SAD je prva žrtva novog svjetskog poretka koji stvaraju arhitekti globalističke nadvlade
AMERIČKI SAN PRETVOREN U NOĆNU MORU Dramatični podaci o povećanju broja siromašnih stanovnika ove gospodarske velesile,
ukazuju na paradoks, da je Amerika postala prvom žrtvom Novoga svjetskoga poretka koji su najviše najavljivali njeni predsjednici, Bush stariji i mlađi. Oba su članovi kontroverznih tajnih organizacija poput Bilderberške skupine i drugih.
Američki san također je žrtva globalne financijske krize. Najnoviji statistički podaci pokazuju poražavajuće stanje nekad najmoćnijeg svjetskog gospodarstva čiji je pad započeo samoubilačkim seljenjem proizvodnih pogona iz homelanda u daleku Kinu I ostale zemlje jugoistočne Azije. Rezultat je da danas azijski tigrovi bilježe gospodarski rast, a Amerikanci grcaju u dugovima. Istovremeno, hladoratovski neprijatelj Rusija bilježi konstantni gospodarski rast od 1,9 posto i prema podacima Svjetske banke njen BDP po glavi stanovnika iznosi je 10.444 dolara. Ruski predsjednik Vladimir Putin naglasio je u više navrata kako mu je cilj da Rusiju udo 2020. godine učini jednim od pet vodećih svjetskih gospodarstava. Ovoga trenutka oko 100 milijuna Amerikanaca statistički se vodi kao “siromašni” ili “gotovo siromašni”, što je čak trećina od oko 308 milijuna stanovnika SAD-a. U američkim omjerima to znači da je prihod svakog trećeg Amerikanca pao ispod granice siromaštva prema odredbama federalne vlade koja iznosi 11.139 dolara godišnje (73.000 kn) za pojedinca, odnosno ispod prihoda od 22.314 dolara (147.000 kn) godišnje za četveročlanu obitelj.
Američki gospodarski rast u padu je od sredine prošlog desetljeća
| >>>
Još nije gotovo, SAD iduće godine slijeće u ‘meku recesiju’ |
Dakle, u trenutku kada se Amerika grčevito bori da zadrži status velesile broj jedan, njeni stanovnici rapidno siromaše dok broj nezaposlenih u posljednjih dvije godine varira između osam i deset posto. Zbog ovih alarmantnih podataka, američki predsjednik Barack Obama u svoju predsjedničku kampanju uvrstio je i temu povratka proizvodnje i etikete Made In USA na američke proizvode, no čini se da ta kampanja stiže prekasno. Iluzorno je od američkih vlasnika tvrtki očekivati da se vrate proizvodnji sa skupljom radnom snagom, kad imaju puno jeftiniju u Kini. To je Obami u lice rekao i nedavno preminuli tvorac informatičkog čuda Applea Steve Jobs, na njegovo pitanje ima li šanse da vrati proizvodnju iz Kine u SAD. Kinezi, pojasnio je Jobs, osim jeftine radne snage u tri smjene, nude neusporedivo bolje proizvodne uvjete pa se tako u sklopu tvornice nalaze i spavaonice za radnike, istraživački laboratoriji i hale u kojima u roku 24 sata može dobiti svaki dio potreban proizvodnju novog proizvoda. Takve uvjete u SAD-u nema, a kada bi ih i imao, proizvodnja bi bila preskupa i prema tome, nekonkurentna.
Masovno prebacivanje američkih tvrtki u Kinu rezultiralo je dramatičnom promjenom u omjeru državnog i proizvodnog sektora. Prošle je godine, naime, prvi puta broj zaposlenih u američkim državnim službama i administraciji nadmašio broj zaposlenih u realnom sektoru. Američki dolar grčevito se bori da zadrži poziciju svjetske valute broj jedan, a ukupni dug iznosi više od 55 bilijuna dolara! Prije 40 godina, američki ukupni dug (vladin, gospodarski i potrošački) iznosio je manje od dva bilijuna dolara. Ekonomski analitičari upozoravaju Amerikance da se ne daju zavarati vladinim statistikama koje pokazuju kako zemlja bilježi blagi ekonomski rast, jer te brojke ne uključuju inflaciju. Kada se uračuna inflacija, američki gospodarski rast u padu je od sredine prošlog desetljeća. No, to nisu konačne brojke. Broj siromašnih Amerikanaca do kraja godine će se povećati i vjerojatno dosegnuti najvišu razinu u posljednjih pedeset godina. Godine 1970. oko 65 posto Amerikanaca živjelo je u četvrtima gdje živi srednja klasa. Do 2007. taj broj pao je na 44 posto.
