Veljko Marić kao hrvatski Gilad Shalit
Izraelski vojnik, 19-godišnji Ghilad Shalit, zarobljen je 2006. u akciji palestinskih naoružanih skupina u blizini pojasa Gaze. Punih pet godina Izraelci su poduzimali razne akcije kako bi mladog vojnika vratili u domovinu svojoj obitelji. Uključivalo je to javne i tajne akcije, ali na koncu, vojnik je pušten na slobodu u zamjenu za čak 1027 utamničenih Palestinaca. Hrvatski braniteljVeljko Marić već je dvije godine utamničen u beogradskom zatvoru.
Ovih dana saznao je i presudu od 12 godina za navodni zločin iz 1991. počinjen kod Grubišinog Polja. Srbijanski sud osudio je Marića na temelju zakona iz 2001. Prema odredbama spomenutog zakona Republika Srbija proglasila je zakonodavnu ingerenciju na sve ratne zločine počinjene na prostoru bivše SFRJ.
Shalit iza sebe ima državu Izrael, a Marić?
Što je to isto i različito kod izraelskog i hrvatskog vojnika miljama udaljenog jednog od drugog? I jedan i drugi su zarobljeni od susjeda, neprijateljski nastrojenih nacija. Imaju i obitelji koje su godinama čekale ili čekaju na njih, ali dok Shalit iza sebe ima Državu Izrael koja se godinama bori da živ iziđe iz zarobljeništva, Marić je prepušten na milost i nemilost neprijatelju protiv kojega se borio.
Štoviše, država koju je stvarao trudi se otežati mu položaj na sve moguće načine. Tako je službeni Zagreb najavio ukidanje Zakona o ništavnosti pravnih akata bivše JNA i SFRJ, a među njima i optužnica protiv hrvatskih branitelja. Zakon koji je donijela bivša HDZ-ova vlada imao je pravnu snagu samo u RH, ali je dokazivao samostalnost i samosvijest države. Iako ovaj zakon nije mogao pomoći Mariću barem ga je ohrabrivala činjenica kako zemlja koju je branio ne priznaje optužnice protiv branitelja ispisane od ruke agresora.
Marić je tek incident?
Međutim, Kukuriku vladi i predsjedniku Josipoviću sudbina Veljka Marića predstavlja smetnju, a ne obvezu. Na sudbinu ovog hrvatskog branitelja gledaju kao na prijetnju jačanju odnosa u „regionu“. Marić je za njih tek incident koji protiv njihove „politike pomirenja“ mogu iskoristiti okorjeli nacionalisti. Duboko nepoštivanje temelja državnosti, braniteljske populacije i nacionalne borbe rezultat je i odnosa vlasti prema Veljku Mariću.
Bilo bi dobro kada bi predsjednik Josipović kazao javnosti što od njegovih silnih sastanaka s kolegom Tadićem ima Veljko Marić. Je li barem dogovorio prebacivanje Marićeva suđenja u Hrvatsku?
Kraljevstvo kraljevstvu ne propisuje zakone
Možete li zamisliti kako se izraelski predsjednik sastaje s vođom Hamasa dok je Ghilad Shalit zarobljen od tog istog Hamasa? Međutim, hrvatski narod je narod kratkog pamćenja, narod koji je spreman žrtvovati čak i one koji su mu iskrčili put do slobode pa onda nije ni čudo što je za predsjednika izabrao čovjeka koji je spreman pljunuti i na zastavu i na branitelje. Josipovićev stav mi je donekle i razumljiv. On ipak pripada onoj skupini koja je napustila Sabor prilikom izglasavanja samostalnosti pa ga ništa emotivno i ne veže za Marića ili njegove suborce, ali nisam vidio da je HVIDR-a ili bilo koja druga braniteljska udruga organizirala prosvjede ispred srbijanskog veleposlanstva ili zatražila prekid diplomatskih odnosa. Kako aktualno i danas zvuči ona rečenica sa sabora u Budimu, izrečena još 1790.- „Kraljevstvo kraljevstvu ne propisuje zakone“, samo je pitanje ima li u Hrvatskoj itko više hrabrosti da je izgovori.
Željko Primorac / makarska-danas
