TwitterFacebookPinterestGoogle+

Mons. Giorgio Lingua: Stepinac je svetac unatoč vatikanskoj diplomaciji, papi Franji i Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi –

22/04/2022

By

Kazimir Mikašek

 

Monsinjor  Giorgio Lingua

Apostolski nuncij Svete stolice u Republici Hrvatskoj

Vaša ekselencijo,

Vi ste poštovani mons. Giorgio Lingua apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj od 2. rujna 2019. godine. U prvim izjavama za našu javnost kazali ste da bi voljeli upoznati hrvatski narod i zemlju, ojačati veze Svete stolice i pape Franje s hrvatskim narodom i Crkvom u Hrvata te učiniti sve kako bi Hrvati zavoljeli papu Franju kao što su voljeli (i vole, op.a.) papu Ivana Pavla II. O dovršenju kanonizacije Alojzija Stepinca, osim uobičajenih fraza o strpljenju i molitvama, niste puno govorili, ali ste glede toga uputili znakovitu poruku hrvatskom narodu: Zadatak je svakoga Hrvata da bude drugi Stepinac, ne samo biskupi ili svećenici – oni nesumnjivo moraju gledati u nj – ali, svaki Hrvat mora imati njegov mentalitet, njegovu otvorenost, njegovu ljubav. Eto, to je važno: kad bi svi Hrvati bili drugi Stepinac problem bi već bio riješen?! Dakle, poštovani, odgovornost je na Hrvatima, zar ne?! Velite, kad bi svi Hrvati ….

No, ovi retci koje vam upućujem jednostavno su stvar obične ljudske znatiželje. Kako je nastupila šutnja glede nastavka procesa kanonizacije kardinala Stepinca, kako od strane Svete stolice i pape Franje tako i Hrvatske biskupske konferencije, mnogi hrvatski vjernici voljeli bi znati je li proces kanonizacije od strane Vatikana stavljen, da se poslužimo pravničkim terminom, ad acta?!Hrvatski –  u ladicu! Točnije za pontifikata pape Franje?  Papa je svojevremeno pred novinarima izjavio da mu Hrvati glede toga stalno pušu za vrat! Narodski – dosađuju. Ne vjerujem da je naš narod toliko nasilno uporan već upravo suprotno – ponizan i poslušan. Strpljiv. Ne i glup!

No vratimo se korak unatrag. Nakon što je tadašnji patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej 30. travnja 2014.  uputio pismo Svetom Ocu, protiveći se dovršetku kanonizacije Alojzija Stepinca, dakako u uvijenoj formi kako tobože postoje neke nejasnoće glede ponašanja Stepinca u vrijeme NDH, i orkestrirane posjete srpskog predsjednika Tomislava Nikolića (četničkog vojvode, op.a.) Svetom Ocu, iz Vatikana je stigao papin prijedlog o formiranju Mješovitog povjerenstva dviju crkvi sa zadaćom da dođu do istine o pritužbama Srpske pravoslavne crkve o nejasnoćama u ponašanju kardinala Stepinca u vrijeme NDH?! Nejasnoćama(?!). Po prvi put se dogodilo da se neka crkva pita hoće li dopustiti kanonizaciju  člana druge crkve, ili da u konkretnom slučaju budemo posve jasni: Bez dopuštenja Srpske pravoslavne crkve nema kanonizacije. Prijedlog o formiranju Komisije objeručke je prihvatila SPC ali i snishodljivo poslušnički Crkva u Hrvata. No, do danas hrvatski katolici ne znaju tko je ispred naše crkve, u kojem sastavu i na kojem tijelu prihvatio taj nečuveni prijedlog ?! Ostaje pitanje za neku budućnost!  Komisija je utemeljena 2. travnja 2015. godine i radila je od srpnja 2016. do srpnja 2017. godine. Po završetku rada Mješovite komisije od strane SPC nisu iznijeti nikakvi dokumenti/dokazi/argumenti, koji bi potvrdili navode SPC iz upućenoga pisma papi Franji i koji bi stavili u pitanje svetost blaženog Alojzija Stepinca. I tu je sve stalo. Dvije strane dogovorile su se da se ne slažu oko uloge kardinala Stepinca. Ni u čemu!  Vatikan i Sveti Otac su znakovito odšutjeli i poput Poncija Pilata oprali ruke. Zadnji se put na tu temu 7. svibnja 2019. godine oglasio papa Franjo rekavši da je Stepinčeva kanonizacija povijesni slučaj!, ma što to značilo. Sapienti sat! Hrvatski katolici i hrvatski narod, osim strpljenja,  molitvi i očekivanja Godotta u Vatikanu i na Kaptolu nema nikakve obavijesti što se događa. Je li doista prekinut postupak kanonizacije blaženoga Alojzija Stepinca pod namjesništvom pape Franje? U međuvremenu napadi sa strane SPC na lik i djelo hrvatskoga kardinala, na različite načine, nastavljaju se i dan danas  nesmiljenim tempom. Vatikan i papa Franjo šute. Nadam se da o tome obavještavate mjerodavne u Svetoj Stolici! Ta mržnja na pokojnog Alojzija ide tako daleko da su ga na freski u jednoj pravoslavnoj crkvi, u domovini patrijarha Irineja, prikazali u samom paklu! No, to je mržnja i prema Crkvi u Hrvata – vjernoj 14 stoljeća Svetoj stolici. Vatikan i Sveti otac znakovito šute!

