Josip Jović: Neka Boga i Amerike
PRAVDA JE BILA NA NAŠOJ STRANI KAO I 1995. GODINE Možda usporedba nije umjesna. Ali, splitske su ulice nakon oslobađajućih presuda za Antu Gotovinu i Mladena Markača gorjele kao da je Hajduk postao prvakom Europe. Kolone mladih s barjacima i borbenim pjesmama kretale su se prema Rivi i svi bi oni opet, ne daj Bože da zatreba, išli u rat za domovinu, unatoč svemu. Cijela atmosfera podsjećala je na dane neposredno nakon Oluje. Jer, i ovo je jedna nova, velika pobjeda koja dolazi u vremenu niza poraza koje na različitim poljima doživljavamo svakodnevno.
Ovo je zaista veličanstvena pobjeda pravde koja je došla nakon svih krivotvorina, propagandnih laži, kleveta i nepravednih optužbi i uoči dana kada se sjećamo pokolja u Vukovaru i Škabrnji. Iako su u zatvoru proveli sedam dugih godina, dvojica generala, kad vide kako je narod dočekao njihovu slobodu, nemaju za čim žaliti. Ovo je i njihova još jedna, životna pobjeda, obranili su, uz pomoć odvjetnika, svoju čast i čast svoje zemlje kao i 1995. godine.
Politička je poruka presude neobično važna. S Domovinskog rata, države i naroda skinut je ogroman teret. Ne, nije bilo nikakvog udruženog zločinačkog pothvata ni sustavnog protjerivanja stanovništva. Akcija oslobađanja okupiranih područja bila je legitimna, zakonita i u skladu sa svim normama ratnog prava i međunarodnim konvencijama.
Rekli bismo, neka Boga, ali i neka Amerike. Bog je istina i pravda i ovaj je narod znao da su i jedno i drugo na njegovoj strani. Ali, opet pravda i istina tako često izvlače kraći kraj u sudaru sa silom. Ovaj je put, čini nam se, na našoj, ali i na Božjoj, strani bila i snaga SAD-a, opet kao i one 1995. godine i to se nikada ne smije zaboraviti. Hrvatska je danas članicom NATO pakta što je vjerojatno također odigralo određenu ulogu.
Odluka Žalbenog vijeća, koliko god bila pravedna, ne može opovrći uvjerenja kako je djelovanje Haaškoga suda u cjelini bitno politički motivirano. Kako su, inače, mogući tako različiti pristupi i različite ocjene sudskih vijeća na dvije razine u tako kratkom vremenu. Prvostupanjska je presuda bila krajnje isforsirana, nasilna, aprioristična pa ju je drugostupanjska preinaka u pravom smislu duboko posramila.
Dijelovi međunarodne zajednice i pojedine diplomacije neće biti sretni zbog oslobađanja Gotovine i Markača i naročito zbog obrazloženja te odluke. Neće biti sretni ni susjedi u Srbiji, a ni dijelovi domaće javnosti, poglavito oni koji državno osamostaljenje smatraju zločinom, kao i oni koji su dali svoj obol progonu generala i branitelja, poput bivšeg predsjednika, koji je i prije Oluje, već nakon Bljeska, kako stoji u jednoj bilješci neiscrpnog Wikileaksa, američkom veleposlaniku Galbraithu tužakao vlastitu zemlju kako je u zapadnoj Slavoniji počinjeno etničko čišćenje Srba, što će kasnije nastaviti i pred samim Sudom.
JOSIP JOVIĆ/SDalmacija
