Miljenko Stojić: Besprizorni
Završiše konačno i te Olimpijske igre u Londonu. Nisu mi nešto osobito drage, posebno ne ovakve. Umiješali se masoni, besprizorni likovi, tako da je otvaranje sličilo na neko suvremeno bolesno kazališno djelo. Ipak, drag mi bijaše uspjeh Hrvatske. Pokazala je da se ne predaje ni u nesklonim okolnostima. Kod kuće je grizu domaće odnarođene duše, u svijetu raznorazni besprizorni, oni koji su protiv Boga, protiv domovine, protiv čovjeka. Umislili si da su neka elita, a mi bismo ostali, kao, trebali slušati.
Idemo navesti malo ovih besprizornih. Nathan Rothschild reče jedanput da ga nije nimalo briga koja će lutka biti na engleskom tronu i voditi carstvo gdje sunce nikada ne zapada. Zausti to kad stvarnost bijaše takva, odnosno kad Engleska porobi velike dijelove svijeta. Nakon toga doda da onaj tko nadzire britanske novčane pričuve nadzire britansko carstvo. Samozatajno zaključi da je on taj koji nadzire britanske novčane pričuve. Razumljivo, bijaše bankar, a time se i danas bavi njegova obitelj. Poznavatelji kažu da je između ostaloga proizvela i trenutnu gospodarsku krizu, zajedno s još nekima. Adolf Hitler goropadno navijesti da će nacionalsocijalizam uporabit revoluciju da bi se stvorio novi svjetski poredak. Vrijeme je poslušati riječi i Davida Rockfellera. Kaže da je ponosan na predbacivanje da on i obitelj u tajnosti rade protiv probitaka SAD-a, da su internacionalisti, da se udružuju sa sličnima sebi da bi oblikovali svijet prema što tješnjem političkom i gospodarskom ustroju. U isto vrijeme zahvaljuje medijima kao što su The Washington Post, The New York Times, Time Magazin i sličnima što tijekom desetljeća nisu otkrivali ništa o tajnim susretima koji su izrodili udruženja koja danas poznajemo kao Trilateralna komisija, Bilderberg skupina…
Da se to dogodilo bilo bi vrlo teško doći do sadašnjeg trenutka u kojemu više nego ikada prije izgleda mogućim na cijeli svijet protegnuti vlast elite i bankara. Puno je to bolje od negdašnjeg nacionalnog samoopredjeljenja. Očito već živi u tom novom svjetskom poretku, jer rabi riječ »bivši«. George Bush za tako ogavnu stvar kao što je rat reče da je onaj u Iraku jedna od rijetkih prilika da se svijet ujedini. Iz tog košmara može izroniti novi svjetski poredak. Želudac me već itekako boli, ali ne mogu ne navesti Henrya Kissingera. Izusti 31. svibnja 2007., na Konferenciji u Istanbulu, da ono što oni u Americi zovu teroristima jesu skupine ljudi koje odbacuju međunarodni sustav…
Ovo su, dakle, besprizorni koji svijet guraju u provaliju. Jasno je tko je pokrenuo rat u Iraku, tko pokreće druge ratove. Govore o miru, ali to je mir od kojega ti se ježi koža. Nešto kao na primjeru Haaškog suda i naših generala. Branili su domovinu, a onda oni državu za koju su se borili, preko njihovih leđa staviše na optuženičku klupu. Najprije izjednačiše žrtvu i napadača, nakon toga žrtvinu obranu nazvaše udruženim zločinačkim pothvatom. Istina, sad izgleda da im se nešto sve to klima. Malo se zaletjeli, nisu dobro odradili ovaj napad kao JNA i pridružena joj velikosrpska namisao u ratu protiv svih onih koji su nakon raspada masonske Jugoslavije htjeli slobodu. Što će biti na kraju stvarno ne znam. Dokazi tu ne igraju nikakvu ulogu. Hoće li ih osuditi za zapovjednu odgovornost i to na više-manje ovoliko godina koliko su već u njihovim kandžama, teško je reći. Veliki su igrači u igri. Oluja je pomogla i njima. Možda zbog toga prisile Haaški sud da barem djelomično uvaži istinu? Ja znam da ću se i dalje moliti za slobodu naših generala, bojovnika… i slobodu hrvatske domovine.
