Znamenito dramsko djelo L. Pirandella „Šest likova traži autora“ doživjelo je u zagrebačkom kazalištu „Kerempuh“ preobrazbu nezabilježenu u povijesti hrvatskoga glumišta. U režiji notornog Olivera Frljića nije riječ o kazališnom, umjetničkom činu, nego o vulgarnom i neprihvatljivom obračunu sa živim suvremenicima, zlorabi kazališne ustanove koja bi trebala biti posvećena satiri, razularenoj mržnji prema svemu što diše i djeluje hrvatski. 

Ne može se u svezi s tom predstavom govoriti o provokaciji ni o govoru mržnje, nego o „višoj“ dimenziji nasilja sadržanog u poruci da neistomišljenike sluđene i zaluđene militantne družine treba fizički likvidirati. Na taj je način prijeđena crta tolerancije koju hrvatsko društvo na žalost ima prema sličnim pojavama, dopuštajući izravnu neprijateljsku djelatnost koja podmuklo koristi upravo kulturnu scenu za promidžbu staljinistički obojenih protuhrvatskih ispada, s bočnim četničkim elementima. 

Pozivanje na fizičku likvidaciju Hrvata koji se na zakonit i legalan način bore za stajališta i vrijednosti imanentne hrvatskom narodu, nije drugo do patološko zazivanje stvaranja crvenih brigada i odreda za likvidaciju, zov povratka na represiju iz najcrnjih godina komunističkoga totalitarnog režima. Zločinačka destrukcija koju provode vojujuće skupine u skladu je s novim Memorandumom SANU, ali i bez toga krajnje opasna jer će izazvati predvidljivu reakciju i dovesti do dalekosežnih posljedica.