TwitterFacebookPinterestGoogle+

DUHOVNA MISAO: DON MLADEN PARLOV – SVETKOVINA SVETE BOGORODICE MARIJE

  • Written by:

 

Svetkovinu svete Bogorodice Marije slavimo na dan kad počinje nova kalendarska, građanska godina. Prije se ovaj blagdan u Katoličkoj Crkvi slavio 11. listopada, no papa Pavao VI. ga je prebacio na 1. siječnja.

{jathumbnail off}Luka spominje kako su Marija i Josip osmi dan od rođenja obavili obred obrezanja te djetetu nadjenuli ime Isus. Kod židova obredom obrezanja dijete ili odrasla osoba postajala je pripadnikom Izabranog naroda, a samo je obrezanje tumačeno kao znak podložnosti Zakonu-Tori. U drugom čitanju, iz poslanice Galaćanima, Pavao veli kako je Krist postao Zakonu podložan, da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo (usp. Gal, 4, 5). Sin kojega nebeski Otac šalje, kako bi nas po njemu posinio, uzeo za svoju djecu, dolazi nam po Mariji. Najveća Marijina povlastica, prema kojoj su sve druge usmjerene ili iz nje proizlaze, jest da je Majka Sina Božjega, Bogorodica. Zbog svoga je bogomajčinstva, očuvana od ljage istočnog i svakog drugog grijeha, zbog bogomajčinstva je vazda Djevica; zbog bogomajčinstva je i na nebo uznesena; po bogomajčinstvu je postala duhovna Majka Crkve, Majka nas kršćana, Majka u redu milosti, Posrednica, Pomoćnica, Zagovornica i Suotkupiteljica. Promatrajući Mariju Crkva na neki način otkriva svoje vlastito lice, otkriva kakva je pozvana biti. Marija je slika Crkve u vjeri, nadi i ljubavi, Marija je savršeno otkupljeno stvorenje koje je donijelo puni plod otkupljenja svojom suradnjom s Otkupiteljem, tj. svojim svetim životom. Promatrajući Mariju Crkva uvijek iznova otkriva izvorni smisao svoga vlastitog zvanja i poslanja, kao i dubine vlastitog otajstva. Promatrajući Mariju Crkva otkriva kako nije poradi sebe same, kako se nalazi u službi stvarnosti koja je neizmjerno nadilazi, u službi širenja kraljevstva Božjega. Promatrajući Mariju učimo kako pred Boga moramo doći maleni da nas Bog ispuni sobom i svojim darovima. Promatrajući Mariju učimo kako tek po priznanju vlastite malenosti, neznatnosti i nedostatnosti omogućujemo Bogu da nam učini velika djela.

Na početku nove godine spominjemo se Marije, Bogorodice. Dostojno je i pravedno što je tako. S Marijom je sve započelo. Ona je u sebi početak svijeta boljega. Svojim pristankom i sudjelovanjem u tajni Utjelovljenja Marija je započela novi, bolji, svijet; svijet u kojemu će Bog i čovjek biti izmireni i pomireni. Po Mariji je na nov i nečuven način omogućena komunikacija Boga i čovjeka, tolika da su postali jedno: Bog i čovjek u Bogočovjeku, a Bogočovjek po Mariji. Marija – vrata nebeska i zemaljska, vrata kroz koja Bog silazi čovjeku te čovjek uzlazi Bogu. Marija – zvijezda jutarnja, zvijezda koja najavljuje svanuće novog dana, dana bez zalaza, dana u kojem će zasjati mlado sunce s visine, koje će svojim zrakama rastjerati mrkle tmine zla. Eto zašto Crkva s pouzdanjem gleda na Mariju, zašto je časti i zaziva u svim svojim djelima. Marija bolje od svih drugih zna tko je i kakav je Onaj koji silazi k nama u tmine naših otuđenja i izgubljenja. Zato nam valja doći Mariji, Majci, da nas pouči i nauči što je za nas važno, da nas pouči i nauči razlikovati bitno od nebitnoga, nadasve da nas privede svome Sinu, a istodobno da Njega donese, doprati nama. Od Marije naučimo kako primiti betlehemsko Djetešce, jer njega primiti znači ući u dimenzije božanskog posinstva. Ako u Djetešcu prepoznamo Sina Božjega te ga prihvatimo kao našega jedinoga Spasitelja tada postajemo djeca Božja, sinovi i kćeri u jedinomu Sinu Božjemu.