Bog sami zna dokle će se moći ovako otvoreno govoriti o onome što se događa oko nas. Neovisni mediji izvješćuju da se, počevši od SAD-a, po zapadnom svijetu osnivaju logori za one koji budu kvarili uspostavu novog svjetskog poretka. Vojska izlazi na ulice, jer policija nije toliko pouzdana. I bit će lako u njih dospjeti, čuli smo Kissingera. Mislili su nekada da će im u tome pomoći i čipiranje ljudi. Pa se oni usprotivili. Naum je naizgled trenutno propao. Preselio se u pilule. Odeš liječniku, on ti propiše lijek, popiješ ga, a u njemu chip. Slanje informacija počinje teći. Nije znanstvena fantastika, sve je već odobreno u SAD-u i Europi. Naravno na mala vrata. Sad su oprezniji. Ne osjećaju se još toliko jakima da mogu otvoreno nastupiti.
Etiopljanka Meseret Defar barem za sada ne razbija toliko glavu ovim opakim naumima. Trkačica je na 5.000 m. Na Olimpijskim igrama osvojila je zlato. Uz ostalo je i dvostruka svjetska prvakinja na 3.000 m. Ovaj put nakon završene utrke iz njedara je izvukla sliku Bogorodice Djevice Marije. Okrenula ju je prema kamerama i onda se zadubila u molitvu, odnosno zahvalu. Pokazala se primjerenom pravoslavnom kršćankom. Mogu misliti kako su besprizorni škrgutali zubima. Biti uspješan i vjerovati u Boga, to je jedna od stvari koju zaista ne mogu vidjeti. I to još na olimpijskim igrama koje su prekrili svojim mračnim znakovima. Gdje su pogriješili u preodgoju ljudi?
George Soros umjesto olimpijskih igara posvetio se drugim stvarima. Ima 82 godine, ali to ga nije smelo da se zaruči s dvostruko mlađom… kako je nazvati, ženom, partnericom, sponzorušom… Kažu da je sedmi čovjek po bogatstvu u SAD-u. Nazvaše ga i filantropom, iako svi govore da mrzi ne samo ljude nego i sve ono što ne može sebi podvrći. Podrazumijeva se da je i on jedan od besprizornih koji lupetaju o novom svjetskom poretku. Nadajmo se da ne će dugo, ne mislim ovdje na kraj njegovog životnog vijeka.
Kad sve ovo sagledamo, zar nam može biti čudno da se komunisti novčano pomažu, da se sve rasprodaje, da se uništava nacionalni identitet, gospodarstvo i dostojanstvo? Ne tamo negdje, nego i kod nas, u Hrvatskoj i Herceg Bosni. Zna to dobro biskup Valentin Pozaić. Reče ovih dana u jednoj propovijedi da čovjek nije stroj koji uzima gorivo, nego je tjelesno-duhovno osobno biće koje se hrani i blaguje. No, to neki pokušavaju iskriviti. Među njima je i opako zlo komunističkog terora i zastrašivanja koje još nije ishlapilo na našim prostorima. Čak štoviše, nastavlja se obnavljati veličanjem zločina i podizanjem spomenika. Dotle svakodnevno na svjetlo dana izlaze njegovi gnjusni zločini. Masovne grobnice se pojavljuju kao gljive poslije kiše. Položaje i vlast zauzimaju oni koji su činili te zločine, koji ih štite i veličaju. Progonitelji primaju nagrade za promicanje ljudskih prava. Nije teško pogoditi koga možemo prepoznati u ovim slikama. Besprizorni su tu oko nas, samo im mi ne bismo smjeli sličiti. Radije poslušajmo ove i druge riječi biskupa Pozaića. Budimo zdravi športaši, zdravi umjetnici, zdravi znanstvenici, zdravi… bilo što da radimo u životu.
Miljenko Stojić