Vaša ekselencijo,

Nadam se da znate s kim je od Srpske pravoslavne crkve Sveti Otac obustavio nastavak kanonizacije Stepinca i pripremio prijedlog osnivanja spomenute Mješovite komisije. Patrijarhom Irinejem kojega je nazvao velikim patrijarhom! No, vjerujem da sveznajuća vatikanska diplomacija i Sveti Otac, pa i Vi, znadete tko je bio patrijarh SPC Irinej. VELIKI?!  Radi podsjećanja: radikalni srpsko pravoslavni nacionalist i šovinist – aktivni borac za imperijalističku paradigmu Velike Srbije; koji je o Hrvatskoj govorio preko njenih regionalnih sastavnica: Dalmacije, Like, Banije, Slavonije, devedesetih godina i Srpske Krajine itd; patrijarh koji je Alojzija Stepinca nazivao ustaškim vikarom i nacističkim suradnikom u NDH koja je držala logore za srpsku djecu – Hrvati su jedini narod koji je imao logore za djecu, a kroz Jasenovac je prošlo 50 tisuća djece?!; u Jasenovcu je ubijeno više od milijun Srba tvrdio je patrijarh prozvan Velikim; koji je nijekao genocid nad muslimanima u Srebrenici izjavivši da su Bošnjaci planirali genocid, a na račun ukopanih srebreničkih žrtava doslovno je rekao: U Potočarima je sahranjeno više od 50 posto vojnika koji su stradali u borbama oko Srebrenice, što govori da su Potočari zapravo vojničko groblje!; nakon izricanja doživotne robije ratnom zločincu Ratku Mladiću na Haaškom sudu patrijarh je izjavio: Kako silni svjetski moćnici rade đavolska djela, a mi trpimo posljedice. Nije od jučer da ispada da su samo Srbi krivi za sve a da su ostali nevini?!; odbijao je bilo kakav kompromis s Albancima na Kosovu: Sveto Kosovo je naše i ne smijemo ga nikada izgubiti iz vida; i naposljetku u duhu poštivanja suverenih prava naroda: Gdje god žive Srbi – to je Srbija. Nazdravlje?! Eto, Vaša ekselencijo to je bio Irinej Veliki patrijarh. Vidimo i po čemu je doista bio velik?! Koga je sve papa Franjo ovakvim tituliranjem srpskog patrijarha uvrijedio lako se može iščitati iz kršćanske ljubavi koju je, Veliki patrijarh,  udijelio susjednim narodima i napose, katolicima i Hrvatima! I da ne zaboravimo kardinalu Stepincu. Kardinalu Rimokatoličke crkve. Mi hrvatski katolici u kontekstu počinjenih zločina nad našim narodom, rekli bi u duhu Kristova evanđelja, oprosti im Gospodine jer ne znaju što čine! Na žalost njihovi pravoslavni pastiri blagoslivljali su i obasipali cvijećem tenkove koji su iz Srbije u Vukovar i druge dijelove Hrvatske donosili razaranja, progone i smrt. Uz njih je nastupala i vjernička pastva. Dakle, itekako su svi znali što čine a nikada se za ta nedjela nisu pokajali. Prije toga su ratnohuškačkim i  antiekumenskim djelovanjem u duhu velikosrpske ideologije pripremali teren za zločine koje danas niječu i opravdavaju. Njihova ruska braća danas to isto rade u Ukrajini. Irinej jučer – Kiril I. danas. I da ne zaboravimo. U vremenu kada se Europska Unija sve više približava donošenju odluke da Srpsku pravoslavnu crkvu, zbog odobravanja Putinove zločinačke agresije na Ukrajinu, proglasi terorističkom organizacijom!

