ODRŽAN OKRUGLI STOL O BENEDIKTINSKOJ BAŠTINI U SPLITU

Završetak Vidik festa bio je u znaku benediktinaca i njihove baštine u Dalmaciji. Zanimljivo predavanje u organizaciji Hrvatske udruge Benedikt održano je 12. svibnja u Kući jezika i kulture na Peristilu. Iako u jutarnjim satima, tema i vrsni predstavljači privukli su lijepi broj zainteresiranih slušatelja koje je predsjednik Udruge, Radoslav Zaradić srdačno pozdravio uz riječi zahvalnosti na pažnji dolaska predstavivši predavače i njihove teme; dr.sc. Mirjanu Matijević Sokol hrvatsku povjesničarku, sveučilišnu profesoricu, nositeljicu počasnog doktorata Sveučilišta u Splitu, dr.sc. don Mladena Parlova redovitog profesora na Bogoslovnom fakultetu u Splitu, stručnjaka za duhovnu i dogmatsku teologiju, jednog od utemeljitelja naše Udruge i našeg duhovnika, potom profesora Ljubomira Gudelja Velagu, arheologa, višeg kustosa u splitskom Muzeju Hrvatskih arheoloških spomenika, vrijednog voditelja i suradnika na četrdesetak arheoloških lokaliteta u našoj okolini.
Benediktinci djeluju na hrvatskom prostoru već od IX. st. , a njihova prisutnost je osobito vidljiva, prema povijesnim tragovima, u ranom srednjem vijeku u sjevernoj Dalmaciji, odnosno u Zadru, Ninu i u njihovoj okolici. Tijekom X. i XI. st. posebno prisutna u samostanima sv. Krševana i sv. Marije u Zadru. Pismenost se naročito njegovala u samostanu sv. Krševana, koji će tijekom vremena postati uvaženo humanističko središte na jadranskoj obali, zahvaljujući dobroj suradnji ovog samostana i talijanskih benediktinaca u Monte Cassinu.Tamo su benediktinci razvili tzv. nacionalno pismo beneventanu, koje je njihovim širenjem stiglo i na istočnu obalu Jadrana. Tako njihove zajednice postaju mjesta opismenjavanja. Iz ovih ranijih razdoblja ostao je najstariji beneventanski zapis u Splitskom evangelijaru.


Početkom XI. st., svjedoče dokumenti, osniva se u Splitu, na dominantnom položaju izvan centra grada, benediktinski samostan sv. Stjepana Prvomučenika. U XI. st., točnije 1068. u duhu crkvenih reformi, u Splitu je otvoren i ženski samostan sv. Benedikta. Budući da je u samostanskoj crkvi Sv. Benedikta bio pokopan splitski nadbiskup, Rajnerije (Arnir), samostan se počeo nazivati njegovim imenom. Dolaskom Napoleona u naše krajeve 1807./1808. redovnice napuštaju samostan i pridružuju se svojim sestrama u samostanu Sv. Marije u Zadru. Uspjele su prenijeti i sačuvati i samostanski arhiv.
„Oko 1080. godine osniva se samostan u Poljicima u blizini grada Splita. Prema sačuvanim zapisima temeljimo naša znanja o ovom samostanu, ali i spoznaju o razini pismenosti u Splitu u to vrijeme koju su sasvim sigurno uz katedralnu školu podupirali svojim radom benediktinci“, naglasila je profesorica Matijević. Veliki istraživač benediktinske baštine, Povljanin don Ivan Ostojić, crkveni povjesničar ostavio nam je prvu monografiju o značenju i ulozi benediktinaca u Hrvatskoj. S posebnom pažnjom istraživao je benediktinski samostan sv. Ivana Krstitelja u njegovom zavičaju. Kada je osnovan nije poznato, ali o samostanu najviše odgovora nudi Povaljska listina, zapis na listu pergamene hrvatskim jezikom i ćirilicom., što dokazuje razinu pismenosti u Hrvatskoj u XI st., zahvaljujući djelovanju benediktinskih zajednica na našem području. Zapisivanje imovine i važnosti propisane evidencije događaja kao i rad na obrazovanju obaveza je djelovanja benediktinskih zajednica. Zaključila je ugledna predavačica argumentiranu poveznicu pismenosti i benediktinaca u našim krajevima, u srednjem vijeku.


Benedikt iz Nursije, osobnost, karizma, duhovnost, pravila don Mladenova je tema. Benedikt potomak plemenitaške obitelji dolazi u Rim na studij i ne snalazi se u dekadentnom društvu razorenog rimskog carstva. Nezadovoljan, povlači se u samoću. Osobe poput njega, nesretne svijetom koji se ruši, požele da im Benedikt bude duhovni vođa. Tako Benedikt postaje koordinator malih zajednica. Odlaze u Monte Cassino koji tijekom vremena postaje kolijevka europske kulture. Osniva samostan i izgrađuje „temelje novoga“ uz veliku podršku pape Grgura Velikoga koji će svaku novu zajednicu nazvati „novim narodima“. Papa Pavao VI. proglasio je sv. Benedikta zaštitnikom Europe uz poruku i pouku svima kako su benediktinci „ križem , knjigom i plugom“ izgradili Europu. Benedikt ostavlja knjižicu pravila s 73 poglavlja. Djelo nije izvorno, ali je važno za organizaciju života u mnogim monaškim zajednicama. Njegov temelj su dvije riječi, ora et labora. Prva riječ ove sintagme poručuje da se čovjek ne može ostvariti bez Boga, Tražiti Božje putove je prvi i osnovni zadatak. Labora, čovjek se kroz rad ostvaruje, zato svaki monah u zajednica treba raditi i biti samodostatan. „Benedikt nam se predstavio kao psiholog i poznavatelj čovjeka. Ovo je prošlost, a sadašnjost nije blistava. Pravila koje je ostavio su veliki doprinos ravnoteži molitve i rada u izgradnji čovjeka i svijeta u kojemu živimo“, zaključio je don Mladen.
O sadašnjosti i budućnosti benediktinske baštine nastavio je u svojem izlaganju i prof. Ljubomir Gudelj. Jedini aktivni muški benediktinski samostan u Hrvatskoj je Ćokovac kod mjesta Tkon na Pašmanu. Nakon mletačkog razaranja Biograda benediktinci dolaze na Pašman i grade novi samostan. Naziv “Ćokovac” dolazi od riječi “ćok”, što je naziv u lokalnom dijalektu za pticu kos. Ćokovac je i poznato glagoljaško središte. Samostan je upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. U samostanu djeluju četiri monaha, peti je na školovanju u Rimu i 27 svjetovnjaka pridruženih monaškoj zajednici. Profesor Gudelj nastavio je o aktulnim problemima struke kao i onima iz nedavne prošlosti koje nas silno opterećuju nerazboritošću kao što je kulturocid na Sustipanu, potom izgradnja poslovnog centra u Solinu, splitska obilaznica,  i opet slijedi zaključak s pitanjima bez odgovora.

Hrvatska udruga Benedikt/ Margita Vučetić

Skip to content