Luka u svom evanđelju na par mjesta ponavlja kako je Marija sve velike događaje u koje ju je Bog uključio pohranjivala u svoje srce te o njima razmišljala. Marija se trudi dublje proniknuti u značenje događaja koji se i po njoj zbivaju, a sve kako bi bolje spoznala i izvršila volju Božju. To također znači da Marija nije sve otprve razumjela, tj. da joj je bio potrebno vrijeme, napor razmišljanja i puno molitve kako bi proniknula u skroviti smisao događaja kojih je sudionica. To je za nas, njezinu djecu od velike važnosti i utjehe. Ne moramo se bojati ako sve ne razumijemo, ako sve ne shvaćamo. Marija nas uči kako u spoznanju Božjih tajni, srce ima prednost pred razumom. U stvari, razum vođen srcem, tj. ljubavlju može se uspeti do visina božanskih tajni, baš poput Marije. U evanđelju vidimo proces Marijina rasta u vjeri i spoznanju. Taj je rast išao od pitanja što znače događaji u koje je uključena, preko nerazumijevanja u zgodi pronalaska dvanaestogodišnjeg Isusa u hramu u Jeruzalemu, do kane Galilejske gdje će se očitovati Marijino duboko razumijevanje tajne njezina Sina, ali ujedno i njezina briga prema siromasima. Kana već ukazuje na Kalvariju, na otkrivanje njezina najdubljeg identiteta: u Božjem planu određena je postati majkom u redu milosti, Majkom onih koje njezin Sin s križa okuplja u jednu Božju obitelj.

U Marijinoj školi, kao njezina ljubljena djeca, možemo srcem spoznati ono što oči i sam razum ne mogu obuhvatiti ni shvatiti; naime, kako se u Djetešcu u jaslicama krije pravi Božji Sin. To je put koji je prošla i naša nebeska majka: od pogleda očiju na Djetešce do vjere u Sina Božjega skrivena u malenom djetetu, dostojna klanjanja i ljubavi. Tu je istinu zgodno izrazio sv. Augustin rekavši kako bi za Mariju, ali i za nas, malo značilo samo božansko majčinstvo, da nije Krista začela i nosila u srcu, prije negoli u krilu. Događaji svete povijesti u pohranjeni u Marijino srce, Škrinju Novog saveza, postupno su je vodili sve većem i dubljem razumijevanju onoga što Bog od nje očekuje i traži, tako da je i njezino prijanjanje uz volju Božju sve više i više raslo, sve do njezina kalvarijskog „Da“ pod križem. Marija nas uči kako je važno sjećanje; u biti Marija je memorija Crkve, anticipacija onoga što Crkva tek treba postati: prečista, neokaljana Zaručnica Jaganjčeva.

U prvom čitanju, iz knjige Brojeva, Bog otkriva Mojsiju način na koji Aron i njegovi sinovi svećenici trebaju blagoslivljati narod. Božji je blagoslov biti obasjan Božjim licem, biti objekt Božjeg pogleda. Marija nam je porodila Sina na čijem se licu zrcali lice Oca nebeskoga i u čijem se pogledu krije pogled koji sve proniče i poznaje. Neka nas Gospodin, po Marijinu zagovoru, obasja svojim licem te neka svoj pogled svrati na nas kako bismo iskusili moć njegova milosrđa i njegove praštajuće ljubavi.

Don Mladen Parlov

 

 

Komentari