Vaša ekselencijo,

Formiranjem zajedničke Komisije SPC-a i Crkve u Hrvata (u narodu zvanom Stepinčevom crkvom) godine 2015. papa je učinio presedan prema kojemu jedna kršćanska crkva daje odobrenje na svetost pripadniku druge kršćanske crkve. Nikada Srpska pravoslavna crkva nije tražila mišljenje, a kamoli dopuštenje od Hrvatske biskupske konferencije – Crkve u Hrvata, ni Svetoga Oca,  da sudjeluje u postupku proglašenja nekoga svetca iz njenih redova. Primjerice, postojala je mogućnost 2003. godine kada je SPC za svetca proglasila patrijarha Nikolaja Velimirovića (1881. – 1956.), kojega od te godine slavi kao sv. Nikolaja Žiškog. Nadam se, poštovani nuncije, da znate tko je bio jedan od prethodnika i uzora Velikog patrijarha Irineja i današnjega Porfirija: svetosavski nacionalist, inspirator i podupiratelj nacističke organizacije Zbor Dimitrija Ljotića; poklonik četničkih zločinaca Dobroslava Jevđevića i popa Momčila Đujića; jedan od najžešćih srpskih antisemita – Židovi su ubojice Krista i sotonski narod koji je izdao Boga.

Kako Srpska pravoslavna crkva nije pronašla ništa optužujuće što bi stavilo u pitanje svetost blaženika nastala je opća šutnja. Srpska pravoslavna crkva zadovoljno egzaltirana jer je obustavila kanonizaciju ustaškog vikara Stepinca;  papa Franjo i vatikanska diplomacija ekumenski gledaju prema moskovskom patrijarhu Kirilu I. preko leđa pokojnog zagrebačkog nadbiskupa, a nad  hrvatske se katolike i Crkvu u Hrvata nadvila šutnja kaptolskih dveri. Za  papu Franju dogovor između dviju Crkvi trebao je biti trenutak zajedništva za nekoć jedinstvenu Crkvu a ne razlog suprotstavljanja ili sukoba. S vremenom je postalo još nešto razvidno. Papa je snishodljivošću prema SPC-i, odnosno prešutnom prihvaćanju stavova iz upućenoga mu pisma Velikog srpskog patrijarha,  kanio poboljšati odnose s Ruskom pravoslavnom crkvom i njenim patrijarhom Kirilom I., megalomanski si namijenivši misiju rada na spajanju dviju grana raspadnutog jedinstva od 1054. godine?!  No, tko je moskovski patrijarh Kiril I. danas vidimo u agresiji Ruske federacije na suverenu državu Ukrajinu, u kojoj uz zločinca Putina svojom aktivnom potporom sudjeluje i sam patrijarh. Kako znadete, Vaša ekselencijo, dotični patrijarh sebe stavlja na čelo svjetskog pravoslavlja – Trećega Rima – čuvara pravovjernog kršćanstva; napadajući vlast carigradskog patrijarha Bartolomeja I. koji je 2019. priznao autokefalnost Ukrajinske pravoslavne crkve. A to mu ni dan danas ne mogu oprostiti Putin i nesuđeni ekumenski drug pape Franje moskovski patrijarh Kiril I. Hoće li i on dobiti nadimak Veliki?! Danas bratski Putin i njegov pravoslavni patrijarh sudjeluju u uništavanju jednoga naroda i jedne suverene države. Razaranju i smrti.

