Fašizam doista uzima zalet: ‘reže’ i vrijeđaju uime gay tolerancije!
Sadašnji autobusi koji dovoze ljude na parade pomalo podsjećaju na ‘jogurt revoluciju’
koja je prije dvadesetak godina kružila po bivšoj propaloj državi. Bilo bi zanimljivo istražiti tanane niti koje povezuju ono i ovo vrijeme – ističe dr. Josip Jurčević.
‘Zaista, kolika točno ljudska gnjida moraš biti, i koliko ti pogani jezik mora biti zao da preko njega prevališ kako je ‘Antonija Bilić neizravna žrtva lanjskog Gay Pridea u Splitu, jer su tisuće policajaca povučene iz potrage za nestalom djevojkom zbog osiguravanja parade na Rivi’?
Koliko ti točno tust i hladan mrak u glavi mora biti, koliko ti čovječjeg u ljušturi gnjide još uopće može ostati da bi nestalu mladu djevojku proglasio žrtvom mirnog prosvjeda za prava jedne manjine?
Dežulović o povijesti hrvatskog gnjidoslovlja:
Za povijest hrvatskog gnjidoslovlja valja zapamtiti njihova ljudska imena: Stjepan Lozo, Guido Piasevoli, Tatjana Alajbeg, Joško Čelan, Miroslav Klarić, Gordan Sladoljev, Barbara Kovačić-Domančić, Željko Ostoja, Miroslav Lozina i Marko Džaja. Predstavljaju se kao splitski intelektualci, sastaju na štekatu kafića na Žnjanu i otamo, postrojeni pred velikom Antonijinom fotografijom, pozivaju vlasti da zabrane ovogodišnji splitsku Paradu ponosa, javno poručujući – ponovimo još jednom, za one s manjkom povjerenja u vlastite uši – kako je ‘Antonija Bilić neizravna žrtva lanjskog Gay Pridea u Splitu, jer su tisuće policajaca povučene iz potrage za nestalom djevojkom zbog osiguravanja parade na Rivi’. Nakon čega razumnom čovjeku – jer ne postoje na zemlji ni sud ni zakon za gnjide – preostaje samo živa nada da postoji barem Bog u kojega vjeruju i u čije ime mrze.’ – doslovce tako, od riječi do riječi, napisao je Boris Dežulović na početku svoje kolumne objavljene ovih dana u Slobodnoj Dalmaciji.
S koje strane ustvari dolazi fašizam?
– Tako izgleda kad fašizam uzima zalet – nadovezao se, pak, Tomislav Klauški u svojoj kolumni na portalu Index, osvrćući se na fašiste koji se protive ‘paradi ponosa’, nikako na uglednog kolumnistu koji neistomišljenike naziva ljudskim gnjidama, desničarskom stokom, katoličkim talibanima, fašistima i šovinistima, te koji kolumnu završava rečenicom koja, onako kratka i sama, doista tjera na razmišljanje:
‘Gnjide’.
– Gospođice Holy, počistite fašističko smeće sa splitskih ulica! – traži, pak, u zaključku svoje nedavno objavljene kolumne sociolog Ivica Ivanišević.
A što na sve to kažu začetnici akcije koja se protivi ‘paradi ponosa’?
Sladoljev: Splićani šute, jer se boje da ih ne proglase homofobima
– Napeto je u Splitu zadnjih dana. Dok se na peticiju protiv gay parade potpisuje sve više ljudi, među njima i brojni sveučilišni profesori, intelektualci i umjetnici, dotle je splitska većina sve tiša. Ne usude se ljudi reći bilo što negativno u vezi s ‘paradom ponosa’, jer ih je strah da i njih ne proglase homofobima. Rezultat je to kampanje agresivnih i uvredljivih tekstova kolumnista splitske Slobodne Dalmacije, koji sve one koji misle drugačije prozivaju fašistima i šovinistima – ističe Gordan Sladoljev, profesor violine i utemeljitelj splitskog Kormornog orkestra, te jedan od začetnika građanske inicijative koja se peticijom usprotivila gay paradi u centru Splita, a koja je zasad uspjela promijeniti rutu ‘povorke duginih boja’, te izbjeći vruću završnicu na širokoj i teško branjivoj splitskoj Rivi.
Gay prosvjednici u Split su organizirano dovoženi autobusima
– U Splitu uopće ne postoji LGBT zajednica. To znači da i ovogodišnju, kao i lanjsku, ‘paradu ponosa’, organizira netko izvana. Lani su autobusi sudionika odnekud dovoženi u Split., a isprovocirane slike nasilja kasnije su obišle cijeli svijet. Split je po gay paradi citiran više nego po bilo čemu drugome, iz čega se da zaključiti da je nekome bilo u interesu izazvati kaos. Kome? Centrima moći koji i inače u zadnje vrijeme organiziraju kaos u Hrvatskoj i u svijetu – zaključuje profesor Sladoljev.
