Split kao grad, Spaladium arena kao objekt, Toni Gamulin kao prvi čovjek organizacije splitskog dijela turnira prvenstva Europe u rukometu, s brojnim svojim ljudima, položili su veliki ispit.

Podbacila je naša reprezentacija, „kauboji“ su realizirali dvije pobjede, izgubili su najvažniju utakmicu protiv Švedske i tako umjesto s punim tobolcem bodova otišli su za Zagreb s mršava dva boda, što i nije neki kapital za nastavak borbe za medalju.

Češće u Split

Bilo je dosta, čak previše neizvjesnosti oko toga hoće li Split biti domaćin jedne grupe Eura 2018., posebno je bilo upitno u kakvom će stanju biti Spaladium Arena za tako veliku predstavu, vrlo zahtjevnu od strane EHF-a.

Kako god okrenuli, kasno se krenulo s organizacijom, što zbog objektivnih okolnosti (Grad nije imao proračun za 2018.), što zbog subjektivnih (bivši gradonačelnik Ivo Baldasar je kilavio sa stavljanjem potpisa na ugovor). Ipak, sad je sve prošlo u najboljem redu premda su vodeći ljudi svjesni da se sve to moglo još i bolje izvesti.

Naša reprezentacija je u Splitu dočekana i praćena s velikom ljubavi, uz maksimalnu podršku, što Lino Červar i svi njegovi ljudi itekako priznaju. Dapače, Červar je rekao kako će rukometna reprezentacija i dalje dolaziti u Splitu i u drugim prigodama, a ne samo kao su u pitanju mega događaji kao što su Svjetsko prvenstvo 2009. i Europsko 2018. godine.

Lijepo je to naša „Slobodna Dalmacija“ poslije druge pobjede „kauboja“ obznanila s naslovnicom: „Navijači zlato već osvojili“. I to je, po mojem mišljenju, najveća dobit Eura 2018. za Split i Dalmaciju, je to da nadmetanje četiri reprezentacije prošlo bez i najmanjeg incidenta.

Štoviše tu treba pridodati i onu prijateljsku utakmicu Hrvatske protiv Crne Gore. Jer, eno u Zagrebu je desetak crnogorskih navijača mučki napadnuto u blizini Arene…

Reprezentacija Srbije bila je trn u peti mnogima, zbog povijesnih faktora, pogotovo zbog ofenzivnih ispada izbornika Jovice Cvetkovića, koji je tumačio kako je „sve unapred naštimano“, kako „moji ‘orlovi’ ne smeju ići dalje“, kako će „Hrvatska sigurno biti pogurana od EHF-a“.

Po mnogim procjenama je bilo logično da se reprezentacija Srbije poslije prvog kruga vrati kući, čak su se njihovi igrači u hotelu Lav spakirali, jer nisu očekivali pobjedu Švedske nad Hrvatskom.

Dapače, u press centru se moglo čuti da su pojedini rukometaši iz sastava „orlova“ doslovno „popizdeli“ kad su shvatili da ipak idu u drugi krug obzirom da su najavili dolazak kući, „svojim ženama i kevama“…

Zanimljivo je bilo pratiti naše navijače u Spaladiumu prigodom utakmice Švedska – Srbija, koliko su gledatelji bodrili Šveđane, skandirali „Sverige, Sverige“ premda pobjeda švedske reprezentacije nije bila u interesu naših rukometaša.

No, to je ona apsurdno stanje duha mnogih, kojima je važnije da Srbija bude poražena pa makar zbog toga patila naša reprezentacija.

U drugom krugu Eura 2018. u Zagrebu će se za polufinale nadmetati, uz tri splitske reprezentacije, još i Bjelorusija, Norveška i Francuska, dok će se u Varaždinu igrati druga skupina drugog kruga. Sad je prilika da se zažali na račun velikih kombinatora iz Hrvatskog rukometnog saveza, koji tu grupu namijenjenu Varaždinu nisu ostavili Splitu.

Računica je jasna, Spaladium je neusporedivo bolja, komfornija, prikladnija od varaždinske Arene. Kapacitet dvorane u Varaždinu je nominalno 5400 mjesta, ali kad se zadovolje potrebe medija, ali i gostiju, onih s VIP-tretmanom, ostaje raspoloživo svega cca 3500 mjesta. A potrebe su daleko veće u odnosu na brojnost navijača reprezentacija, koje su izborila pravo nastupa u drugom krugu.

Pa Makedonaca je u zagrebačkoj Areni na svakoj utakmici bilo preko dvije tisuće, sigurno će sad poslije izvanrednih igara Kire Lazarova i njegovih „pridružnika“ taj broj biti još veći. Kad se pridoda još par tisuća Nijemaca, Španjolaca…, evidentan je propust organizatora. U Splitu bi svi imali mjesta, zarada bi bila znatno veća.

Plenković spašava

Moguće je da bi splitski čimbenici organizacije teško podnijeli taj nastavak. Jer, proteklih desetak dana svi koji su bili angažirani kao domaćini uložili su enormne napore.

Nije vrijeme za pojedinačna isticanja, ali treba odati priznanje na primjer dotičnom Gamulinu, koji je vodio cjelokupnu organizaciju (kažu da je po dvadeset sati bio na raspolaganju, figurativno na palubi, znao je par sati spavati u fotelji u birou) ili koliko je energije uložio Dražen Maleš kao i drugi, pa i brojni volonteri kako bi splitski dio natjecanja prošao u najboljem redu.

Naravno, ima ih koji tragaju za propustima, vjerojatno nesretni što nisu dio stroja, zaslužnog za organizacijski uspjeh.

Sad ostaje onaj mučni dio posla, a to je kako napokon operirati taj tumor od dugova za gradnju Spaladium centra. Trenutno prema pravorijeku trojice hrvatskih arbitara ispada da grad Split mora snositi plaćanje duga od nezamislivih 53 milijuna eura plus kamate i brojne takse, dadžbine. Hoće li ipak, kako je najavljeno, tu pomoći država, odnosno vlada Andreja Plenkovića? Ili će Split potonuti u stečaj?

Izvor: Slobodna Dalmacija

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save