Vaša ekselencijo,

Šutnja Vatikana i  pape Franje oko kanonizacije Alojzija Stepinca već godinama izaziva zebnju, žalost i ljutnju hrvatskih katolika i hrvatskoga naroda na ponašanje vatikanske diplomacije i pape Franje koji su se zapravo stavili u službu Srpske pravoslavne crkve. Nakon 14 stoljeća vjernosti Katoličke crkve u Hrvata Svetom Ocu i Svetoj stolici! No, kontroverze oko kanonizacije kardinala Stepinca nisu jedini primjer ponašanja Svete Stolice i njenih ustanova prema Crkvi u Hrvata. Pokojni ličko-senjski biskup dr. Mile Bogović u svojoj knjizi Srpsko pravoslavlje i svetosavlje u Hrvatskoj – U prošlosti i sadašnjosti, Alfa, Zagreb, 2017. naveo je primjer srpskog istraživača u vatikanskim arhivima Marka Jačova čiji radovi imaju svjetovno i političko, a nikako vjersko značenje. Srpskom istraživaču je, uz obilnu svekoliku pomoć vatikanske strane,  prvenstveni cilj bio pokazati kako su u Dalmaciji svi kršćani Srbi, samo što su jedni pravoslavne, a drugi katoličke vjere. I sukladno tomu tvrdi da se SPC nije odrekla ni onih Srba koji su prihvatili druge vjere?! Pokojni biskup se s pravom zapitao je li u interesu Vijeća Svete Stolice dokazati velikosrpske teze kako Dalmacija nije Hrvatska, nego srpska i talijanska! Kako i zašto Vatikan daje potporu takvim velikosrpskim projektima?! Takvi primjeri kod hrvatskoga naroda  izazivaju sumnju u pogodovanje interesima SPC u Vatikanu. Napose u vremenu pontifikata papa Franje. Mnogi dobri poznavatelji prilika pri Svetoj stolici drže kako SPC bolje kotira u vatikanskim krugovima od Crkve u Hrvata, napose nakon odlaska Velikih papa Ivana Pavla II. i Benedikta XVI.  VELIKIH.

Vaša ekselencijo,

Nakon tri godine kako u našoj Domovini  obnašate visoku dužnost nuncija države Vatikan i Svetoga Oca, vjerujem da ste dobro upoznali našu Domovinu, hrvatski narod i vjernički puk. Napose, njegovu ljubav prema kršćanskoj vjeri, vrijednostima kršćanstva sublimiranima u življenju s Isusom Kristom,  istinoljubivosti i poštivanju svojih i tuđih vrijednosti. Od Vas poštovani ne tražimo ništa posebno. Ne tražimo od Vas prijedlog za posjet Svetoga  Oca našoj Domovini –  ima on prečih stvari i obveza (Kiril I., Putin, Ukrajina, Rusija, a možda sutra i patrijarh SPC Porfirije!); ne tražimo da papa potpiše dokument o svetosti kardinala Alojzija Stepinca, jer je on za hrvatski narod i katolike svetac usprkos papi Franji, vatikanskoj diplomaciji i Velikom patrijarhu; ne tražimo, ne daj Bože, da nam ubuduće aktualni papa predloži neku novu Mješovitu komisiji i potrebu ekumenizma s onima koji umjesto vjere, istine i kršćanske ljubavi siju laži, svojatanja tuđih vrijednosti i sudjelovanje u zločinačkim projektima, progonima, razaranjima i smrti. I da se njihove predstavnike titulira velikima. Vas bi, uvaženi nuncije, zamolio samo jednu stvar: uvjeriti Svetoga Oca da konačno, jasno, bistro, razvidno, otvoreno, transparentno poruči hrvatskim katolicima kako je za njega kanonizacija kardinala Stepinca prošlo svršeno vrijeme – ili kako on kaže povijesni slučaj. Nakon 14 stoljeća vjernosti Svetoj stolici hrvatski katolički puk i njeni odani pastiri najmanje je što mogu očekivati. Zauzvrat, mi šutljivi i pokorni katolički vjernici, sa svojim još šutljivijim pastirima, obećavamo da ne ćemo puhati za vrat (zanovijetati) Svetom Ocu s nepotrebnim pitanjima. Pitanjima čije odgovore i sami znademo. A ne brinite se, poštovani nuncije, za nas Hrvate i katolike, za našu ljubav i odnos prema Svetom Alojziju Stepincu. VELIKOM. Ne znam bi li papa Franjo dopustio da se našega sveca zove VELIKIM?! Kako smo vidjeli to je namijenjeno onima drugima – iz tamo daleka, a papi Franji tako blizu!

Mijo Ivurek

https://kamenjar.com/mons-giorgio-lingua-stepinac-je-svetac-unatoc-vatikanskoj-diplomaciji-papi-franji-i-srpskoj-pravoslavnoj-crkvi/

Komentari