Anselm Grün: MENADŽMENT PREMA SV. BENEDIKTU
Neoliberalna poslovna etika počiva na mehanicističkim principima koji guše inovativnost i kreativnost. Takva poslovna etika potpuno je lišena personalnog pristupa
koji polazi od načela različitosti i fleksibilnosti. Kad bi poslodavci više poznavali psihologiju rada manje bi bilo mobinga i otkaza. Shvatili bi da njihova uloga nije da iskorištavaju, nego razvijaju ljudske potencijale.
Ne može se zanemariti činjenica da se ljudi razlikuju po svojim sposobnostima, znanjima, vještinama, odgoju i pristupu prema radu. Onaj tko stavi profit ispred čovjeka koči proizvodnju, a u bolesnoj organizacijskoj klimi nema napretka. Nažalost, u školama i fakultetima ništa se o tome ne uči, pa se često znamo iznenaditi kako su neki visokoobrazovani ljudi na radnom mjestu nehumani i neodgojeni. Uzalud nam svo znanje ako se ne znamo ponašati kao ljudi. Što se čudimo neredima na globalnoj razini kad se tolika zla događaju na lokalnoj razini?
Pođimo samo od mjesta gdje radimo. Koliko je tu na tako malom prostoru zavisti, mržnje, pohlepe, neumjerenosti i klevete! Ima ljudi koji jedva čekaju da netko u nečemu pogriješi kako bi se zlurado naslađivali, jer inače nemaju o čemu pričati. Takvi koji jezicima sikću nikad se ne usude suočiti se oči u oči s osobom koju kleveću. Upravo ti koji hrane svoj ego na nedostacima drugih triput su gori od onih koje tračaju.
Shvaćajući važnost pozitivne organizacijske klime ekonomisti danas sve više govore o potrebi “menadžmenta duše’’, stilu rukovođenja koji uključuje sve duševne aspekte rada. “Menadžemnt duše’’ poklapa se s benediktinskim modelom vođenja kao služenja.
Prvo načelo upravljanja prema sv. Benediktu glasi: “Tko hoće voditi, prvo mora moći voditi samoga sebe”. Onaj tko želi preuzeti neku odgovornu zadaću, prvo se mora suočiti sa samoodgojem koji podrazumijeva borbu protiv potisnute agresije, zavisti, pohlepe, oholosti i neumjerenosti. Voditelj mora paziti da kod prigovora ne vrijeđa suradnika, da ga ne žalosti i demotivira, jer mu na taj način oduzima radnu energiju i vodi ga u apatiju. Menadžment koji zapostavlja dušu odvaja radnika od izvora njegove snage i kreativnosti.
Menadžment prema sv. Benediktu na prvom mjestu ističe mudrost koja je uvijek povezana s iskustvom, kako u odnosu s ljudima tako i sa svojim slabostima.
Mudrost podrazumijeva trezvenost. Trijezan čovjek sagledava stvari onakve kakve jesu a ne kakve mu se čine. Za svakog poduzetnika, voditelja i pojedinca koji preuzima neku važnu ulogu u društvu bitno je da bude trijezan i odmjeren, a to znači da uvijek zna zauzdati svoje emocije i odbaciti površna razmišljanja.
Stečajevi poduzeća su često puta posljedica nerazboritih odluka, iluzija i neumjerenosti. Za benediktince vođenje prije svega znači služenje, a ne nikako iskorištavanje. Sv. Benedikt od voditelja traži da ne bude oholica koji precjenjuje svoje mogućnosti. Takvi koji se precjenjuju ne uče, jer misle da su nepogrešivi. Osoba koja nema mir u srcu širi nezdravu organizacijsku klimu koja koči inovativnost i kreativnost, te raspiruje svađu i nered.
Upravitelj, menadžer ili poslodavac opterećen krutim normama i principima ulijeva strah među svoje suradnike. Po stilu vođenja nekog posla vidi se je li osoba prožeta strahom i nepovjerenjem koji ima uzrok u slabom karakteru. Zadatke trebamo prilagođavati ljudima, a ne obrnuto, jer bi to bilo nerazborito. Voditelj nadalje mora paziti da kod prigovora ne vrijeđa suradnika, da ga ne žalosti i demotivira. ”Neka se prisjeti dara razlučivanja sv. Jakova koji je govorio: ako svoja stada na putu preopteretim, sva će propasti u jednom jedinom danu.” (RB 64, 19)
Sveti Benedikt uzima Isusa za primjer pravog voditelja. Isus ne naređuje nego služi. On ide ispred onih koje hoće voditi i sam čini ono što želi da čine njegovi suradnici. Svetom Petru kaže: ”Pasi ovce moje”. Menadžment duše znači služenje životu. Sv. Benedikt voditeljima daje sljedeće naputke: ”Neka mrzi zlo, a braću neka ljubi. Mora li prekoravati, neka postupa mudro i neka ne pretjera kako se posuda ne bi razbila ako prerevno bude htio skinuti ruku s nje. Neka uvijek bude nepovjerljiv prema vlastitoj slabosti i neka se uvijek prisjeća: napuknutu trsku ne smije se slomiti!” (RB 64, 11-19). Uspjeh će doći kad u svemu budemo našli pravu mjeru. Kad nađemo mjeru, tada nismo u raskoraku s vremenom. Tada rad i dokolicu držimo u ravnoteži.
Osim na podizanju zdrave poduzetničke klime važno je voditi računa o viziji. Vizija je potrebna kako bismo se pokrenuli naprijed. ”Onaj tko o cilju ništa ne zna, neće ni naći put”. Ako želimo slijediti benediktinski model prema načelu ”ora et labora” zapitajmo se poštujemo li ”svetost” ljudi i stvari? Radimo li sa strahom i grčem u želucu, ili s ljubavlju? Mrmljam li na Boga dok radim ono što ne volim i ono što mi donosi malu zaradu? Donosi li moj rad drugima radost ili nezadovoljstvo? Zašto se ponašam na poslu na jedan način a kod kuće i u društvu kao drugi čovjek? Gdje su moj rad i molitva u raskoraku s Božjom voljom?
pripremila: Silvana Dragun
Izvor: Anselm Grün, Voditi ljude – buditi život: poticaji iz Pravila Benedikta iz Nursije, KS, Zagreb 2006.
