Nazor: da imaju obraza srbijanski zastupnici u Haagu bi se sramili
Izlaganje srbijanskih zastupnika na Međunarodnom sudu prave u Haagu daleko je od znanstvene – historiografske razine, a da imaju imalo obraza i odgovornosti prema povijesti i povijesnim činjenicama, ali i prema budućnosti svoga naroda, kao i budućnosti međusobnih hrvatsko-srpskih odnosa, sramili bi se izrečenih tvrdnji u kojima između ostalog kažu da je “za rat odgovorno hrvatsko vodstvo zbog vlastitih ambicija” , rekao je za narod.hr ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Ante Nazor.
Nazor smatra da su teze srpskoga tima gotovo iste kao i prilikom izlaganja od 10. do 14. ožujka, a među izrečenim tvrdnjama srbijanske strane su: da je suvremena Hrvatska „nastavak NDH“ ili da se „Brijunski sastanak može usporediti sa sastankom nacista na kojem je donesena odluka o konačnom rješenju židovskoga pitanja“, da je logistički i financijski ovisila o Beogradu i da je kontrolirala oružane snage tzv. krajine te srpske paravojne postrojbe”, pa tako do posljednjih tvrdnji “za rat odgovorno hrvatsko vodstvo zbog vlastitih ambicija” ili da “hrvatski pravni tim nije ničim dokazao da je JNA “de facto” bila organ nastajuće srbijanske države, itd.
Komentirajući za narod.hr tvrdnje srbijanske strane na sudu u Haagu, Nazor je citirao znanstveno utemeljeno razmišljanje poznatoga beogradskoga odvjetnika Srđe Popovića iz njegove knjige „One gorke suze posle“ u kojoj kaže da se može razgovarati i o tome je li Srbija bila u ratu, iako to pitanje danas više nitko ne postavlja ozbiljno. Ali, po njegovu mišljenju, srpski politički vrh je učinkovito kontrolirao JNA i sve dobrovoljce, koje je organizirala, naoružavala i otpremala na ratišta srpska država.
Popović tvrdi da je u procesu protiv Slobodana Miloševića dokazana „njegova odlučujuća uloga u raspadu SFRJ i započinjanju ratova“, da se „jasno vidi kako se Milošević dokopao odlučujućeg utjecaja i kontrole nad JNA i njenim vrhovnim komandantom, Predsjedništvom SFRJ“, da je dokazano da je „preko JNA i srpske policije on uspio ostvariti i kontrolu nad paravojnim formacijama, kao i nad Vojskom Republike Srpske, koju je formirao, naoružao i plaćao“, citira Nazor.
Nazor citira Popovićev odnos prema optužbi za genocid prema kojem smatra da je samo postojanje genocida dokazano, i to ne samo dokazima izvedenim na Miloševićevom suđenju, već i presudama i priznanjima drugih optuženih koji se odnose na tzv. male genocide, tj. progon po etničkoj osnovi.
Zbroj tih malih genocida u svojoj sumi jasno ukazuje na genocid, bez obzira jesu li su izvršitelji genocidnog plana, pojedinačno i u svakom konkretnom slučaju, postupali s genocidnim umišljajem i jesu li svjesni cjeline plana, piše Popović, a citira ga Nazor.
Što se tiče Miloševićeve odgovornosti za genocid, Popović smatra da mu je do sada dokazano bar pomaganje. Naime, iako je iz javnih istupanja političkog vrha bosanskih Srba, naročito Karadžića, odavno postalo jasno kakve namjere oni imaju prema nesrpskom stanovništvu BiH naravno, i RH, naznačio je Nazor, Milošević im je preko krnjeg Predsjedništva i JNA na raspolaganje stavio sva sredstva za izvršenje kaznenih djela i nastavio to činiti i nakon masakra u Srebrenici, smatra Popović i zaključuje da su to jasne radnje pomaganja.
Dakako, s obzirom na izvore, može se reći da se isto odnosi i na istupanja vodstva Srba iz Hrvatske, naročito njihovog vođe Milana Martića, odnosno na njihove namjere prema nesrpskom stanovništvu u RH, smatra Nazor.
Srđa Popović navodi da svjedočenja Ante Markovića, Milana Kučana i Stjepana Mesića uspješno demontiraju osnovnu obranu Miloševića , a i sadašnjeg srbijanskog tima u Haagu, dodaje Nazor, da je on tobože ‘branio teritorijalni integritet Jugoslavije’, da su rat tobože započeli Hrvati i da on nije odgovoran za postupke JNA koja je bila pod kontrolom Predsjedništva.
Iz njihova je iskaza jasno, i ne samo iz tih iskaza, nego i iz drugih izvora i uvida u kronologiju događaja upozorava Nazor , da je prvi separatistički ustav donijela Srbija, da je Milošević sistematski rušio sve savezne institucije, da je tajno organizirao oružanu pobunu u Hrvatskoj, da je amputirao Sloveniju da bi prvo paralizirao a potom osvojio Predsjedništvo, te da je na kraju preko Jovića kontrolirao Predsjedništvo, a preko Predsjedništva Armiju, kako i Popović piše u svojoj knjizi, a svoj komentar zaključuje Nazor.
Izvor: narod.hr
