Gvozd – koji je problem u promjeni imena?
Prenosimo priopćenje ABH-a o događanjima u Gvozdu – koji je problem u promjeni imena?
Promjena imena gradu Gvozdu u Vrginmost izazvala je burne reakcije u domoljubnoj javnosti koja se s punim pravom pita kako je to moguće. Odgovor je vrlo jednostavan, moguće je jer su takvi zakoni Republike Hrvatske. Prema tim zakonima većinsko stanovništvo nekog mjesta ima pravo odredit ime mjesta u kojem živi i tu po nama nije ništa sporno. Pravo je pitanje tko je takve zakone izglasao i provodio politiku koja omogućava apsolutno provođenje svojih ciljeva, upravo onima koji su se svojevremeno pobunili protiv zakona Republike Hrvatske i na nju izvršili agresiju.
Gvozd je dobio novo ime odlukom općinskih vijećnika od kojih dvoje pripada HDZ-u, stranci koja sebe naziva domoljubnom i državotvornom, stranci koja je izabrana od hrvatskog naroda kako bi čuvala i branila nacionalne interese. No očito je kako je HDZ skloniji čuvat i branit interese nekog drugog naroda, onog koji područje na kojem stanuje, nažalost, nikada nije smatrao područjem Republike Hrvatske.
Od završetka rata i oslobođenja okupiranog područja, partije na vlasti, u prvom redu HDZ, a od SDP-a se to nije niti očekivalo, nisu učinile ništa kako bi se brojnost hrvatskog naroda na tom području, barem očuvala ako ne i povećala. Naprotiv, provodi se politika ciljanog iseljavanja s tog područja, za što uopće ne treba optužiti narod koji odlazi trbuhom za kruhom i koji ne vidi drugi izlazak za preživljavanje, nego isključivo dosadašnje politike koje svojim neradom na poboljšanju uvjeta življenja na tim prostorima, jednostavno ljude tjeraju na iseljavanja.
Uložene su milijarde kuna u obnove kuća, uglavnom onima koji su neposredni krivci za ratnu štetu i razaranja, omogućio im se povratak u Hrvatsku na koju su izvršili agresiju i omogućio život na državnim jaslama u obliku socijalnih i drugih davanja. S druge strane, onima koji su Hrvatsku branili (neovisno o nacionalnosti) i podnijeli osobne žrtve za njenu slobodu i neovisnost, postepeno se smanjuju sva prava i sve više ih se izlaže javnom i osobnom omalovažavanju.
Kada bi Hrvatskom vladali oni kojima je doista, a ne samo deklarativno, stalo do hrvatskih nacionalnih interesa i hrvatskog naroda, tada bi se provodila politika poboljšanja uvjeta naseljavanja i povrata Hrvata na ratom opustošena područja. Umjesto milijardi kuna uloženih u kuće, ulagalo bi se u infrastrukturu i nova radna mjesta. U konkretnom primjeru, da je u Gvozdu otvorena barem jedna tvornica, škola ili učilište, da je poticano malo i srednje poduzetništvo i društveno kulturni sadržaji, tada se Hrvati iz Gvozda ne bi iseljavali nego bi ga naseljavali. Tada bi imali većinu u lokalnoj vlasti i usprkos zakonima koji su na snazi, ne bi se dogodilo da agresori na Hrvatsku provode svoju očitu i konstantnu politiku manipulacije lokalnog stanovništva.
Ono što je najbitnije u ovom slučaju je to, da on u svojoj osnovi pokazuje kako nastavkom ovakve politike, neovisno koja je od dvije najveće partije u Hrvatskoj na vlasti, Hrvati će s vremenom potpuno nestat s tih hrvatskih područja, a agresori na Hrvatsku u cijelosti će provest davno zacrtani plan Z4.
Ono što smo obranili u ratu izgubit ćemo u miru, a taj plan će biti omogućen, zahvaljujući izdajničkoj i nenarodnoj politici HDZ-a i SDP-a, koji ne provode politiku očuvanja i boljitka hrvatskog naroda na hrvatskim područjima. Povijest se ponavlja. Mnoga hrvatska područja su na takav način nepovratno izgubljena.
v.d. predsjednik ABH
mr. Željko Cvrtila
Veze s prošlošću: POKOLJ U ZRINU
