga koncila, kad je bila na vrhuncu rasprava o tome, da li uvesti narodni jezik u liturgiju, u bazilici sv. Petra u Rimu, u koncilskoj dvorani služili su hrvatski biskupi iz našega glagoljskoga misala sv. misu Duhu Svetomu na staroslavenskom, kao dokaz i primjer da je u latinskom obredu postojao i postoji živi jezik koji je samo antikviran.
Bio je to »labuđi pjev« staroslavenskoga bogoslužja. Koncil je uveo živi narodni jezik u liturgiju. Govorim kao svjedok. Bio sam tada student u Rimu. Zagrebački biskup Bl. Augustin Kažotić osniva početkom 14. stoljeća u Zagrebu katedralnu školu gdje se poučavaju »slobodna umijeća« i teologija.
Prvo i najstarije sveučilište u Hrvatskoj je uspostavljeno u Zadru 8. prosinca 1495, dvije godine poslije zlokobne Krbavske bitke. Za Hrvatsku kao da nije vrijedila riječ starine Inter arma silent Musae. I u najtežim vremenima – dovoljno se je sjetiti višestoljetne turske najezde – nastajala su umjetnička djela pera, kista i dijetla…
Misal po zakonu rimskog dvora, 1483. Izvor: Nacionalna sveučilišna knjižnica
Kamen temeljac hrvatske pismenosti, da tako reknem, Baščanska ploča, isklesana oko 1100. godine, nalazi se, evo, pred nama. S pravom je »ovaj dragi kamen«, ova ploča, našla mjesto u najvišoj hrvatskoj znanstvenoj i umjetničkoj ustanovi, Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti. Nakon pisanja niza rukopisnih liturgijskih knjiga, nedugo pošto je »plemić iz Mainza – nobilis Moguntinus« Gutenberg izumio tisak i tiskao 1455. Bibliju, objavljena je 22. veljače 1483. godine prva knjiga tiskana hrvatskom glagoljicom, Misal po zakonu Rimskoga dvora.
A danom 22. travnja 1501. »otac hrvatske književnosti« Marko Marulić datirao je svoje remek-djelo na hrvatskome, spjev Judita – Istorija svete udovice Judit u versih harvacki složena, tiskan 13. kolovoza 1521. u Mletcima: on ga čini hrvatskim Danteom. Marulićevo djelo De institutione bene vivendi per exempla Sanctorum (Mletci, 1506), koje je doživjelo šezdesetak izdanja, prevedeno je na niz europskih jezika: talijanski, francuski, portugalski, španjolski, češki, djelomice i na japanski. I dakako na hrvatski. Bilo je, današnjim govorom rečeno »bestseller« ili »uspješnica«. A sv. Franjo Ksaverski, misionar Indije, ponio je na svoje misijsko putovanje i djelovanje sa sobom Bibliju i Marulićevo djelo De institutione…
Poštanska marka. Izvor: mrežne stranice Hrvatske pošte
Ne samo duhovna nego i ekonomska djela imala su vidno mjesto u Europi. Knjiga Benedikta Kotruljevića Della mercatura e del mercante perfetto (Mletci, 1573) bila je vjerojatno vodeće djelo svjetske ekonomske literature svoga vremena (16. st.).
Za odgoj i obrazovanje svećenstva dalmatinskih biskupija od velikog značenja bio je Hrvatski zavod u Loretu (Collegium Illyricum Lauretanum; 1580.–1593, 1624.–1797). U 243 godine djelovanja u Zavodu je steklo odgoj i obrazovanje preko 800 kandidata.
Zalaganjem Kongregacije za širenje vjere (De propaganda fide) sličan je kolegij otvoren 1663. u talijanskom gradu Fermu koji je bio namijenjen školovanju svećeničkih pripravnika iz zemalja podvrgnutih turskoj vlasti. Među tu školovanim svećenicima razmjerno je velik broj Hrvata, osobito iz Dalmacije i Hercegovine. Kolegij je djelovao do 1746. godine.
Manji broj studenata iz hrvatskih biskupija boravio je i u nekim rimskim zavodima kao što su Collegium Germanicum et Hungaricum, osnovan 1579. godine, Collegium Urbanum de Propaganda fide, Collegio degli neofiti…
Još za trajanja Tridentskog koncila zagrebački je kanonik Pavao Zondin osnovao Hrvatski zavod u Bolonji (Collegium Illyricum Bononiense, 1553.–1781). Njezini pitomci bili su hrvatski plemići i svećenički pripravnici. Među njima i Juraj Križanić.
Juraj Križanić-skulptura Vanje Radauša. Izvor: Hrvatska enciklopedija.Mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski zavod u Beču, Collegium Croaticum Viennense, osnovan 1627. kao dom za svećeničke pripravnike, djelovao je do 1782. godine. U 155 godina djelovanja kroz Zavod je prošlo više od 1000 pitomaca/studenata. Na mjestu gdje se je nalazio Kolegij postavljena je 1993. spomen-ploča Kolegiju i Jurju Križaniću koji je u njemu na svojim putovanjima odsjedao, a 1683. pod Bečom u bitci protiv Turaka poginuo.
Nastavlja se…
