Bijeda crvenih kolumnističkih nakaza
U Dalmaciji postoji uzrečica „uvik valja znat kad triba stat na balun”, ali treba i pravilno procijeniti u koje je vrijeme te kojem je primjerice dobronamjernom susjedu, poznaniku, političkom protivniku ili neistomišljeniku ta poruka upućena. Držim kako je baš ovo pravi povijesni trenutak da preostali malobrojni „mali i obični” novinari u Hrvatskoj koji doista žele dobrobit svojoj djeci i njihovoj djeci podignu glas pa da jednostavno samo pišu ono što doista vide po svim mjestima u Hrvatskoj, a ne nasjedaju makar pod prisilom isplate ili neisplate neredovitih minornih honorara pisati članke koje im diktiraju nekompetentni urednici.
Ili još gore, što je jako vidljivo (i nečitljivo!) iz dnevnog tiska, kako mladi novinari „nasjedaju” na tekstove svojih gurua – kolumnista u redakcijama pa tako čak i u najobičnijoj vijesti pokušavaju nesvjesno (!) usmjeriti javnost po ideološkom – antihrvatskom obrascu i svjetonazoru tih svojih, nazovi, nametnutih mecena.
Na veliku žalost svih Hrvatica i Hrvata mi do danas nemamo dnevne novine koje bi doista na jednom mjestu okupile novinare koji bi, unatoč svemu i uprkos svemu, promovirale objektivno stanje u Hrvatskoj. Ako je ružno, treba pisati da ne valja (bez obzira koga se to ticalo); ali ako je nešto dobro, to treba poticati. No, kako sada stvari stoje, načekat ćemo se svi do takve dnevne novine.
Novine dostupne svim Hrvatima u isto vrijeme na svim kioscima (od Prevlake, preko moje Imotske krajine, Buja, Otočca pa sve do Čakovca i Iloka) koju će uređivati i u kojima će pisati te svoje realno viđenje u korist hrvatskoga čovjeka iznositi samosvjesni hrvatski novinari neopterećeni komunističkim nasljeđem svojih djedova i očeva. E, zato, možda baš zato, što nema takvih dnevnih novina Hrvati su u ovome trenutku potpuno zbunjen narod i narod koji stvarno ne zna kud bi više sa sobom.
To što su u ove minule dvije i pol godine do dana današnjega napravili ovi jadni crvenokukavni kukurikavci predvođeni Milanovićem kao „urednikom i glavnim uređivačem te izdavačem” uz pomoć njegovih urednika i novinara koji dobiju plaću u EPH-a ostat će samo u nekim zapisima (ako to bude itko proučavao) kao najcrnje razdoblje u povijesti u svim segmentima hrvatskoga novinarstva od 1990. godine. (Jasno da se godine Domovinskog rata tu ne zbrajaju; i tko to, opet! – a ima ih takvih – ne razumije, ne mogu mu pomoći.) Neoboljševici su toga sada potpuno svjesni, kao i njihovi poslušni urednici na javnoj televiziji te u Linićevoj (ne spominjem slučajno prezime riječkog komunista) grupciji EPH-a – novinama, igračkama za polupismene, starce i djecu.
Crveni krivolovci
Upravo zato crveni krivolovci sada koriste do iznemoglosti sve moguće lako predvidljive novinarske (davno izmišljene titoističke) gadarije i preostale imbecilne nebuluze pa ih trpaju u riječi komentatora na HRT-u ili gomilaju u rečenice kolumnista u EPH-a tiskovinama diskredatirajući domoljubne stranke ne bi li što više ocrnili svoj(?) narod i povijest hrvatskoga naroda – kojem se trebaju obraćati i koji im daje plaću!
