Što znači Isusova rečenica: »Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga…«?
Nastavnik sam u školi, redovito idem na misu i posebno pratim propovijed. Nejasna mi je jedna rečenica iz evanđelja gdje Isus kaže: »Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga…« Ostalo mi je sve jasno.
Ivica V.
Blago Vama ako Vam je u evanđeljima sve ostalo jasno! Mnogo nas je koji godinama i studijski i molitveno poniremo u Sveto pismo a još uvijek ne bismo mogli to za sebe reći. Ima rečenica i izraza i cijelih ulomaka koje smo bezbroj puta pročitali jedva nešto shvaćajući, a onda nam se odjednom otvori duboko značenje, najčešće aktualno za baš taj trenutak našega osobnog života ili naše povijesti. Tako Duh koji je nadahnjivao svete pisce dok su pisali sada surađuje s onima koji to s vjerom čitaju.
No u ovom je slučaju značenje doista jasno. Riječ je o tekstu u Matejevu evanđelju (16, 25-26). Isus upozorava da je život zauvijek zajamčen onima koji su ga spremni iz ljubavi žrtvovati, dok će oni koji pod svaku cijenu žele sebe sačuvati, na kraju ipak biti gubitnici. I u prirodi je tako da sjeme koje se u zemlji na neki način raspadne, zapravo proklija novim životom, dok ono koje bi se čuvalo od takva pokapanja i raspadanja, ostaje beživotno.
Čovjek nije konzerva da se čuva, nego kruh koji se dijeli, ali se dijeljenjem zapravo umnaža, što je Isus baš htio istaknuti čudesnim umnažanjem kruha. Ista se misao s novim dosezima očituje i u prispodobi o talentima (Mt 25) gdje onaj koji u strahu da ne bi sve izgubio, povjereni mu novac krije pa i bez njega ostaje, dok onaj koji s njime hrabro posluje uz rizik da ga i izgubi, postiže bogatstvo. Očito je da primjeri sa sjemenjem kao i s novcima samo pomažu razumjeti Isusovu poruku a ne mogu je iscrpsti ni objasniti.
To da čovjek koji je spreman sve pa i sam svoj život žrtvovati zapravo ne može biti gubitnik, makar ponekad zaista sve na ovome svijetu izgubio, nije posljedica djelovanja prirodnih sila čovjekove naravi, nego plod vrhunaravnoga čovjekova sudjelovanja u božanskom životu, njegova uzdignuća iz naravi u nadnarav. Nije riječ samo o onima koji su istinski nesebični želeći svjesno nasljedovati Isusa nego o svima koji, makar ne bili toga svjesni, zauzimaju Isusov životni stav sebedarja.
Izvor: glas-koncila.hr