1 % najbogatijih posjeduje više od 36 % ukupnih dobara SAD-a
Ostali statistički podaci koje je prikupio portal Infowars.com dočaravaju tužnu sliku stanja u kakvom se stanju danas nalazi Amerika. Tako primjerice, oko 57 posto američke djece živi u domu s ‘’niskim primanjima’’. Svaki četvrti američki radnik dobiva plaću koja je ispod granice siromaštva. Štoviše, ovoga trenutka, američki radnik prima najnižu plaću od radnika u bilo kojoj drugoj glavnoj industrijskoj zemlji. Prema Wall Street Journalu, 49,1 posto svih Amerikanaca živi u kućanstvu u kojem najmanje jedna osoba prima financijsku pomoć vlade. Prije trideset godina, bilo ih je 30 posto. Prema sadašnjim trendovima, polovica Amerikanaca u zreloj dobi barem jedan dio života provest će u siromaštvu do 65 godine života. Broj ‘’jako siromašnih’’ Amerikanaca prema američkom uredu za statistiku, tijekom 2010. porastao je za 300 posto. Od dana kada je Obama stupio na dužnost, broj siromašnih Amerikanaca povećao se za šest milijuna, a broj Amerikanaca koji se dobivaju bonove za hranu povećao se za 14 milijuna. Broj djece beskućnika od 2007. godine porastao je za 33 posto, dok se oko 20 milijuna američke djece prehranjuje u školskoj kuhinji. Stopa nezaposlenosti u SAD-u iznosila je osam posto 40 mjeseci za redom, a 42 posto svih nezaposlenih nije našlo posao više od šest mjeseci. Na kraju, statistika pojašnjava i zašto se Amerika našla u ovom nezavidnom položaju: Prema Huffington Postu, jedan posto najbogatijih Amerikanaca ima u vlasništvu više od 36 posto ukupnih dobara SAD-a, što je više od ukupne imovine 95 posto Amerikanaca.
|
>>> |
Ovi dramatični podaci iz, sada možemo reći, bivše gospodarske velesile, ukazuju na paradoks, da je zapravo Amerika postala prvom žrtvom Novoga svjetskoga poretka koji su najviše najavljivali njeni predsjednici, Bush stariji i mlađi. Oba su članovi kontroverznih tajnih organizacija poput Bilderberške skupine, za koju poznavatelji njena tajnog rada, kažu da novi poredak gradi na ruševinama starog i to putem umjetne gospodarske krize kojoj upravo svjedočimo. Članovi tog društva u rijetkim trenucima iskrenosti, poput Davida Rockefellera, priznali su kako strpljivo grade novi svjetski poredak, svijet kojem je glavni simbol broj jedan – jedna vlada, jedna banka, jedna valuta. Slijedom toga i jedna vojska i jedna religija. Naravno da se ti ciljevi ne mogu postići na izborima, nego samo minucioznim i dugotrajnim radom koristeći sve poluge kojima jedino raspolažu te takozvane elite – medija i novca kojim kupuju sve što požele, uključujući i čelnike država i svjetskih banaka i institucija. Jedno od sredstava je i razaranje postojećeg socijalnog i gospodarskog sustava koji smo dosada poznavali, kako bi osiromašeni i obespravljeni stanovnici svijeta sa zahvalnošću prihvatili nadnacionalno zakonodavstvo čije je glavno obilježje potpuna kontrola nad životima svakog pojedinca na ovom planetu. Nažalost, elite su u tom novom poretku Americi dali ulogu zbog kojega sve više gubi tradicionalni image čuvara demokracije, a dobiva zlokobni epitet svjetskog policajca.
Mirko Bobanović/dnevno.hr
