PROSVIJEĆENI APSOLUTIZAM    Prosvijećeni apsolutizam podrazumijeva vladavinu apsolutnog i autokratskog monarha koji neograničene ovlasti koristi kako bi realizirao blagostanje i napredak svojih podanika. Zalažući se u posljednje vrijeme za prosvijećeni apsolutizam kao model izlaska iz krize, čuveni oftalmolog prof. dr. Nikica Gabrić nehotice se izložio optužbama da nekritički zagovara povratak retrogradnih i despotskih rješenja u hrvatsko društvo. On za “Slobodnu Dalmaciju” pojašnjava kako mu to nije ni na kraj pameti.

Zbog čega sve intenzivnije zagovarate prosvijećeni apsolutizam?

– Mi zapravo nemamo pravu društvenu elitu. Po definiciji, elitu bi trebali predstavljati najinteligentniji i najobrazovaniji, te visoko moralni ljudi s vrhunskim teoretskim i praktičnim znanjima u svom obrazovnom fahu.

Mi ljude u politici često rutinski proglašavamo političkom elitom, no malo njih zbilja udovoljava tim vrijednosnim kriterijima. Razlika između oligarhije i elite je drastična i u stupnju njihove osviještenosti. Možemo li mi danas bez ironije govoriti o hrvatskoj vojnoj eliti ako znamo da imamo jedva dva ispravna aviona i 18 ispravnih tenkova, te 500 obučenih vojnika koji više mahom nisu u zemlji? Jasno je da mi više nemamo vojnu elitu.

Imamo li gospodarsku elitu?

– Nemamo ni gospodarsku elitu, jer me nitko ne može uvjeriti da smo trebali rasprodati cjelokupnu gospodarsku supstanciju zemlje – banke, telekomunikacijske tvrtke, turističke komplekse, tvornice. Mi smo sve to dali budzašto i Hrvatska danas ima samo granice, himnu i zastavu.

Naš suverenitet je doveden do toga da smo ekonomski očišćen prostor s vanjskim dugom od 50 milijardi dolara i unutrašnjim dugom od 50 milijardi eura. A još nismo riješili ni povrat židovske imovine, ni povrat crkvene imovine, ni povrat imovine esulima, Nijemcima, Austrijancima i kome sve ne…

Pošteni i – nekompetentni
Taj dug je veoma ozbiljan: kad se njegov teret spusti na pojedinca, ispada da je svaki hrvatski građanin dužan 22 tisuće i 500 eura. To je veliki novac koji nećemo lako vratiti s postojećim radnim kapacitetima i s nekompetentnom političkom vrhuškom. Pametni ljudi zato se sve češće pitaju mogu li nas ljudi koji su trenutno na vlasti uopće izvesti iz krize ili ćemo za četiri godine živjeti još lošije.

U moralnome smislu, aktualna vlast je u odnosu na prošlu ipak zbor bezgrešnih anđela.

– Postojeća garnitura je nesumnjivo poštenija od prethodne, ali je pitanje je li kompetentnija. To će vrijeme pokazati, a izbor pojedinih dužnosnika već nam sad govori da mnogi od tih ljudi pate od nedostatka kompetencije. Mnogi stranački ljudi kod nas su spremni prihvatiti vodstvo, a da istodobno nisu spremni ni minimalno garantirati rezultat. To je u našoj sadašnjoj situaciji nedopustivo. Naše stanje je krajnje dramatično i mi više ne smijemo riskirati s daljnjim lutanjima.

Je li tako ozbiljno da iziskuje i suspenziju demokracije?

– Ako je pilota našeg aviona zadesio infarkt i svi skupa poniremo u bezdan, hoćemo li provesti glasanje tko će od putnika preuzeti kormilo ili ćemo se lako složiti da komande treba preuzeti onaj tko zna pilotirati – dakle najstručniji i najkompetentniji? Zašto je samorazumljivo da u nekoj struci – novinarstvu, medicini ili graditeljstvu – firmu vodi neupitan stručnjak za neko područje, a netko istodobno može postati gradonačelnik ili predsjednik općine a da za to nema nikakve stručne pretpostavke? Kad takvu sliku preslikamo na razinu države i njezine institucije, možemo li reći da nas vode ljudi koji nas mogu izvesti na put prosperiteta? Ja sam duboko uvjeren da ne mogu.

