Svetom misom i zanimljivom tribinom Hrvatska udruga Benedikt u Splitu obilježila blagdan zaštitnika Europe – svetog Benedikta
Hrvatska udruga Benedikt je na blagdan svetog Benedikta u Splitu u samostanu sv. Ante na Poljudu svetom misom i prigodnim okruglim stolom, obilježila spomendan tog značajnog kršćanskog sveca, obnovitelja zapadnog redovništva i zaštitnika Europe.
Svetu misu predvodio je duhovnik Udruge don Mladen Parlov uz koncelebraciju gvardijana i župnika fra Frane Delića. U svojoj propovjedi don Mladen se dotaknuo riječi blaženoga Ivana Merza koji je svoje suvremenike upozoravao na opasnost ideologizacije vjere i Crkve. Dušan Žanko pisao je tada već pok. Merzu 1938. g. „U zore smo te puštali sama, da skupa sa dobrim ženama prikazuješ Ocu »žrtvu hvale«, a mi smo dolazili kasnije sa bubnjevima i zastavama, da nas se bolje vidi, prepuni sebe i »organizacijske snage«, koju si ti smatrao tek jednim od sredstava za uspon duha, a ne ciljem svih moralnih i materijalnih hekatomba.“ (Dušan ŽANKO, “Duša Dr. Ivana Merza”, Život, Zagreb, 19/1938., br. 5, izvor: Bitno.net).
Na kraju se prisutnima obratio predsjednik Hrvatske udruge Benedikt Radoslav Zaradić koji je naglasio kako nas sveti Benedikt uči važnosti sjedinjenja molitve i vjere u našoj svakodnevnici, prepunoj različitih distrakcija. Ora et labora (et lege), odnosno moli, radi i uči opominje nas da uvijek ostanemo u razmišljanju i povezanosti s Bogom. Benediktovo Pravilo naglašava vrijednost zajednice – obiteljske, vjerničke i narodne/nacionalne, uzajamne podrške, poniznosti te služenja.
Poslije svete mise održana je tribina „Sveti Benedikt – velikan svjetske religiozne i kulturne baštine“ na kojoj su sudjelovali: Martina Rubić, prof., Danijela Visković-Veršić, prof. i Anita Vuletin, prof. Moderator okruglog stola bio je prof. Nikola Milanović, član Upravnog vijeća Udruge.
Prof. Martina Rubić održala je predavanje o životu svetog Benedikta. U uvodnom dijelu osvrnula se na istraživanje koje je provela među 50-tak poznanika te zaključila kako se zapravo malo zna o tom kršćanskom svecu. Općenito, malo je i povijesnih izvora koji govore o samom životu i djelu sv. Benedikta, svakako je najznačajnije svjedočanstvo pape Grgura I. Dijalozi o čudesima italskih otaca iz VI. stoljeća. Na kraju se osvrnula na popularnu medaljicu sv. Benedikta. Njezino porijeklo nije utvrđeno, dok prvi spomen datira iz 1741. g. u pismima pape Benedikta XIV. S jedne strane medaljica nosi lik svetog Benedikta koji drži križ u desnoj ruci i „Pravilo” u lijevoj ruci. Uz njega se na jednoj strani nalazi razbijena čaša iz koje izlazi zmija otrovnica, a na drugoj strani gavran. Na samoj medaljici i njezinom obodu otisnuto je više riječi na latinskom jeziku o križu, prisustvu Boga, riječima sv. Benedikta, porazu zmaja koji simbolizira sotonu. Glavni dio službenog znaka Hrvatske udruge Benedikt također je medalja sv. Benedikta s križem te simbolima hrvatskog grba i trobojnice. Oko križa su zaokružene skraćenice CSPB, što znači: Crux sancti Patris Benedicti – Križ Svetog oca Benedikta te zavjetna izreka Sv. Benedikta na latinskom i hrvatskom jeziku “Moli i radi.”
O značajnom doprinosu benediktinaca europskoj kulturi, širenju pismenosti i znanosti, razvoju poljoprivrede i obrtništva izložila je prof. Danijela Visković-Veršić. Benediktinci su najstariji crkveni red. Prema predaji, ženski red benediktinki osnovala je Benediktova sestra Skolastika. Benediktinci su ostavili značajan utjecaj i na području Hrvatske. Prvi redovnici borave na prostoru male hrvatske kneževine već u IX. stoljeću na Trpimirovu dvoru. Uz taj crkveni red vezani su i najznačajniji hrvatski pisani spomenici poput povelje kneza Trpimira i Bašćanske ploče. Tijekom vremena na hrvatskom povijesnom prostoru postojalo je više od 100 muških i oko 50 ženskih benediktinskih samostana, dok danas postoji osam samostana sestara benediktinki (Krk, Cres, Rab, Pag, Zadar, Trogir, Šibenik, Hvar) i jedan „muški“ benediktinski samostan na Pašmanu.
Najznačajnije pisano djelo sv. Benedikta zasigurno je „Pravilo“. On ih je pisao gotovo cijeli život i nije ih dovršio. Riječ je o zbirci monaških pravila i propisa kojima se uređuju život u zajednici samostana. O izvorima, strukturi, tekstu, jeziku i stilu Pravila upoznala nas je prof. Anita Vuletin te zaključila kako, iako je pisano prije gotovo 1500 godina, iznenađujuće je suvremeno, naročito posljednja poglavlja. Pravilo se vrlo brzo pojavilo u zemljama srednje Europe u VII. stoljeću, a kroz dva stoljeća proširilo se cijelim europskim kontinentom zahvaljujući Karlu Velikom.
