TwitterFacebookPinterestGoogle+

DA SE NE ZABORAVI: Napad na Karlovac, 4. listopada 1991.

Slika 1. Razaranja na Turnju (MJ)

4. listopada 1991. agresor (JNA i četnici) je napao Karlovac s ciljem osvajanja grada koji je po planovima trebao biti unutar Velike Srbije. Zbog strateške važnosti u Karlovcu i okolnim mjestima bilo je 39 vojnih objekata u vrijeme Jugoslavije. Karlovac je naseljavan Srbima nakon 1945. godine iz pretežno srpskih naselja: Vojnić, Tušilović, Krnjak, Vrginmost i drugih. Za vrijeme agresije na Hrvatsku iz spomenutih mjesta je Karlovac gađan tenkovskim, topovskim i minobacačkim granatama.

Situacija u Karlovcu je bila teška zbog velikog broja pripadnika JNA, pobunjenih Srba te  pete kolone koja je bila jako aktivna. JNA je pred rat rasporedila mnogobrojne snage u gradu i okolici, u vojarnu Petrova Gora (u gradu) rasporedila je niške specijalce. Obranu grada otežavali su mnogobrojni srpski snajperisti u gradu.

Jovan Opačić, srpski političar, u izjavi za sarajevsko Oslobođenje (21. listopada 1990.)   iznio je srpske osvajačke planove: „Ukoliko se Hrvatska izdvoji iz Jugoslavije, tada će Srbi pristupiti stvaranju integralne srpske države, koja bi obuhvatila sav srpski narod i sve srpske pokrajine na Balkanu – od Gorskog kotara do Timočke krajine i od Subotice do Nevesinja.

Krajem lipnja 1991. započela je žestoka četnička agresija na Banovini i Kordunu. Četnici su uz pomoć JNA napali hrvatska sela, naselja i gradove te izvršili mnogobrojne zločine, protjerali hrvatsko stanovništvo, razorili i spalili mnogobrojna sela, naselja i gradove. Plan je bio etnički očistiti prostor za stvaranje Velike Srbije te stvaranje sigurnoga zaleđa za daljnje osvajanje teritorija. Tijekom srpnja, kolovoza i rujna izvršena je okupacija Banovine i Korduna. Okupirani su i od Hrvata očišćeni Petrinja, Topusko, Hrvatska Kostajnica, Dvor na Uni i Glina.

Karlovac je vojno bio u vrlo teškom položaju zbog navedenoga. Osvajanjem Karlovca JNA i pobunjeni Srbi podijelili bi Hrvatsku na sjeverni i južni dio. Početkom listopada Hrvatska je napadnuta na svim bojišnicama: Dubrovnik, Zadar, Šibenik, Banija, Karlovac Pakrac, Vukovar i drugdje.

  1. listopada 1991. Karlovac je žestoko napadnut iz srpskih uporišta i prijetila je opasnost da padne u ruke agresora. Napad je trajao tri dana bez prestanka, a tom prilikom ubijeno je 136 branitelja i stanovnika Karlovca. Grad su branili: dvije nepotpune bojne 110. brigade, samostalna satnija dragovoljaca „Cobre“ iz Novog Zagreba, karlovačka policija i 2. gardijska brigada.

Velike i žestoke borbe razvile su se na Turnju. To je prigradsko naselje djelomično palo u ruke srpskih osvajača. Hrvatski branitelji bili su potisnuti do samoga mosta preko Korane koji je ulaz u grad. No, žilavost i odlučnost malobrojne hrvatske obrane koja je bila svjesna da će se povlačenjem dovesti u još teži položaj, rezultirali su odbacivanjem neprijatelja od mosta.

U danima što su uslijedili velikosrpske su snage u još nekoliko navrata pokušale osvojiti Turanj, ali bez uspjeha. Zbor razrušenosti Turnja i žestina borba koje su vođene Turanj još nazivaju i „Mali Vukovar”. Hrvatski branitelji, posebice 2. brigada, dragovoljačke postrojbe iz Karlovca i Novoga Zagreba uspjele su obraniti Turanj, a time i spriječiti ulazak agresora u grad.

Borba za Karlovac je bila dugotrajna; opasnost je nestala tek nakon VRO „Oluja“.

Djelovanje pete kolone u Karlovcu bilo je snažno. To se najbolje može ilustrirati činjenicom da je vojarna Logorište, koja je bila odsječena, uspjela dovući pojačanje u ljudstvu, a kasnije su uspjeli izvući motorna vozila i ljudstvo.

 4. studenoga 1991. hrvatski su branitelji preuzeli skladište oružja Jamadol i uspjeli ga evakuirati prije napada JNA na skladište. Evakuirano je oko 2500 tona eksploziva i strjeljiva te naoružanje TO općine Karlovac, Ozalj, Duga Resa, Vojnić i Vrginmost.

Komentari