DHK: Tražimo zakon o uporabi hrvatskoga jezika
Zaključci o hrvatskome standardnom jeziku usvojeni na Godišnjoj skupštini Društva hrvatskih književnika, 16. lipnja 2012.
1. Jedno je od obilježja civilizirane zajednice je književni ili standardni jezik sa svojom neutralnom normom i izražajnim registrima te s funkcionalnim stilovima koji omogućavaju komunikaciju na vlastitu nacionalnome jeziku o svim bitnim područjima međunarodne kulture i civilizacije. Stoga sve civilizirane države neprestano vode brigu o svojem standardnom jeziku. U nas je to hrvatski jezik. Da bi on bio standardan, mora se njime i moći komunicirati i doista komunicirati na svim tim područjima, a osobito na najzahtjevnijima, kao što su znanost, umjetnost, visoka naobrazba, a onda i državna uprava, javne službe i gospodarstvo.
2. Ako se jezik ne razvija na tim područjima, gubi obilježja standardnosti. Živimo u vremenu kada se hrvatski jezik treba međunarodno afirmirati kao jedan od službenih (ako ne i radnih) jezika Europske unije. No, ako ga zapustimo u najzahtjevnijim funkcionalnim stilovima, on ne će više biti standardan, a drugačiji jezici ne mogu ni biti službeni u Europskoj uniji ni u međunarodnoj zajednici.
3. U nas zakoni, osim načelno Ustava, ne jamče uporabu hrvatskoga jezika na tim područjima, a praksa ju ugrožava: postoji jak pritisak da se vrjednuju samo znanstveni radovi na engleskome jeziku, posebno se nagrađuje nastava na engleskome jeziku… Poznavanje i uporaba svjetskih jezika ne bi, međutim, smjela ugrožavati uporabu službenoga jezika države. Stoga bi nam bio potreban zakon o uporabi hrvatskoga jezika, kakav je svojedobno predlagan, ali nije usvojen. Tražimo da se takav zakon o uporabi hrvatskoga jezika usvoji u Hrvatskoj!
4. Iako ima nekoliko otvorenih pravopisnih pitanja, hrvatski je standardni jezik u načelu dobro normiran. Oko otvorenih pitanja ne treba voditi ratove jer će se ona najbolje riješiti smirenom stručnom raspravom i dobrom književnom praksom. Od pravopisa mnogo je važnija gramatika za neki jezik. Za hrvatski postoje upotrjebljive gramatike pa ni tu nema mjesta veliku strahu. No, tu za jezikoslovce ipak postoje još veliki zadatci da opišu jezik i propišu stabilnu i elastičnu normu za nj u skladu s najsuvremenijim jezikoslovnim spoznajama na tome području. O njima je niz bitnih stavova donijelo nedavno ukinuto Vijeće za normu hrvatskoga standardnoga jezika. Osobito o bitnome odnosu hrvatskoga standardnoga jezika prema cijeloj književnoj baštini i prema hrvatskim dijalektima.
5. No za razvoj hrvatskoga jezika najbitnije je na svim područjima koja se danas velikom brzinom razvijaju – poput računalnih znanosti, gospodarstva, drugih područja znanosti i kulture, europskoga prava itd. – voditi skrb o razvoju jezičnoga nazivlja. Bez toga jezik ne će biti standardan, nego će postati, a dijelom od nebrige i postaje, pidgin. Zato tražimo da država sustavno i neprekidno financijski podupire rad na razvoju hrvatskoga nazivlja na svim tim područjima, u ustanovama koje su za to pozvane i osposobljene i u projektima posvećenima bilježenju i stvaranju znanstvenoga i drugoga nazivlja! To je i obveza hrvatske države na osnovi pristupanoga ugovora s Europskom unijom.
DHK
