IVAN MERZ – HRVATSKI LAIK I KATOLIČKI BLAŽENIK

Tko je bio prvi vjernik laik proglašen blaženik u povijesti Crkve u Hrvata, uzor i ideal kršćanskoga života tisućama mladih – bila je tema vrlo zanimljivog sadržajnog predavanja profesorice Anita Vuletin 15. svibnja u dvorani Vinka Draganje kod dominikanaca u Splitu u organizaciji Hrvatske udruge Benedikt. Uvodnu riječ pozdrava uz zahvalnost svojoj kolegici uputio je prof.  Nikola Milanović, član Upravnog vijeća Udruge.

Ivan  Merz  je rođen  16. prosinca 1896. u Banja Luci. Odrastao je u liberalnoj sredini. Za njegovu vjersku orijentaciju  u gimnazijskim danima zaslužan je profesor, uzorni katolički laik dr. Ljubomir Maraković usmjeravajući Ivana prema moralnim i duhovnim vrijednostima  putem odabranih   književnih  i umjetničkih  djela.

Studij književnosti na Sveučilištu u Beču prekinuo je rat i odlazak na talijansku bojišnicu. Poslije  rata vratio se svojim bečkim studentskim danima, dok nije dobio stipendiju na Sorboni i preselio se u Pariz gdje je počeo pripremati doktorat iz književnosti. Na Sveučilištu u Zagrebu 1922. stekao je naslov  doktora filozofije na temu „Utjecaj liturgije na francuske pisce od Chateaubrianda do danas“.  U Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu predavao je francuski jezik i književnost. Iz tog razdoblja posebno je značajna njegova rečenica u pismu majci: ʺKatolička vjera je moje životno zvanje.ʺ

U želji da se temeljito pripremi za svoje duhovno djelovanje studirao je privatno teologiju, proučavao marljivo crkvene i papinske dokumente, osobito enciklike kod isusovačkih profesora.

Svoje je  slobodno vrijeme posvećivao  odgoju hrvatske mladeži u katoličkoj organizaciji Hrvatski orlovski savez čiji je bio suorganizator i predsjednik od 1923. Ideja vodilja  katoličke  organizacije je bila: Žrtva – Euharistija –  Apostolat. Kao katolički intelektualac oduševljavao je mlade i odrasle za Krista i Crkvu, a ljubav i odanost prema Crkvi i Kristovu namjesniku Papi nastojao je prenijeti  svima žarom svoga srca.

Profesorica je s oduševljenjem govorila o motivacijskoj snazi Ivana Merza:

„U njegovoj karizmi, proročka je činjenica da je kao katolički intelektualac vješto povezao u harmoničnu nepodijeljenu cjelinu visoku sveučilišnu, profanu naobrazbu s dubokim kršćanskim svjedočenjem, koje se očitovalo u neskrivenom predanju Kristu. Liturgija i Crkva bile su mu središnja preokupacija. Te dvije stvarnosti u njegovu nauku su neodvojive i upućene jedna na drugu. Crkva je za njega  odraz samog neizmjernog Krista. Do njegova dolaska bila je više usmjerena na samu sebe i na interese naroda dok joj se dimenzija univerzalnosti jedva zamjećivala. Njegovim dolaskom osjećaj za sveopću Crkvu postao je živ u hrvatskoj katoličkoj javnosti. Obilazio je gradove i sela, okupljao mlade u Crkvi. Učvršćivao je vjeru svima svojim govorima i člancima, a najviše je vlastitim  primjerom širio svjetlo Evanđelja kamo je prolazio. Merz je bio vizionar s idejama koje je tijekom svoga života zastupao i provodio u djelo. Njegove ideje nalazimo u koncilskom dekretu o apostolatu laika“, riječi su profesorice.

Imao je 17 godina kada je počeo pisati dnevnik potaknut preporukom poštovanog profesora Ljubomira Marakovića. Iako je njemački u obiteljskom domu bio jezik sporazumijevanja, svoje je dnevne bilješke pisao na hrvatskom  jeziku. Dnevnik broji  20 ispunjenih bilježnica i oko 800 stranica. Obuhvaća razdoblje od 1914.-1921.

„Dnevnik nam otkriva čisto iskustvo njegove duše koja traži Istinu, Dobrotu i Ljepotu. Nadasve je to duša koja traži Boga koji korak po korak ulazi u njegovu nutrinu i ispunja je svojom milošću da bi se ona potom potpuno predala u Njegovu službu“,  naglasila  je prof. Vuletin.

Ivan je tijekom posljednjih šest godina svoga života i boravka u Zagrebu razvio veliku apostolsku djelatnost u katoličkim organizacijama za mlade i Hrvatskom orlovskom savezu unoseći Kristov duh Evanđelja. Širio je ideje o Katoličkoj akciji, budio ljubav i odanost prema Papi i Crkvi. Ubraja se među najveće pobornike liturgijske obnove i euharistijskoga života u hrvatskom narodu. Svojim apostolskim radom i svojom opsežnom spisateljskom djelatnošću u katoličkom tisku ostavio je dragocjenu duhovnu baštinu koja je postala izvor nadahnuća budućim naraštajima.

Ivan Merz  je napustio ovaj svijet  vrlo mlad 10. svibnja 1928. u 32.godini života

Sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoj. Tijelo mu je preneseno 1977. u baziliku Srca Isusova u Zagrebu u koju je redovito dolazio. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim u Banja Luci 22. lipnja 2003., a nama poručio: “Njega vam dajem kao svjedoka Kristova i zaštitnika, ali istodobno i suputnika na putu vaše povijesti. On će od danas biti uzor mladeži i primjer vjernicima. Ime Ivana Merza za čitav jedan naraštaj mladih katolika značilo je program života i djelovanja. Ono to mora biti i danas!”

Da su njegov primjer nastavili  slijediti  mnogi mladi svjedoči natpis  na  vijencu  koji su položili na njegov  grob : HVALA TI, ORLE KRISTOV, ŠTO SI NAM POKAZAO PUT K SUNCU«.

Hrvatska udruga Benedikt, Margita Vučetić

Foto: Ante Balić

Odgovori

Skip to content