Ima li većeg apsurda u Hrvata ako je prva vijest u Dnevniku HRT-a na Dan državnosti da su Josipović, Leko i Milanović položili vijenac na grob predsjednika dr. Tuđmana. Njih trojica se pomolila i, zar, izmolila Očenaš za Tuđmana!??? Na glumi bi im pozavidio i Rade Šerbedžija iz Brijuna. No, treba pomno isčitavati tekstove kolumnista – izuzetak je Josip Jović – tijekom mjeseca lipnja (od gubitka EU izbora sa strane neoboljševika) u dva najčitanija dnevnika u Hrvatskoj, u JL i SD.
Doslovno u svakom tekstu (osim onih koji se tiču recenzija inozemnih glazbenih izvođača) spominje se u negativnom kontekstu HDZ i njegova ostavština, a (kao!) usput i sve negativno sve što je, kao, uradio predsjednik dr. Tuđman. Pritom se u člancima ne biraju neprikladne riječi kojim bi se ocrnila na sve moguće načine duša Hrvata.
Uporaba uličnog kvartovskog zagrebačkog ili splitskog slenga prevladava; uz korištenje stalnih lokalnih psovki (ne bi li se približili mladeži), a učestalo spominjanje genitalija u kolumnama koje povećava broj riječi zadanih u kolumni očito te novinare dovodi do – ekstaze. Uglavnom se ide po logici; obavit ćemo posao. J…. narod, ionako ništa ne razumije.
No, da li je netko od tih veleumnih kolumnista dok je pisao svoj tekst promislio da i moj devetogodišnji sin tijekom ljetnih praznika vježba čitanje pa slučajno pročita naglas i dijelove iz tih zlih kolumni te već razumije koje su nepristojne riječi pa me upita:„Što je ovim novinarima!?” Naravno da kolumnist nije promislio, a moj mali zna o čemu se radi – i to mu se gadi.
Osobno se ne čudim člancima tih kolega jer jako dobro znam tko su, što su i odakle su. Znam koje su nagrade međusobno podjelili u tzv. HND-u za novinare godine. Sve je jasno kao dan. Eto im njihovi komentari i neka ih uokvire kao rođendanski dar djeci, tako da za dvadeset godina vide što su im očevi pisali.
Zatucanost
No, ujedinjeni kolumnisti JL – SD uporno, komunistički iznakaženo odgojeni, napadaju čak i kolege novinare koji svoje tekstove pišu na svoj način – bez psovki, prostačkih riječi i provokacija, ali s jasnim obrazloženjima i činjenicama u korist i za dobro svakog Hrvata. Znaju li kolumnisti iz EPH- a što je sloboda izražavanja? Zar za njihovu ravnodušnu objest u izražavanju mora svaki Hrvat platiti sedam kuna! U ime čega? A svi mi ostali „u mišiju rupu”!? Malo sutra.
Gdje ste čuli u EU da novinaru iz jednog, nazovi, desničarskog lista smeta komentar, nazovi, ljevičarskog lista. Nigdje. Svatko prati svoje. A kod nas smo mi koji znamo tko smo i što smo, a uput i pišemo hrvatskim jezikom bez psovki i vrijeđanja njima predstavljamo veliki problem samo zato jer nismo komunisti, ateisti…. kao njihovi stariji. Eto, na veliku njihovu žalost ne će biti tako, sve dok ima nas, kako nas znaju nazvati „malih pripitomljenih ustaša u obliku hrvatskih novinara”.
Samo su oni toliko zatucani da ne razumiju da su oni već sada sa svojom ideologijom zaluđivanja naroda u arhivu hrvatskoga novinarsta, a da mi koji slobodoumno pišemo nismo ni ustaše ni komunisti. Ne! Nama je stalo do Hrvatske i naše djece! A ne do mizerne plaće koju kolumnisti u svojim tekstovima zarađuju „blaćenjem” domoljubnih političara i ismijavanjem svega što Hrvata čini Hrvatom.
I na koncu. Da sam ja neki dužnosnik u EPH-a napravio bih anketu te provjerio što čitatelji kažu o člancima svojih sadašnjih kolumnista. (Ima li ovo veze s lustracijom; pojma nemam.)
Domagoj Zovko/hkv.hr