Kako ovo medijsko usijanje oko, ruku na srce, sekundarnih tema komentiraju poznati hrvatski analitičari ‘dublje perspektive’?
Mišak: Kad mediji dižu frku – to je propaganda, a ne novinarstvo
– Mediji, pogotovo određeni, uglavnom su na ovaj ili onaj način, dirigirani ili isprogramirani suvremenim jednoumljem koje se naziva ‘politička korektnost’. Kad ti mediji oko nečeg dižu frku onda to spada u žanr propagande, a ne novinarstva. Čini mi se da je ovo još jedan režirani i postavljeni događaj. Najbolje bi bilo da ljudi cijelu situaciju jednostavno ignoriraju jer, kao što je ispravno rečeno na INA-nom plakatu, ‘vaše emocije su naša energija’. Ako će je ignorirati, neće biti štete ni s koje strane, a niti koristi za one koji postavljanjem ovakvih događaja imaju zadnje namjere. Pri tom mislim na sve uključene strane. Što se tiče izraza ljudi koji pišu o svemu, svakako bih rekao da ako hoćeš toleranciju, moraš biti njen izvor. Ona se neće ni otkuda sama pojaviti. Ako je nekome doista stalo do promicanja tolerancije, ne čini mi se da je moguće boriti se za nju pomoću netolerancije. Na kraju krajeva, tolerancija i treba biti usmjerena baš prema onima koji ti najviše idu na živce, za one kojima si sklon, ona ti ni ne treba, zar ne? Osim toga, ne postoji apsolutna istina – ako neke grupacije žele koristiti javne prostore za svoje potrebe, imaju pravo, a druge grupacije imaju sva legitimna prava skupljati peticije ili ‘kajtigajaznam’, koje se odnose na korištenje tih istih javnih prostora, koji pripadaju svima. U konačnici, kad bi se akteri svih strana našli na pivu uvjeren sam da bi lako našli zajednički jezik. Problem je kad i u ime jednih i drugih govore politički obojeni posrednici kao što su mediji, koji nametanjem stavova i jednostranim izvještavanjem zavađaju ljude. No, danas je na snazi neizrečeno političko jednoumlje koje se očituje lijepljenjem etiketa. Ako netko ne trubi ono što ‘svi znaju da je ispravno’ odmah postaje ksenofob, rasist, kroacionist, homofob i sve druge besmislice. Rezultat je da se ljudi boje iznijeti svoje mišljenje da ne bi bili etiketirani. Takvo ispiranje mozgova jedan je od ključnih stupova suvremene ‘demokracije’ čiji su stup mediji – smatra Krešimir Mišak, popularni televizijski urednik, voditelj, rock glazbenik i pisac, koji potom pridodaje da ga tema gay parada, na koncu konca, nikad nije posebno zanimala.
‘Nemoj mrziti ljude zbog pripadnosti grupi, mrzi ih jednog po jednog pa dokle stigneš’
– Više gledam ljude kao pojedince, a ne kao grupe. Kako je rekao jedan mudar čovjek – nemoj mrziti ljude zbog ove ili one pripadnosti grupi, mrzi ih jednog po jednog pa dokle stigneš. To je pošteno, kaj ne? Jedan na jedan. Inače, nisam primijetio da među mojim poznanicima gay-orijentacije vlada bogzna kakvo oduševljenje tim događajima, prije bih rekao da im je svejedno i da gay-prideove ne doživljavaju kao neke svoje zastupnike. Takav je bar moj dojam na temelju vlastitih poznanstava.
Uostalom, nek’ svatko radi što želi dok drugom to ne nameće silom. Ljudi se uopće ne moraju slagati, ali nije nužno da se sukobljavaju zbog toga što su im umovi nositelji drugačijih mentalnih koncepata – smatra Mišak, koji pritom ne negira da bi se, u slučaju da se na svijet gleda iz perspektive pitanja na koja je nalijepljena etiketa ‘teorije urote’, koja zapravo samo govori da se događaji ne zbivaju slučajno već prema scenariju nadnacionalnih struktura, tu mogao naći odgovor.
– Ako je suditi prema raznim dokumentima, te teorije imaju nekoliko proklamiranih ciljeva: uz uništavanje privatnog vlasništva (korporativno je izuzeto) i socijalnih dimenzija društvene solidarnosti, tu spada i uništavanje tradicionalnih obiteljskih struktura i jedinica, kako bi se ljudi napravili što izloženijima. Moguće da inzistiranje UN-a, Obame i drugih negativaca na proklamiranju ‘sloboda’ zapravo u pozadini ima takvu ideju – dopušta Mišak, te potom puno rezolutnije nastavlja o činjenicama koje su mu i osobno poznate.
