O Kubi, Cheu i teroristi-glisti…

“Što ne uđe kroz oči, ne stigne do srca.”
(Kubanska poslovica)

Vijest o povratku najpoznatijeg živućeg komunista u Katoličku Crkvu me podsjetila na jedan stari vic o komunistu i zagrobnom životu. Nakon smrti komunist je otišao Bogu na sud. Proučivši dobro život i djelo komuniste Bog mu je rekao: „Nisi bio loš čovjek. Napravio si dosta za čovjeka i društvo, ali zbog tvog militantnog ateizma i negiranja postojanja mene jednostavno te ne mogu primiti u raj, stoga ćeš morati ići u pakao.“ Tako je komunist poslan u pakao. Nakon određenog vremena Bog je odlučio da posjeti komunistu u pakao. Kada je došao u pakao imao je što i vidjeti – modernizacija, urbanizacija, uređeni zdravstveni i socijalni ustroj. Bog začuđeno upita Sotonu: „Što je ovo?“. – „Ne pitaj“ – odgovori mu Sotona – „sve je to djelo onog tvog komuniste.“ Nakon kratkog razmišljanja Bog odluči da uzme komunistu u najam – pošto bi mu mogao malo pomoći u raju. Kako je prošlo dogovoreno vrijeme, a komuniste nije bilo nazad u paklu, Sotona se uputi k rajskim vratima. Pokuca, a otvori mu Bog: „Što hoćeš?“. „Gospodine Bože…“ – započne Sotona, a Bog ga prekine: „Kao prvo i prvo, ja nisam Gospodin nego Drug, a kao drugo ja vjerojatno ne postojim“.

Izopćenik iz Katoličke crkve, kubanski revolucionar i vođa, komunistički lider i zakleti ateist, Fidel Castro, na kraju svoga životnog puta odlučio se vratiti u krilo Crkve

Je li Castrovo obraćenje motivirano njegovim posve prizemnim, a nadasve ljudskim strahom od smrti kao nepoznatog i neiskustvenog, od konačnosti i možebitnog iskušenja pakla koje čeka ovozemaljske grešnike na onostranom, ili je doista “pronašao Isusa”? Svakako, kubanski revolucionar je od onih koji su život proživjeli u jednoj, a kraj žele dočekati u drugoj vjeri. Za razliku od mnogih koji su, i kod nas i drugdje u svijetu, dobar dio života tražili crvenu nit, a onda, dočim se stanjila, slijedeći političke trendove u društvu, preobratili i još gorljivije dohvatili – crne, Castro ne želi živjeti s novom dogmom, on s njom želi otići…
Bumo vidjeli-doznali.

Što je sa njegovom desnom rukom? Che Guevara!

Mnoga se koplja lome oko ideoloških odrednica Ernesta Che Guevare. Tako se Guevaru pokušava predstaviti kao trockista, marksista, maoista, komunista, staljinista ili zagovornika totalitarnog sustava. Njegove ga pristaše, pak s druge strane, definiraju kao bakunjista, antiimperijalista te borca za slobodu. Pri pokušaju ideološkog definiranja Che Guevare potrebno je spomenuti njegovu izjavu prilikom boravka u meksičkom zatvoru. Fidel u knjizi Biografija u dva glasa, navodi kako im je Guevara stvorio probleme kada je na policijsko pitanje je li komunista, odgovorio: „Da, komunista sam.“ Ovaj Guevarin ispad, Castro interpretira kao taktičku pogrešku, načinjenu pod utjecajem epike komunističke literature. Castro oštro odbacuje tezu da je Guevara bio trockista te ističe kako nikada nije čuo da priča o Trockome. Fidel ga definira kao lenjinistu koji je oštro kritizirao Staljinov kult ličnosti, a branio Marxa i Lenjina.

Postoje mnogi publicisti, povjesničari i ini stručnjaci koji osporavaju Che Guevaru kao borca za slobodu te ga karakteriziraju, poput Paula Bermana, kao totalitaristu koji nije napravio ništa osim „apsolutne katastrofe“ te ga ističe kao „tvrdog prosovjetskog pristašu“. Međutim, dovoljno se prisjetiti Che Guevarinog govora u Alžiru, kako bi se uvidjela apsurdnost navodnog „Cheovog oduševljenja Sovjetskim Savezom“.

U oproštajnom pismu roditeljima Che piše kako će mnogi reći da je avanturista, što on i sam priznaje, ali ističe „na drukčiji način i drukčije od onih koji daju život da bi pokazali svoje istine”

Jedna, od možda više mitskih, nego stvarnih izjava comandantea je rečenica koju je navodno rekao svome egzekutoru Mariju Teránu “pucaj, kukavice ubit ćeš samo čovjeka”  Prema Cheovom načinu života i spisima koje nam je ostavio, vidljivo je uvjerenje kako gubitak njegovog života ili života bilo kojega pojedinca ne predstavlja za Chea nikakav poraz. Che je živio za jednu ideju, za koju je vjerovao da nadilazi fizičku postojanost bilo kojega čovjeka. Smatrao je kako se ideja ne može poraziti, stoga je bio spreman žrtvovati i svoj život, čvrsto vjerujući kako će ideja preživjeti i prenjeti se na ostale generacije, koje će nastaviti njegovo djelovanje. Ideje o potrebi međunarodne solidarnosti i prestanku izrabljivanja čovjeka od strane ekonomskog sustava danas su zastupljenije nego ikada.

Stoga se Guevara treba promatrati kroz njegove spise i gerilsko djelovanje, a ne kroz romantični lik revolucionara koje se htio boriti s vjetrenjačama.

Junak ili zločinac?
Za mene „terorista glista“

Ljepote Kube {youtube}ZH09Xvz5Z7A{/youtube}
By JOHNNY

Odgovori

Skip to content