Kako pomiriti takve osjećaje i činjenicu da demokracija ne podrazumijeva revolucionarna rješenja?

– Držim da u kriznim situacijama samo prosvijećeni apsolutizam spašava zemlju i vadi je iz krize. Mislim da je zreo trenutak za tehničku Vladu. Kostur postojeće Vlade mogao bi ostati netaknut, ali bi u ključne resore poput financija, gospodarstva ili razvoja trebali imenovati nestranačke stručnjake koji znaju zacrtati ključne pravce naše budućnosti i strategiju hrvatskog izlaska iz krize.

Politička vlast bi se u predstavničkom smislu i dalje izražavala kroz parlament, ona bi kao supervizor i nadzirala sve operativne mjere, te bi kroz glasanje u Saboru ocjenjivala jesu li ti stručnjaci ispunili očekivanja ili ne.

Zbog čega držite da bi već nakon 200 dana postojećoj Vladi trebalo ograničiti autoritet?

– Zato jer je još prije više od godinu bilo jasno da pseudoelita HDZ-a neće pobijediti na izborima i da će izgubiti vlast. Kad je Državno odvjetništvo protiv čitave garniture njihovih čelnika otvorilo istražne i druge procese, postojeća vladajuća garnitura, a tadašnja oporba, trebala je formirati Vladu u sjeni, pripremiti programe i projekte za spašavanje države, prezentirati ih i raspraviti s građanima i već prvoga dana nakon izbora prionuti njihovu ostvarivanju.

Već tada su trebali angažirati stručnjake koji raspolažu adekvatnim znanjima za svako pojedino područje i konzultirati se s njima oko reformskog modela. Da je to napravljeno, koncept oporavka bi sad bio u primjeni i svi mi bismo vidjeli benefite jedne osmišljene politike i programa koji će donijeti napredak Hrvatskoj. Umjesto toga, mi danas gledamo kako oni praktički s ceste skupljaju ljude za najodgovornije dužnosti i popunjavaju tijela vlasti po stranačkim ili prijateljskim kriterijima, a da još ne znaju ni smjer ni put kojim ova zemlja treba ići.

Njihov mandat je, međutim, neupitan i bez obzira na stručnu potkapacitiranost.

– Možda, ali je jednako neupitan i naš put u propast. Ne mogu ljudi koji ništa ozbiljno u životu nisu radili, i koji nisu upravljali ni grupom od 20 ljudi sad voditi velike sisteme od tisuću ili više desetaka tisuća zaposlenih. Njihovi rezultati su u odnosu na njihove realne kapacitete zapravo očekivani.

Model bez represije

Teško je očekivati da će se premijer ili prvi potpredsjednik dobrovoljno dići sa stolica.

– Ne moraju se svi maknuti, ja ne zagovaram takvo rješenje. Držim da strateške resurse trebaju povjeriti ljudima koji su dokazani stručnjaci za ta područja. Naravno da nitko od eksperata neće pristati raditi za Vladu za 2000 eura. Treba im dati plaće i od 10 tisuća eura, i još bonuse povrh toga, ali pod uvjetom da realiziraju projekte. Ja nisam ni za kakvu diktaturu, niti moju ideju prosvijećenog apsolutizma smatram modernim oblikom represije.

To je ideja koja podrazumijeva i svijest vladajuće strukture o vlastitim ograničenjima: oni će svoju ulogu ionako ostvariti kroz funkciju kontrole, a naposljetku i pobrati političku korist od svega. Ovaj bi model, naime, sigurno dao bolje rezultate od onih koje političari sami mogu dati.

DAVOR KRILE/slobodnadalmacija

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save