Policija je lani dobila upute da mora u Splitu uhititi par tisuća ljudi!
– Iz pouzdanih izvora znam da je splitska policija lani dobila upute da mora uhititi par tisuća ljudi, te da su dopremljene policijske snage koje nisu iz grada, te helikopteri. Na sreću, lokalna policija nije pala u tu zamku, na čemu tim dečkima treba čestitati. Oni su, znajući splitsku ulicu, potencijalne kandidate za uhićenja upozoravali da se sklone. Tako je akcija uglavnom propala, ali ipak je onih par tipova koji su nešto bacali na kolonu bilo dovoljno da se nekoliko tjedana priča ‘razvaljuje’ po novinama i svim ostalim medijima, što je bilo neproporcionalno težini samog incidenta. Koliko nas je povijest, i bliža i dalja, naučila, ‘revolucije’ se uvijek uvoze. Kome bi to moglo u interesu? Odgovor se sigurno mora potražiti iz one šire perspektive i šire zamisli o inženjeringu društva koji se provodi na globalnoj razini. Mislim da nije riječ ni o kakvom neposrednom interesu. Događaji kod nas su samo mali kotačići daleko veće mašinerije. Zato je pogotovo glupo da se sukobljavaju ljudi koji dijele isti prostor i dišu isti zrak zbog nekih ideja – zaključuje Mišak.
Vrlo slično razmišlja i dr. Josip Jurčević, poznati povjesničar te jedan od rijetkih hrvatskih analitičara ‘teorija urote’.
Jurčević: Pojedinci u medijima namjerno pale neki svoj Reichstag
– Ovdje se više uopće ne radi o gay prideu i protivnicima pridea, nego se radi o najcrnjem ili najcrvenijem govoru mržnje. Naime, bilo kakva ekstremizacija bilo čega ne može postići razuman i dobar učinak. Stoga ovo medijsko radikaliziranje, primitivizam i vrijeđanje jednako nanosi štetu pristašama i protivnicima gay pridea. Razumno je očekivati da će se razumni ljudi ograditi od radikalnih i primitivnih samozvanih zastupnika, a ako to ne učine ne trebaju se čuditi što će ih druga strana poistovjetiti s tim medijskim primitivcima, te doživjeti ekstremistički, uvredljivo i neprihvatljivo u svakom pogledu. Možda to i jest jedan od ciljeva ekstremista u medijima i njihovih vlasnika, pa stoga pale neki svoj Reichstag, kako bi potom nastavili s različitim razdorima i obračunima, ovaj puta na račun i prideovaca i protuprideovaca – primjećuje Jurčević, te dodaje da i ‘pride’ i ‘protupride’, pripada uobičajenom prizorištu demokratskog okvira izražavanja stavova i uvjerenja različitih skupina, te nekoj vrsti igara bez kruha.
Paradama se odvlači pozornost od gospodarske i socijalne katastrofe
– Smatram kako se, načelno, stvari ne rješavaju na ulici, te da se na ulicu izlazi kada nekome ne preostane nijedno drugo sredstvo. Pojedine kultivirane skupine pripadnika istospolnih zajednica u Hrvatskoj djeluju lobistički i na druge promišljene načine, te su i stoga za kratko vrijeme postigle veće učinke u Hrvatskoj nego u dužem razdoblju u nizu zapadnih zemalja. Osobno smatram kako je spolna orijentacija intimna, privatna stvar, te da ne vodi dobru ako se na spolnoj orjentaciji temelji političko djelovanje. Pogotovo je loše ako se proizvodi ostrašćeni scenarij ulice. Na ovim i drugačijim paradama se licemjerno ubiru politički bodovi, ali se odvlači i pozornost svih građana, uključujući i one istospolne orjentacije, od gospodarske i socijalne katastrofe u koju neprekidno klizimo – napominje Jurčević te dodaje da mu nisu poznati detalji o razini organiziranosti istospolnih zajednica u Splitu.
Istražimo tanane niti koju povezuju ‘one’ i ‘ove’ autobuse
– Hrvatska sada preživljava u nekontroliranom uvozu svega i svačega; od roba i usluga, do ljudi, nazora i parada. Stoga ne trebaju čuditi duže ili kraće seobe u toplije krajeve, odnosno u Split. Sadašnji autobusi pomalo podsjećaju na ‘jogurt revoluciju’ koja je prije dvadesetak godina kružila po bivšoj propaloj državi. Bilo bi zanimljivo istražiti tanane niti koje povezuju ono i ovo vrijeme.
Damir Kramarić|/dnevno.hr
