GMO će se u Hrvatskoj jesti, ali se ne mora označavati
Uspješno donesena uredba Hrvatska Vlada je 29. ožujka 2012. uspješno donijela uredbu:
O izmjeni i dopunama o razini genetski modificiranih organizama ispod kojih proizvodi koji se stavljaju na tržište ne moraju biti označeni kao proizvodi koji sadrže genetski modificirane organizme.
U kampanji za pristup Europskoj uniji nisu se spominjali potencijalni problemi genetički preinačenih usjeva i od njih dobivene hrane, unatoč tomu što je 80% građana protiv GMO-a. Sada nam je, mogli bismo reći potiho, došla uredba o neisticanju GMO-a. Je li bivša Vlada pripremila put ka tome, a ova nova nije imala vremena reagirati, nije više ni bitno jer uredba je donesena. Pitanje je vrijedi li ideja da svaka Vlada mora raditi u korist svojih građana?
Podsjetimo da se saborski Odbor za zaštitu okoliša jednoglasno očitovao da želi Hrvatsku slobodnu od GMO-a i da se razvoj Hrvatske temelji na ekološkoj poljoprivredi i turizmu, da 18 županija ne želi genetski modificirane organizme, te praktički želi Hrvatsku slobodnu od GMO-a.
No unatoč svemu ova Uredba sadrži odredbe koje su u skladu sa sljedećim aktima Europske unije:
– Odluka Komisije od 17. lipnja 2011. godine o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadrže, sastoje se ili su proizvedeni od genetski modificiranog kukuruza MON 89034 × MON 88017 (MON-89Ø34-3xMON-88Ø17-3) u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003 Europskoga parlamenta i Vijeća.
Šifre MON 89034 i MON 88017 označavaju GMO sjeme multinacionalne kompanije Monsanto, a ovom odlukom je dakle propisano da na proizvodima koji sadrže kukuruz ne treba isticati da je riječ o GMO sorti. Monsanto nije jedini na popisu uredbe, tu je i GMO sjeme kompanija Pioneer/Dow, AgroSciences, Bayer Crop Science, Syngenta Seeds.
Monsanto Hrvatska d.o.o.
Monsanto se pokazao kao najokrutniji i najveći igrač u lobiranju prema znanstvenicima i političarima. Prve pobjedničke kockice bacili su u SAD-u, tako što su izlobirali da se dopusti patentiranje genetski modificiranog sjemena.
To znači da je Monsanto vlasnik svog kukuruza u Hrvatskoj koji u budućnosti bude prihvatio karakteristiku modificiranog MON 89034 × MON 88017.
Prihvaćanje karakteristika se događa putem križanja naših postojećih vrsta kukuruza s njihovim modificiranim. Ako se pojavi novo sjeme, što se događa svake godine, a u tom novom sjemenu bude dio genetske strukture MON 89034 × MON 88017, oni postaju vlasnici tog sjemena. Čitava ova priča sjajno je objašnjena u filmu Food Inc. Roberta Kennera iz 2008. godine.
Zahvaljujući WikiLeaksu procurile su mnoge informacije, pa tako i ona u kojoj američki ambasador u Parizu Craig Stapleton savjetuje Washingtonu da protiv svake članice EU-a koja se protivi uvođenju GMO-a počne trgovački rat, što dovoljno govori o značenju koje Monsanto ima američkoj vladi. Wiki navodi da je Amerika upoznata sa stavom hrvatskih građana koji se protive sadnji GM-usjeva i da u narodu vlada strah da će takvi usjevi biti zasijani bez njihova znanja.
Također, Wiki prenosi Stapletonove riječi da se s približavanjem Hrvatske EU-u usklađuju zakoni s europskim normama i da postoji nada da će se srušiti ideja o Hrvatskoj slobodnoj od GMO-a, budući da će Hrvatska sigurno slijediti EU kada je u pitanju biološka sigurnost ili GMO. Zakon o hrani, Zakon o zaštiti prirode, Zakon o zaštiti potrošača zapravo su regulativni okviri za uvođenje preinačenih usjeva i hrane, jer ovako, bez te regulative, u Hrvatskoj je de facto na snazi zabrana sjetve takvog sjemena.
Jedino što nas može ohrabriti su postignuti uspjesi susjedne Austrije, Slovenije i donekle Italije u suprotstavljanju stavu Europske unije.
Argentinski model
Poznat je primjer kako se Argentina pretvorila u velik znanstveni laboratoriji. Već petnaest godina dopuštena je sjetva “GM RoundupReady” (RR) soje. Argentinska vlada je u svom planu da izvuče zemlju iz duboke ekonomske recesije, 1990. restrukturirala svoju privredu na genetički modificiranoj soji, namijenjenoj izvozu. Znanstveni oslonac, jedini u prilog takvoj odluci, bili su “znanstveni” podaci vlasnika GM-soje, korporacije Monsanto. Argentina se zahvaljujući GM-usjevima privremeno izvukla iz financijske krize, ali GM-sorte su od početka bile pet posto manje rodne, uz to su se pojavile neke nove biljne bolesti, točnije njih 40, koje nisu postojale prije, a intenzitet se postojećih bolesti pojačao. Danas je u Argentini više od 56 posto ili 18,65 milijuna hektara oranica zasijano RR-sojom, koja je potpuno otporna na sve herbicide, osim na Monsantov totalni herbicid roundup.
Između 1997. i 2008. izvoz soje iz Argentine povećao se s 3,2 na 16,3 milijardi američkih dolara, stoga je taj proizvodni model prihvaćen kao velik ekonomski uspjeh. S druge strane, 200 tisuća malih poljoprivrednika iseljeno je sa svoje zemlje. EU na godinu uvozi oko 38 milijuna tona RR-soje bez uvoznih carina. Zbog otpora Europljana prema RR-soji, ta jeftina soja završava kao stočna hrana na velikim industrijskim farmama, a rezultat je niska cijena mesa, jaja i mlijeka, kojoj EU-ov mali farmer ne može konkurirati.
Monsanto svoj uspjeh na tržištu može zahvaliti lobiranju u američkom kongresu, s ciljem da uz pomoć političkog pritiska, te putem patentom zaštićenog, skupog GM-sjemena i skupog herbicida, monopolizira svjetsku opskrbu hranom.
Još jedino što visi u zraku u kojem se oplodnja i događa, jest je li se lobiranje dogodilo i u Hrvatskoj, te u čiju korist. Lobista ili lobiranih.
Tomislav Brdjanović/index.hr
