Muslimanski zločini u općini Vitez 1992. – 1995.

Ponedjeljak, 22 ožujak 2021 3:56
Written by: Michael Jukic

Foto: vitez.info

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine općina Vitez brojila je 27.859 stanovnika, od čega je bilo Hrvata 12.675 ili 45,49%.

Uspoređujući popise stanovništva iz 1991. i 2013. godine vidljivo je da se broj Hrvata u općini Vitez povećao za 1.675 osoba ili 13,21%. Hrvati su iz drugih sredina, koje su pod muslimanskom ili srpskom vlašću, izbjegli i došli u mjesta u kojima su Hrvati većina.

U općini Vitez su Bošnjaci-Muslimani počinili ratni zločin nad 172 Hrvata (Davor Marijan i sur.).

Prema Istraživačko dokumentacijskom centru (Sarajevo) u Vitez je tijekom rata (1991. – 1995.) ukupno ubijeno 432 osoba hrvatske nacionalnosti (83 civila i 349 vojnika).

Srpska agresija na Bosnu i Hercegovinu (BiH) dovela je do velikih migracija stanovništva. S područja koja su okupirali Srbi muslimansko stanovništvo je prognano/izbjeglo pa se naselilo u područja srednje Bosna. Dolaskom prognanika poremetila se nacionalna struktura stanovništva i došlo je do napetosti između Muslimana i Hrvata. Muslimansko političko i vojno rukovodstvo je postavilo za prvi cilj čišćenje srednje Bosne od Hrvata, a kasnije osvajanje teritorija i izlaz na Jadransko more i to je uzrok muslimansko-hrvatskoh rata u BiH 1992. – 1994.

Kronologija zločina

Pripadnici Armije BiH su 1. lipnja 1992. u mjestu Grabak ubili 2 pripadnika HVO-a, Ivica Pocrnja i Vlatko Žuljević.
Sredinom listopada 1992. godine započinju sukobi Hrvata i Muslimana
U mjestu Kruščica zarobljeno je 7 vojnika i jedan civil. Bili su maltretirani pa razmijenjeni.
Iz muslimanskog dijela grada pucano je 7. ožujka 1993. na zgrade gdje je bilo zapovjedništvo HVO-a te hrvatske kuće, bačena je i bomba na ulaz u zapovjedništvo. Počinitelji zločina su pripadnici 7. muslimanska brigada iz sastava 3. korpusa muslimanske vojske.
travnja 1993. Armija BiH je zauzela tri hrvatska sela: Počulice, Gornja Dubravica i Putkoviće. Poginulo je 46 osoba, više ih je ranjeno, a tri osobe su nestale (prema zapisu fra Ive Radmana).
travnja 1993. snage Armije BiH napale su Vitez i Busovaču. Snage UNPROFOR-a (britanski bataljun) su se otvoreno stavile na stranu agresora jer su pucale po hrvatskim kućama. Odbili su prevesti ranjenike u bolnicu.
Armija BiH (3. korpusa Armije BiH u Zenici) napada 16. travnja 1993. selo Prnjavor, upada u selo i odvodi 36 Hrvata. Zatočeni Hrvati su bili smješteni u društveni dom u Prnjavoru u vrlo lošim uvjetima. Neke od zatočenih su koristili za kopanje grobova ubijenim Hrvatima. Svi zatočeni Hrvati su 21. travnja 1993. godine odvedeni u Sivrino selo da bi kopali rovove za potrebe Armije BiH na crtama bojišnice.
Armija BiH je zauzela sela Počulice, Gornja Dubravica i Putkovići. Hrvate su odveli u zatočeništvo, a kuće su opljačkali.
Muslimanski snajperisti su 17 travnja 1993. u Vitezu ubili 5 civila.
Dana 22. travnja 1993. u Društveni dom u Prnjavoru dovedena su tri muškarca kojima se kasnije izgubio trag, ubijeni su.
Pripadnici Armije BiH (325. brdska brigada) su 23. travnja 1993. nasumce pucali kroz zatvorena vrata prostorije gdje su bili zatočeni civili iz Počulice. Ubili su 3 osobe, a ranili 6 osoba.
Muslimanski snajperist je 22. svibnja 1993. usmrtio jednog civila.
Armija BiH je 10. lipnja 1993. granatirala dječje igralište i ubila 8 djece, a 6 ih je ranila. Otac ubijenog Borisa Antičevića je 20. srpnja 1993. izjavio: „Za mene i moju obitelj bio je to neizrecivi bol, pogotovo kad se iz Mehale čuo poklik: Evo vam Herceg-Bosne. Tog dana predvečer nedostajalo je dvoje muslimanske djece, koja su se tu s ostalima uobičajeno igralau prijepodnevnim satima, što navodi na pomisao da su njihovi roditelji znali i imali spoznaju da će granata pasti u popodnevnim satima. To su djeca Hakije Čengića, starog oko 40 godina, našeg susjeda. Bio je zapovjednik Teritorijalne obrane u općini Vitez, ali ipak to nikome nije smetalo. Isti Čengić je s mojom suprugom razgovarao na ogradi dvorišta naše kuće u momentu pada granate. Nije potrčao do koša (mjesta stradanja) nego je žurno otišao i iste večeri napustio Vitez, a da ne izjavi ni saučešće“ (IM).
Snajperisti su ubijali i 15, 18. i 19. lipnja 1993.
Armija BiH je 8. srpnja 1993. zarobila 4 pripadnika HVO-a pa ih ubila.
Od posljedica granatiranja 28. kolovoza 1993. umrle su dvije osobe.
Pripadnici Armije BiH (mudžahedinske postrojbe „El Mudžahid“) upali su 5. rujna 1993. u naselje Brdo i odveli nenaoružane pripadnike radnog voda. Ubili su ih i masakrirali, nakon 2 tjedna vratili su masakrirana tijela 14 osoba.
Pripadnici HVO i Civilne zaštite su se 5. rujna 1993. predali pripadnicima Armije BiH koji su ih ubili. Pripadnici Armije BiH su počinili ratni zločin jer su ubili zatočenike (zarobljenike) koji su se predali, ubili su 9 vojnika i 4 pripadnika Civilne zaštite.
U Bobašima je 18. rujna 1993. ubijeno 15 Hrvata. Pripadnici Armije BiH i mudhažedini su upali u selo i išli od kuće do kuće i ubijali nasumce. Neki su odvedeni u logor u Crnoj kući gdje su bili maltretirani i ponižavani. Korišteni su za prisilan rad.
U Vitezu je 29 rujna 1993. ubijeno 4 godišnje dijete.
U Bobašima 9. listopada 1993. pripadnici Armije BiH su ubili mlađeg maloljetnika.
U selu Zabilje snajperist je 20. studenog 1993. na groblju ubio civila (76 g.).
Armija BiH uporabila je 28. studenoga 1993. granate s bojnim otrovima (nadražljivci-zagušljivci), 6 osoba je završilo u bolnici od toga troje djece.
Muslimanski snajperist je 21. prosinca 1993. u Vitezu ranio župnog vikara fra Zdravka Dadića. Još su ubili 4 osobe (civile). Više osoba je umrlo od zadobivenih rana.
Dana 22. prosinca 1993. snajperist je na groblju usmrtio jednu osobu.
Križančevo Selo napadnuto je 22. prosinca 1993. godine. Ubijena su 64 Hrvata (među njima i 4 žene). Zločin su počinili pripadnici 3 korpusa Armije BiH. Umrlo je još 10 osoba od zadobivenih rana.
U Buhinim Kućama snajperisti su ubili 4 osobe.
Armija BiH je 9. siječnja 1994. godine napala Šantiće – zaseok Buhine Kuće i ubila 26 osoba. Zarobili su 13 žena i jedno dijete (u spavačicama) i odveli ih prema Zenici.
Na području viteške općine još je ubijena 41 osoba.

