TwitterFacebookPinterestGoogle+

Muslimanski zločini u općini Čapljina (1992. – 1995.)

Foto: Čapljina, Deutsche Welle

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u općini Čapljini bilo je 53,7% Hrvata, a prema popisu iz 2013. taj se broj povećao na 78,5% zbog doseljenih Hrvata koji su prognani s područja koje kontroliraju Muslimani i Srbi. Broj Hrvata se povećao za 5.569 odnosno za 37,2%.

Prema knjizi Davora Marijana i suradnika u općini Čapljina je ratni zločin izvršen nad 22 Hrvata. Muslimani su ubili 16, a Srbi 6 Hrvata (u selu Hotanj).

Prema Istraživačko dokumentacijskom centru (Sarajevo) u Čapljini su tijekom rata (1991. – 1995.) ukupno ubijene 72 osobe hrvatske nacionalnosti (4 civila i 68 vojnika).

Od veljače 1992. godine započele su srpske provokacije i granatiranja civilnih i sakralnih objekata (župna crkva sv. Franje Asiškoga, Franjevačka rezidencija i župni stan). Oštećene su crkve u Hutovu, Čeljevu i Trežibatu.

Između Hrvata i Muslimana je vladalo nepovjerenje koje je poticalo muslimansko vodstvo iz Sarajeva. Muslimani napuštaju HVO i prelaze u jedinice Armije BiH. Armija BiH je planirala potisnuti HVO s Dubravske visoravni i tako si otvoriti put za izlazak na Jadransko more kod Neuma. Odlučan sukob između Hrvata i Muslimana odigrao se 13. srpnja 1993. na Bivoljem Brdu. Nakon teških borbi prodor Armije je suzbijen pa je propao bošnjački san prodora prema Stocu i Neumu.

Ratni zločin nad Hrvatima (civilima i zarobljenim pripadnicima HVO-a):

  • Komandosi Armije BiH, „Crne pantere“ upali su na Dubravsku visoravan (12. rujna 1993.) koja je bila pod kontrolom HVO-a. Postavili su zasjedu i u selu Stanojevići zarobili 6 pripadnika HVO-a i ubili ih. Nije bilo nikakve borbe. Podatke o događaju prikupio je i Španjolski bataljun (SPABAT) UNPROFOR-a iz Međugorja te napravio izvješće.
  • Istog dana (12. rujna 1993.) nestala su 2 pripadnika HVO-a i tri civila s područja općine Čapljina koje su pripadnici Armije BiH ubili. Tijela su pronađena 27. rujna 1993. te je izvršen očevid. Očevid su izvršili lokalni istražni organi, predstavnici UNPROFOR-a, predstavnici Međunarodnog Crvenog križa, Europski promatrači i civilna policija UNPROFOR-a. Žrtve su bile vezanih ruku i bile su s prerezanim vratovima. U Splitu je utvrđen identitet žrtava.
  • Dva pripadnika HVO-a su ubijena s leđa 2. listopada 1993. godine.
  • Dva pripadnika HVO-a su bila zarobljna (izvan borbenih akcija), mučena i ubijena 10. listopada 1993.
  • U blizini Opličića je 26. travnja 1994. na okrutan način ubijen Vlado Prce (zemljoradnik koji se vraćao iz vinograda).

Za počinjene ratne zločine nitko nije odgovarao osim za ubojstvo Vlade Prce. Za ubojstvo Vlade Prce osuđen je Zlatko Klepo, pa je bio oslobođen i ponovno optužen ali više nije bio dostupan (pobjegao je).

Izvori

  • Ivica Mlivončić, Zločin s pečatom, drugo izdanje Vlastita Naklada, Tisak: FRAM Mostar 2001.
  • Davor Marijan, Ante Nazor, Zlatan Mijo Jelić, Petar Kolakušić. Domovinski rat i zločini nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini 1991. – 1995. knjiga I i II. Udruga hrvatska zvona i Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Zagreb-Mostar, siječanj 2020.

Dr. Marko Jukić

Komentari