Logori Armije BiH u općini Vitez

U viteške logore i zatvore odvedene su 294 civila Bili su zatvarani u mjestima Počulica (82 zatočenika), Divjak-Grbavica, Kruščica-Crna kuća (53 zatočenika), Sivrino Selo i dio grada zvan Mehala (37 zatočenika), 5 zatočenika je ubijeno.

Zatočenici su maltretirani fizički i psihički, više njih je ubijeno, korišteni su za fizičke poslove, kopanje rovova na prvoj crti bojišnice, neki su stradali od nagaznih mina.

Na području općine Vitez prognano je ili izbjeglo oko 5.500 Hrvata tijekom rata, pojedina sela su u potpunosti etnički očišćena od Hrvata.

Uništavanje sakralnih objekata

Uništavanje katoličkih vjerskih objekata: Župna crkva sv. Jurja mučenika, Zavjetna crkva Majke Božje na brdu Kalvarija

Za počinjene zločine podnesene je više kaznenih prijava Višem vojnom sudu u Travniku, Okružnom vojnom tužiteljstvu u Vitezu, Vojnom tužilaštvu Vitez ali zločinci nisu procesuirani.

Izvori:

Ivica Mlivončić, Zločin s pečatom, drugo izdanje Vlastita Naklada, Tisak: FRAM Mostar 2001.
Dossier : Zločini muslimanskih postrojbi nad Hrvatima u BIH 1992.-1994. / skupina autora. -Mostar : Centar za istraživanje i dokumentaciju, 1999. –
Ivan Mlivončić, Muslimanski logori za Hrvate u Bosni i Hercegovini u vrijeme rata 1991. – 1995. godine, Naša ognjišta – Tomislavgrad, Mostar Tomislavgrad 2008.
Davor Marijan, Ante Nazor, Zlatan Mijo Jelić, Petar Kolakušić. Domovinski rat i zločini nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini 1991. – 1995. knjiga I i II. Udruga hrvatska zvona i Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Zagreb-Mostar, siječanj 2020.
Raspeta crkva u Bosni i Hercegovini. Uništavanje katoličkih sakralnih sakralnih objekata u Bosni i Hercegovini (1991. – 1996.). Banja Luka, Mostar, Sarajevo, Zagreb, 1997.

Dr. Marko Jukić